PočetnaRecenzije"Be Water" - Sterilna voda Baa Nguyena

“Be Water” – Sterilna voda Baa Nguyena

|

ESPN nastavlja svoj dokumentarni život nakon megaludila “The Last Dancea” (Jason Hehir, 2020.), kojeg će po količini hypea i za ekran zalijepljenih gledatelja, realno teško itko skinuti s trona u nekoj bliskoj budućnosti. Osramoćeni biciklist Lance Armstrong imao je prije tri tjedna priliku u novoj sezoni uspješnog serijala “30 for 30” glumiti Jordana za siromašne (“Lance”, 2020.; Marina Zenovich), pretprošle nedjelje na program je pak aterirao i dokumentarac “Be Water” (2020) vijetnamsko-američkog redatelja Bao Nguyena, o prerano preminuloj borilačko-glumačkoj ikoni Bruceu Leeju (1940. – 1973.). Film je početkom godine imao svjetsku premijeru na Sundance Film Festivalu, bogme se vizura svijeta otad dobrano promijenila, toliko da dobar dio populacije već odavno želi arianagrandeovskunext teleportaciju u 2021.

Stvari koje ovih dana vrište s naslovnica svih svjetskih medija – prosvjedi zbog rasne, posljedično i ekonomske nejednakosti u SAD-u, bile su aktualne i u doba Leejevih pokušaja proboja u holivudske studije. Iako dijete dobrostojećih roditelja, Bruce Lee je svejedno na vlastitoj koži morao trpjeti rasističke tendencije američkih producenata koji su Kinezima dodjeljivali stereotipne, crtićke sporedne uloge. One glavne, s bilo kakvim kineskim/azijskim predznakom, bile su rezervirane za bijelce, bjelje od snijega, poput Johna Wayna a.k.a. Džingis-kana u filmu “The Conqueror” (Dick Powell, 1956.). Okruglih deset godina kasnije od premijere Džingis Waynea, Lee napokon dobiva priliku zasjati na malom TV platnu kao Kato u serijalu “The Green Hornet” (1966. – 1967.). No, tek će početak sedamdesetih i povratak u Hong Kong BL-ja barem nakratko gurnuti prema glumačkoj stratosferi, kroz globalni uspjeh filmova “Na zmajevom putu” / “Way Of The Dragon” (Bruce Lee, 1972.) i “U zmajevom gnijezdu” / “Enter the Dragon” (Robert Clouse, 1973.).

I dok mit Bruca Leeja možemo uglavnom promatrati kroz what if naočale prerano preminulog, dječjeg izmaštanog borca protiv nepravde koji ekstremitetima ušutkava lokalne nasilnike, njegov kulturološki utjecaj teško je zanemariti. Za popularizaciju borilačkih vještina, točnije borilačkih filmova na Zapadu, najzaslužniji su upravo Bruce Lee (kasnije baklju preuzimaju Jackie Chan i Jel Li) i čuveni honkoški kung fu val 1970-ih, kojeg karakteriziraju pomno promišljene i koreografirane scene borbi, uglavnom jednostavna radnja te crno-bijela junak-zlikovac karakterizacija likova. Daleko od krvi, znoja i jeftine zabave za mase, razbijanje stereotipa i konačni empirijski dokaz da azijski glumac može uspješno nositi teret glavne uloge, i to kao klasični, uvjerljivi superjunak publici Zapada, vjerojatno je najveći doseg Brucea Leeja. Plodove svojeg teško izborenog statusa nije uspio dugo uživati, preminuvši u Hong Kongu 20. srpnja 1973. godine, najvjerojatnije uslijed alergijske reakcije na lijek protiv bolova Equagesic.

“Be Water” činovički popisuje najvažnije Leejeve profesionalne stanice, pa se moramo zadovoljiti u najbolju ruku s tek korektnim, ali štreberskim i sterilnim osvrtom na život slojevite individue koja je stereotipe jednakom snagom razbijala, kako pesnicama, tako i snagom filozofskog promišljanja vlastite okoline.

“Budi voda, prijatelju”, rekao je jednom Lee; snažan i prilagodljiv, smiren i moćan, sve u jednom. Šteta je stoga što je vijetnamsko-američki redatelj Bao Nguyen – i sam imigrantsko dijete ratnih izbjeglica koji su silom prilika emigrirali u SAD – izabrao kronološko-linearni pristup bez naročitih emotivnih amplituda i detaljnijeg seciranja BL-jeve filozofske strane osobnosti. Film će stoga Leejevim najvjernijim obožavateljima otkriti malo toga novoga, a casual gledatelje šaltanjem CV natuknica odvratiti od gledanja cijelog dokumentarca. Nguyenu u korist ne ide ni uvijek dobrodošlo promišljanje arhivskih bio-dokumentaraca izvan kutije, u ovom slučaju upotreba intervju-naracije umjesto klasike fiksiranih sugovorničkih glava.

