PočetnaRecenzije13. Subversive Film Festival: "Epicentar" - Pisanje u pokretu

13. Subversive Film Festival: “Epicentar” – Pisanje u pokretu

-

O obale Kube udarali su, katkad se o njih i razbijali mnogi gorostasni valovi. Među onima što se izrijekom spominju u “Epicentru” / “Epicentro” (2020) austrijskog redatelja Huberta Saupera, nadahnutom knjigom “Energija i utopija” (2014) Johannesa Schmidla, to su trgovina robljem, kolonizacija, globalizacija moći i Kubanska revolucija pod vodstvom Fidela Castra. Uokviren snimkama prskavog srazivanja velebnih valova s lukobranima Havane, “Epicentar” se uvelike nadaje pisanjem u pokretu (kinemato-grafija) malokad mirnom kamericom u ruci autora koji zdušno, s prisnim zanimanjem amaterskog zanesenjaka nastoji uhvatiti i predstaviti određene zasječke života u proturječjima nabijenom glavnom gradu današnje Kube. Film je ove godine osvojio Veliku nagradu žirija u međunarodnoj konkurenciji dokumentarnog filma na Sundance Film Festivalu, a proglašen je i najboljim austrijskim filmom na Viennaleu.

Jednom od istaknutijih polaznih točaka ističe se pozornost posvećena Europljanima slabije, a Amerikancima i Kubancima vrlo poznatoj epizodi iz kubansko-američke povijesti. Onom u kojoj su SAD 1898. g., nakon eksplozije američkog bojnog broda Maine u havanskoj luci, oslobodili Kubu od Španjolaca i poluslužbeno je učinili vlastitom kolonijom te zaboli prvi američki barjak na prekomorsko tlo. Otprilike istovremeno izumljen je i film, kinematografija. Sredstvo za stvaranje i prikazivanje snova, ali i mȍra, a isto tako i lažnih, fabriciranih istina.

Sauperov potez, vidimo, nije neambiciozan, no izvedbom i rezultatom ne opterećuje veličinom zahvata i filozofsko-svjetonazorskog zamaha. “Epicentar” se doista oslanja na krupna pitanja o društvenom ustroju, civilizacijskim dosezima i ljudskoj naravi, a tomu – iz nekog kuta mjereno – pristupa gotovo lakonski površnim odnosom prema istraživanju, argumentiranju, činjeničnom potkrepljivanju. Austrijski autor ne trudi se čak ponuditi ni osnovne podatke o ljudima na ekranu – ne doznajemo ni imena nekih protagonista, a kamoli čime se, primjerice, bave. Ne znamo li otprije kako izgleda, nećemo biti obaviješteni o tomu da je, primjerice, jedan od sugovornika u domovini zvjezdano slavan – kubanski Disney – autor animiranih filmova i crtač Juan Padrón. Isto tako, tek pretkraj filma saznat ćemo da je dotle neidentificirana bjeloputa protagonistica Oona Chaplin, unuka Charlesa, Charlieja Chaplina. Prije toga prvotno ćemo biti navedeni na pomisao da je riječ o samohranoj majci crnoputih mališana, poslije i da je trajno, boemski nastanjena u siromaškim četvrtima Havane. U tomu će nas demantirati tek naknadno, izvanfilmsko informiranje, u kojem, uz malčice više sreće ili truda, možemo otkriti i da je Oona Chaplin u Havanu tom prilikom (dio djetinjstva doista jest provela na Kubi) došla ponajprije zbog sudjelovanja u Sauperovu filmu.

Svjestan svoje problematične pozicije svojevrsnog turista i eksploatatora egzotičnih resursa, Sauper s kamericom u ruci lunja Havanom i okolicom te na polju sipke dramaturgije pabirči prizore, situacije, ljude što mu zapnu za oko.

