PočetnaRecenzije"Be Water" - Sterilna voda Baa Nguyena

“Be Water” – Sterilna voda Baa Nguyena

|

ESPN nastavlja svoj dokumentarni život nakon megaludila “The Last Dancea” (Jason Hehir, 2020.), kojeg će po količini hypea i za ekran zalijepljenih gledatelja, realno teško itko skinuti s trona u nekoj bliskoj budućnosti. Osramoćeni biciklist Lance Armstrong imao je prije tri tjedna priliku u novoj sezoni uspješnog serijala “30 for 30” glumiti Jordana za siromašne (“Lance”, 2020.; Marina Zenovich), pretprošle nedjelje na program je pak aterirao i dokumentarac “Be Water” (2020) vijetnamsko-američkog redatelja Bao Nguyena, o prerano preminuloj borilačko-glumačkoj ikoni Bruceu Leeju (1940. – 1973.). Film je početkom godine imao svjetsku premijeru na Sundance Film Festivalu, bogme se vizura svijeta otad dobrano promijenila, toliko da dobar dio populacije već odavno želi arianagrandeovskunext teleportaciju u 2021.

Stvari koje ovih dana vrište s naslovnica svih svjetskih medija – prosvjedi zbog rasne, posljedično i ekonomske nejednakosti u SAD-u, bile su aktualne i u doba Leejevih pokušaja proboja u holivudske studije. Iako dijete dobrostojećih roditelja, Bruce Lee je svejedno na vlastitoj koži morao trpjeti rasističke tendencije američkih producenata koji su Kinezima dodjeljivali stereotipne, crtićke sporedne uloge. One glavne, s bilo kakvim kineskim/azijskim predznakom, bile su rezervirane za bijelce, bjelje od snijega, poput Johna Wayna a.k.a. Džingis-kana u filmu “The Conqueror” (Dick Powell, 1956.). Okruglih deset godina kasnije od premijere Džingis Waynea, Lee napokon dobiva priliku zasjati na malom TV platnu kao Kato u serijalu “The Green Hornet” (1966. – 1967.). No, tek će početak sedamdesetih i povratak u Hong Kong BL-ja barem nakratko gurnuti prema glumačkoj stratosferi, kroz globalni uspjeh filmova “Na zmajevom putu” / “Way Of The Dragon” (Bruce Lee, 1972.) i “U zmajevom gnijezdu” / “Enter the Dragon” (Robert Clouse, 1973.).

I dok mit Bruca Leeja možemo uglavnom promatrati kroz what if naočale prerano preminulog, dječjeg izmaštanog borca protiv nepravde koji ekstremitetima ušutkava lokalne nasilnike, njegov kulturološki utjecaj teško je zanemariti. Za popularizaciju borilačkih vještina, točnije borilačkih filmova na Zapadu, najzaslužniji su upravo Bruce Lee (kasnije baklju preuzimaju Jackie Chan i Jel Li) i čuveni honkoški kung fu val 1970-ih, kojeg karakteriziraju pomno promišljene i koreografirane scene borbi, uglavnom jednostavna radnja te crno-bijela junak-zlikovac karakterizacija likova. Daleko od krvi, znoja i jeftine zabave za mase, razbijanje stereotipa i konačni empirijski dokaz da azijski glumac može uspješno nositi teret glavne uloge, i to kao klasični, uvjerljivi superjunak publici Zapada, vjerojatno je najveći doseg Brucea Leeja. Plodove svojeg teško izborenog statusa nije uspio dugo uživati, preminuvši u Hong Kongu 20. srpnja 1973. godine, najvjerojatnije uslijed alergijske reakcije na lijek protiv bolova Equagesic.

“Be Water” činovički popisuje najvažnije Leejeve profesionalne stanice, pa se moramo zadovoljiti u najbolju ruku s tek korektnim, ali štreberskim i sterilnim osvrtom na život slojevite individue koja je stereotipe jednakom snagom razbijala, kako pesnicama, tako i snagom filozofskog promišljanja vlastite okoline.

“Budi voda, prijatelju”, rekao je jednom Lee; snažan i prilagodljiv, smiren i moćan, sve u jednom. Šteta je stoga što je vijetnamsko-američki redatelj Bao Nguyen – i sam imigrantsko dijete ratnih izbjeglica koji su silom prilika emigrirali u SAD – izabrao kronološko-linearni pristup bez naročitih emotivnih amplituda i detaljnijeg seciranja BL-jeve filozofske strane osobnosti. Film će stoga Leejevim najvjernijim obožavateljima otkriti malo toga novoga, a casual gledatelje šaltanjem CV natuknica odvratiti od gledanja cijelog dokumentarca. Nguyenu u korist ne ide ni uvijek dobrodošlo promišljanje arhivskih bio-dokumentaraca izvan kutije, u ovom slučaju upotreba intervju-naracije umjesto klasike fiksiranih sugovorničkih glava.

