Netflix je prije desetak dana premijerno prikazao svoj dokumentarac “Athlete A” (2020) američkih redatelja Bonni Cohen i Jona Shenka, koji u detalje istražuje pozadinu jednog od najvećeg skandala u (američkoj) sportskoj povijesti. Dobrohotno-gikasti doktor američke gimnastičarske reprezentacije, Larry Nassar desetljećima je pod krinkom medicinske/fiziotereapeutske procedure zlostavljao djevojčice i mlade djevojke, najmlađu od njih s tek šest nejakih proljeća. Nassar je kasnije zasluženo osuđen na šezdeset godina robije, a Cohen i Shenk u dokumentarcu otpetljavaju nevjerojatno zamršeno klupko satkano od niti sebičnih interesa, pohlepe i manjka empatije.
Ako ste prije dvije godine pohodili ZagrebDox, onda se dobro sjećate dugometražnog debija mlade poljske autorice Marte Prus, “Preko svih granica” / “Over the Limit” (2017), bezpresedanskog uvida u ruski gimnastičarski inkubator, kroz oči buduće olimpijske pobjednice, Margarite Rite Mamun. Obični bi smrtnici odgojne metode Ritinih trenerica vjerojatno nazvali torturom ili psihičkim zlostavljanjem, ali za tamošnje gimnastičarke radilo se tek o još jednom danu u uredu. Trenericama cilj koji opravdava sredstvo, sportskoj javnosti samorazumljiv detalj, sve dok zastava Ruske Federacije ponosno ukrašava vrh podijskog jarbola. “Athlete A” nastavlja prokazivati ovaj eksplotacijski narativ s američke strane granice – glavni (seksualno) predatorski u kojem vječno nasmijani prijatelj-doktor Nassar zloupotrebljava povjerenje sportašica i njihovih obitelji, silujući u svojem uredu i podrumu kuće stotine djevojčica, često i pred očima nesumnjajućih roditelja; odnosno surovo kapitalistički, kao glavni nazivnik svjesnog sistemskog prikrivanja i negiranja zločina, sve u svrhu očuvanja multimilijunskog gimnastičarskog brenda koji je tamošnjem savezu godišnje donosio i dvanaest milijuna sponzorskih dolara.
Naziv iz naslova odnosi se na pseudonim nekadašnje vrhunske atletičarke Maggie Nichols koja je 2015. godine prva podnijela službenu prijavu protiv Nassara. Službenu – jer monstruoznog liječnika mlade su sportašice godinama ranije prijavljivale u više navrata, kako ćemo doznati u samom dokumentarcu, ali i u companion piece filmu “At the Heart of Gold: Inside the USA Gymnastics Scandal” (Erin Lee Carr, 2019.), koji još podrobnije istražuje neke aspekte slučaja. Sve ove pritužbe odbacivane su i zataškavane u startu, uključujući i slučaj Maggie Nichols čija je majka silovanje prijavila Steveu Pennyju, predsjedniku Američkog gimnastičarskog saveza. Ovaj je, pak, umjesto promptnog otkaza i policijske prijave Nassara, angažirao vanjsku firmu u privatnoj istrazi. Godinu dana kasnije, priču preuzima Indianapolis Star i maske počinju padati jedna za drugom…
“Athlete A” uspješno komunicira poruku za potrebom redefiniranja pojma uspjeh, kao i metoda dolaska do istog.
Jesu li za silovanja uz Pennyja i ostatak trenerskog osoblja, znali i glavni arhitekti američkog gimnastičarskog čuda, Béla i Márta Károlji, nekadašnji treneri Nadije Comăneci? I danas je teško za reći, iako sugovornici Bonni Cohen i Jona Shenka odaju dojam da su svi “morali barem nešto znati”. Bračni par Károlji je, primjerice, svakoga mjeseca na svojem teksaškom imanju organizirao mini-kampove, na kojem se redovito pojavljivao i sada već notorni seksualni predator Larry Nassar. Imanje, prašnjavom Bogu iza leđa, vođeno željeznom rukom prebjeglih Rumunja, nalikovalo je više istočnoeuropskom boot campu negoli sportskom centru. “Jačanje zajedništva”, rekli bi ovi kovači zlatnih medalja s naličjem noćnih mora. Tamo je, uz dodatne privatne sesije u svojem podrumu, Nassar tretirao djevojčice i glumio im prijatelja, paralelno pravdajući vaginalnu penetraciju prstima liječničkom procedurom. Doktor iz noćnih mora u konačnici je ipak dočekao zasluženu kaznu, zlostavljane djevojke – danas žene u svojim dvadesetima i tridesetima – barem kakvu-takvu satisfakciju, u jednoj od emotivnijih, katarzičnih scena dokumentarca. Prije izricanja presude, sutkinja Rosemarie Aquilina dopustila je impact svjedočenja više od stotinu žrtava s pripremljenim izjavama upućenim Nassaru. Djevojke su to i napravile, skinuvši višedesetljetni uteg s grudi.
Pedesetih, šezdesetih i zapravo većinu sedamdesetih – sve do savršene desetke Nadije Comăneci na Olimpijskim igrama 1976. godine – gimnastika je uglavnom bila sport mladih žena u dvadesetima. Bračni par Károlji, međutim, mijenja tu paradigmu. Gimnastika ubrzo postaje sinonim za mlađe tinejdžerice, sitne i mršave stature, koje s tijelom rade, običnim smrtnicima nepojmljive stvari. Kako se, međutim, krojila nova svjetska gimnastičarska karta, tako su metode treninga postajale brutalnije, standardi izgleda nedostižniji, cijena uspjeha sve strmija. Uključujući i uništavanje mladih ljudskih života. “Athlete A” uspješno komunicira poruku za potrebom redefiniranja pojma uspjeh, kao i metoda dolaska do istog. Vrijeme je za ponovno mijenjanje paradigme, ovaj put u zdravijem smjeru.