Svjestan svoje problematične pozicije svojevrsnog turista i eksploatatora egzotičnih resursa, Sauper s kamericom u ruci lunja Havanom i okolicom te na polju sipke dramaturgije pabirči prizore, situacije, ljude što mu zapnu za oko. Mahom one smještene u ruinirane, zapuštene, oljuštene gradske vedute i stambene interijere običnih Havanaca, gdjekad suprotstavljene besprijekorno uređenim i ulaštenim, najsuvremenijim lifestyle zdanjima s pet i više zvjezdica, u gradskom pročelju ulickanom za turističku konzumaciju. Poočito dopušta da se film gradi i razvija sam od sebe, a ne po kakvom čvrsto zadanom planu, no nasreću osjećaj za razlikovanje zanimljivog od nezanimljivog dobro ga služi. Ovom prigodom osobito u izboru samonametnutih protagonistica, dviju crnoputih osnovnoškolki, iznimno šarmantnih, neposrednih, živih djevojčica s kojima je razvio srdačno prijateljski odnos i koje, kao i drugi dulje prisutni sudionici, uistinu plijene pozornost. Same po sebi, ali i zbog Sauperova srdačnoga pristupa koji složena pitanja što ih pobuđuje cjelina, boji neuobičajenom humanošću i toplinom, bez umjetnih sladila, koja će se mnogokomu učiniti neodoljivima.

"Epicentar" / "Epicentro"
Scenarij, režija i kamera: Hubert Sauper
Producenti: Martin Marquet, Daniel Marquet, Gabriele Kranzelbinder i Paolo Calamita
Montaža: Yves Deschamps i Hubert Sauper
Glazba: Zsuzsanna Várkonyi i Maximilian Turnbull
Zemlje podrijetla: Austrija / Francuska
Godina proizvodnje: 2020.
Trajanje: 109 minute

Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

Rekordan broj hrvatskih dokumentaraca na 20. ZagrebDoxu

U zagrebačkom WOW baru danas je predstavljen program jubilarnog, 20. ZagrebDoxa.

“The Flats” Alessandre Celesije najbolji film 21. CPH:DOX-a

"The Flats" (2024) talijanske autorice Alessandre Celesije proglašen je najboljim filmom 21. CPH:DOX-a.

Filmovi po izboru članova HDFK-a na jubilarnom ZagrebDoxu

U sklopu 20. ZagrebDoxa prikazat će se filmovi po izboru članova HDFK-a, uz pomoć direktora festivala, Nenada Puhovskog.

Otvorene prijave za 25. Mediteran Film Festival

Otvorene su prijave za 25. Mediteran Film Festival, koji će ove godine biti održan od 8. do 12. listopada u Širokom Brijegu.

“Ljubav na prvu dijagnozu ili ‘Let iznad grličjeg gnijezda'” – U vrućici ekspresije

"Ljubav na prvu dijagnozu ili Let iznad grličjeg gnijezda" (2023.) Bartul Marušić izrađuje umalo opipljivima žarom i predanošću...

Otvorene prijave za 4. Novu školu dokumentarnog filma

Otvorene su prijave za 4. Novu školu dokumentarnog filma udruge Filmaktiv.

Hrvatski projekt na Hot Docs Forumu

Hrvatski projekt "Autumn of the Patriarch" ruske autorice Ane Bogolubove, ušao je u industrijski dio festivala Hot Docs.

Dokukino KIC: Tjedan posvećen mentalnom zdravlju

U zagrebačkom Dokukinu KIC ovaj će tjedan biti posvećen filmovima koji imaju veze s mentalnim zdravljem.

20. ZagrebDox: Pobjednici Sundancea, IDFA-e, Berlinalea, Sarajeva…

Na ovogodišnji, 20. ZagrebDox (14.4. - 21.4.) dolaze pobjednici Sundancea, IDFA-e, Berlinalea, Sarajeva...

U Art-kinu predstavljanje filmova polaznika 3. Nove škole dokumentarnog filma

U riječkom Art-kinu u utorak će biti organizirano predstavljanje filmova polaznika 3. Nove škole dokumentarnog filma.
Scenarij, režija i kamera: Hubert Sauper<br> Producenti: Martin Marquet, Daniel Marquet, Gabriele Kranzelbinder i Paolo Calamita<br> Montaža: Yves Deschamps i Hubert Sauper<br> Glazba: Zsuzsanna Várkonyi i Maximilian Turnbull<br> Zemlje podrijetla: Austrija / Francuska<br> Godina proizvodnje: 2020.<br> Trajanje: 109 minute13. Subversive Film Festival: "Epicentar" - Pisanje u pokretu