“Be Water” tako činovički popisuje najvažnije Leejeve profesionalne stanice (rođen u San Franciscu, odrastao u Hong Kongu, dobiva par dječjih uloga, s osamnaest dolazi u San Francisco kako ne bi upadao u nevolje, pokušava uspjeti u Hollywoodu i za to vrijeme podučava borilačke vještine, kasnije se vraća u Hong Kong i tamo snima svoje najpopularnije filmove, umire prije konačnog rasplamsavanja karijere); dojam podižu poneki zanimljivi fakti i anegdote (rijedak iskaz Leejeve prve američke djevojke Amy Sanbo, zamjena djevojaka između prijatelja kako bi isprovocirali ondašnje rasiste…) i toplo prisjećanje žene i kćerke, Linde i Shannon koja čita glumčeva pisma.. Teško je ipak, poput daljnjeg what if Leejeva života i karijere, upitati se kako bi isti dokumentarac izgledao u rukama, recimo trenutno nama omiljenog bio-dokumentarista, Britanca Asifa Kapadije. Ovako se, bez dubljeg poniranja u psihu glavnog protagonista, moramo zadovoljiti u najbolju ruku s tek korektnim, ali štreberskim i sterilnim osvrtom na život slojevite individue koja je stereotipe jednakom snagom razbijala, kako pesnicama, tako i snagom filozofskog promišljanja vlastite okoline.

"Be Water"
Režija: Bao Nguyen
Producenti: Jenna Anthony, Marquis Daisy, Gentry Kirby, Kristen Lappas, Adam Neuhaus, Bao Nguyen i Julia Nottingham
Direktor fotografije: Caleb Heller
Montaža: Graham Taylor
Glazba: Goh Nakamura
Zemlje podrijetla: SAD / Ujedinjeno Kraljevstvo
Godina proizvodnje: 2020.
Trajanje: 105 minuta

Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

17. Subversive Film Festival: “Zemlja za nas” – Bez motike nema kruha

"Zemlja za nas", cjelovečernji prvenac Karle Crnčević, otpočinje razmjerno tajanstveno, sugerirajući ulazak u kakav svijet misterija...

“Crna kutija: Dnevnici” Shiori Ito najbolji dokumentarni film 17. Subversive Film Festivala

Svečanom dodjelom nagrada "Wild Dreamer Dragan Rubeša", u subotu je završeno sedamnaesto izdanje Subversive Film Festivala.

17. Subversive Film Festival: “Soundtrack za državni udar” – (De)džezifikacija Konga

"Soundtrack za državni udar" (2024) je impresivan film koji se može uvrstiti među najviša dostignuća svetske dokumentaristike tekuće dekade.

Zlatna palma za film “Čovjek koji nije mogao šutjeti” Nebojše Slijepčevića!

Igrani film "Čovjek koji nije mogao šutjeti" Nebojše Slijepčevića osvojio je Zlatnu palmu za najbolji kratkometražni film 77. Cannesa!

17. Subversive Film Festival: “Moj ukradeni planet” – Nakon revolucije

"Moj ukradeni planet" sjetan je film, natopljen s mnogo gorčine, jer je autorica u svojoj domovini Iranu provela više od četrdeset godina.

17. Subversive Film Festival: “Stanari” – Tri sprovoda i dva štrajka glađu

"Stanari" / "The Flats" (2024) Alessandre Celesije, usmjereni su na posljedice Nevolja (The Troubles / Na Trioblóidi), kako ih zovu u Irskoj.

Renata Poljak: “Imamo dokumentarna svjedočenja o ženama strašne snage”

Renata Poljak je na 20. ZagrebDoxu, u sklopu Regionalne konkurencije, predstavila svoj najnoviji film, "Šume šume" (2024).

Tri dana dokumentaraca na 18. Vox Feminae Festivalu

Tri dana filmskog programa 18. Vox Feminae Festivala donosi raznoliku selekciju filmova koji se bave temama rodne ravnopravnosti, seksualnosti i ženskog nasljeđa.

Niz hrvatskih dokumentaraca i projekata na 17. Beldocsu

Na ovogodišnjem, 17. Beldocsu (22. - 29. svibnja), bit će prikazan cijeli niz hrvatskih dokumentarnih filmova.

17. Subversive Film Festival: “Favoriten” – Gospođa Idiskut i njeno odeljenje

"Favoriten" (2024) austrijske autorke Ruth Beckermann, prati jedno odeljenje najveće osnovne škole u bečkoj četvrti Favoriten.
Režija: Bao Nguyen<br> Producenti: Jenna Anthony, Marquis Daisy, Gentry Kirby, Kristen Lappas, Adam Neuhaus, Bao Nguyen i Julia Nottingham<br> Direktor fotografije: Caleb Heller<br> Montaža: Graham Taylor<br> Glazba: Goh Nakamura<br> Zemlje podrijetla: SAD / Ujedinjeno Kraljevstvo<br> Godina proizvodnje: 2020.<br> Trajanje: 105 minuta"Be Water" - Sterilna voda Baa Nguyena