“Be Water” tako činovički popisuje najvažnije Leejeve profesionalne stanice (rođen u San Franciscu, odrastao u Hong Kongu, dobiva par dječjih uloga, s osamnaest dolazi u San Francisco kako ne bi upadao u nevolje, pokušava uspjeti u Hollywoodu i za to vrijeme podučava borilačke vještine, kasnije se vraća u Hong Kong i tamo snima svoje najpopularnije filmove, umire prije konačnog rasplamsavanja karijere); dojam podižu poneki zanimljivi fakti i anegdote (rijedak iskaz Leejeve prve američke djevojke Amy Sanbo, zamjena djevojaka između prijatelja kako bi isprovocirali ondašnje rasiste…) i toplo prisjećanje žene i kćerke, Linde i Shannon koja čita glumčeva pisma.. Teško je ipak, poput daljnjeg what if Leejeva života i karijere, upitati se kako bi isti dokumentarac izgledao u rukama, recimo trenutno nama omiljenog bio-dokumentarista, Britanca Asifa Kapadije. Ovako se, bez dubljeg poniranja u psihu glavnog protagonista, moramo zadovoljiti u najbolju ruku s tek korektnim, ali štreberskim i sterilnim osvrtom na život slojevite individue koja je stereotipe jednakom snagom razbijala, kako pesnicama, tako i snagom filozofskog promišljanja vlastite okoline.

"Be Water"
Režija: Bao Nguyen
Producenti: Jenna Anthony, Marquis Daisy, Gentry Kirby, Kristen Lappas, Adam Neuhaus, Bao Nguyen i Julia Nottingham
Direktor fotografije: Caleb Heller
Montaža: Graham Taylor
Glazba: Goh Nakamura
Zemlje podrijetla: SAD / Ujedinjeno Kraljevstvo
Godina proizvodnje: 2020.
Trajanje: 105 minuta

Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

Silvestar Mileta: “Preseljenje u Karlovac je prilog poželjnoj decentralizaciji kinematografskog sustava”

Umjetnički ravnatelj Dana hrvatskog filma, Silvestar Mileta za naš portal najavljuje 33. izdanje ove važne filmske manifestacije.

19. DOKUart: “U potrazi za srećom” – Pukotine u najboljem od svih mogućih svjetova

"U potrazi za srećom" (2024) Aruna Bhattaraija i Dorottye Zurbó svakako ne podbacuje u gotovo kataloškom pregledu butanske vizualne kulture.

19. DOKUart: Nagrada publike dokumentarcu “Naša djeca” Silvestra Kolbasa

Nagradu publike ovogodišnjeg, 19. DOKUarta osvojio je film "Naša djeca" (Factum, 2024.) Silvestra Kolbasa.

19. DOKUart: “Susjed Abdi” – U životu je važna velika slika

"Susjed Abdi" (2022) je i stilski konzistentan izvještaj o tome što sve digitalne tehnologije mogu uz malo mašte.

Dokumentarcu “Izbor za Miss zatvora” Srđana Šarenca Grand Prix 25. Mediteran Film Festivala

"Izbor za Miss zatvora" (2024) bh redatelja Srđana Šarenca osvojio je Grand Prix te Nagradu publiku 25. Mediteran Film Festivala.

20. Festival 25 FPS: “Iščezavanje” – Sanjive slike nestajućeg Japana

"Iščezavanje" / "Fade" (2023) Asako Ujite je na ovogodišnjem, 20. Festivalu 25 FPS dobio jednu od Grand Prix nagrada.

Treće izdanje “Kritike i društva” u Dokukinu KIC

Treće izdanje filmsko-diskurzivnog programa "Kritika i društvo" u organizaciji Hrvatskog društva filmskih kritičara održat će se u ponedjeljak, 14. listopada i utorak, 15. listopada, u zagrebačkom Dokukinu KIC.

Kinoteka apstraktnog statusa

Položaj Hrvatskog filmskog arhiva (Hrvatske kinoteke) od devedesetih se periodički postavlja u centar šire društvene rasprave.

25. Mediteran Film Festival: “Izbor za Miss zatvora” – Bez leda u žilama

U Ženskoj kaznionici Pirajui Šarenčeva je ekipa filma "Izbor za Miss zatvora" (2024) popratila razdoblje priprema i održavanja događaja iz naslova.

19. DOKUart: “Moje tijelo” – Zamka plitke sentimentalnosti filmskog eseja

"Moje tijelo" Margreth Olin je u konačnici upao u zamku banalnosti te manjka znanja i senzibiliteta za tisućljetne patrijarhalne obrasce.
Režija: Bao Nguyen<br> Producenti: Jenna Anthony, Marquis Daisy, Gentry Kirby, Kristen Lappas, Adam Neuhaus, Bao Nguyen i Julia Nottingham<br> Direktor fotografije: Caleb Heller<br> Montaža: Graham Taylor<br> Glazba: Goh Nakamura<br> Zemlje podrijetla: SAD / Ujedinjeno Kraljevstvo<br> Godina proizvodnje: 2020.<br> Trajanje: 105 minuta"Be Water" - Sterilna voda Baa Nguyena