Početna Najave "Hall of Fame": "Welfare" Fredericka Wisemana

“Hall of Fame”: “Welfare” Fredericka Wisemana

-

Frederick Wiseman (Boston, 1930.) možda je i najveći američki živući autor dokumentarnih filmova s karijerom dugom preko pedeset godina, popunjenom uglavnom dugometražnim dokumentarnim filmovima, bioskopskim i televizijskim, uz nekoliko izleta u vode igrano-esejističkog filmskog stvaralaštva. Cenjeni reditelj dobitnik je i počasnog Oscara, kao i brojnih nagrada na filmskim festivalima, poput Berlina, Cannesa, Venecije, Chicaga… Kao nesumnjivi majstor svog zanata, Wiseman je dobio svoje mesto i u programu “Hall of Fame – epovi dokumentarizma” zagrebačkog Dokukina KIC u okviru kojeg će sutra (četvrtak, 11.4. u 19 časova) biti prikazan jedan od njegovih ranijih filmova, “Welfare” (1975).

Reč je o tipičnom primeru Wisemanovog doku-filmskog stvaralaštva koji za temu ima neku od državnih institucija (u ovom slučaju socijalnu službu u New Yorku), čemu autor prilazi kao predani posmatrač, pritom ni u jednom trenutku ne ometajući procese interakcije službenika i klijenata međusobno te jednih s drugima. U spomenutoj komunikaciji za šalterima, stolovima i u čekaonici, autor nam metodično otkriva jedan aspekt društva, odnosno njegovog posebno ranjivog sloja, koji inače retko viđamo uživo, u onom ljudskom, životnom obliku bez posredstva medijskih izveštaja. Svi ti ljudi, kako službenici, tako i klijenti, imaju svoju priču čije nam delove na ovaj način pokazuju. Tu ne treba zanemariti ni vremensku distancu: Wisemanov film i posle gotovo 45 godina ne gubi na urgentnosti, dok posmatračima koji nisu bili svedoci tog vremena, otvara značajno pitanje o (ne)humanosti današnjeg društva u odnosu na ondašnje.

Stilski, reč je o školskom primeru opservacionog dokumentarca, premda je Wiseman skeptičan prema takvoj etiketi. One druge, poput cinema veritéa i direct cineme, pak, bez uvijanja odbija nazivajući svoj film svesnim umetničkim delom koje ne pretenduje na apsolutnu objektivnost i ultimativnu istinu. To itekako stoji jer je već i konkretan izbor teme stav sam po sebi, koji se nastavlja selekcijom snimljenog materijala za finalnu verziju filma, redosledom izloženog materijala (ne mora biti strogo hronoški) i upotrebljenih montažnih postupaka. Wisemanu, koji po pravilu sam montira svoje filmove (slučaj i s “Welfareom”), ritam i dramska struktura makar su podjednako važni kao i sadržaj. Nije teško uočiti strukturu blisku teatru u gotovo trosatnom “Welfareu”, koji je je podeljen na nekoliko dužih raskadriranih i omeđenih scena razgovora, unatoč gotovo nepostojećoj narativnoj liniji. U konačnici, svaki od tih pasaža mogu funkcionisati kao kratki film za sebe.

U portretu društvenih institucija Wiseman je na svom terenu, a “Welfare” je svakako jedan od najuspelijih autorovih filmova tog tipa. Amerikanac je i kasnije u karijeri zadržao i formu (u smislu promatranja pojedinih institucija kao inicijalne kapisle za istraživanje neke dublje teme) i društveni angažman u izboru onoga što će, gde i kako snimati. Karijeru je svejedno uspeo da razvije u različitim pravcima, pa tako s jednakom strašću posmatra probe baletne trupe (“La danse”), skuplja vibracije iz teretane (“Boxing Gym”), bavi se kulturnim i obrazovnim ustanovama poput Berkeleya (“At Berkeley”) ili njujorške javne biblioteke (“National Gallery”), kao i da pruža šire, holističke portrete pojedinih kvartova i gradova u specifičnim kontekstima poput prošlogodišnjeg filma “Monrovia, Indiana” (2018). Jedno je sasvim sigurno: Frederick Wiseman jedan je od majstora američkog i svetskog dokumentarnog filma sposoban da istovremeno sagleda širu sliku i uhvati najspecifičnije detalje onoga što nazivamo život.

Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

Šesnaest filmova u Međunarodnoj konkurenciji 16. ZagrebDoxa

Na ovogodišnjem ZagrebDoxu u natjecateljskoj konkurenciji prikazat će se i šesnaest filmova iz međunarodnog programa.

29. Dani hrvatskog filma: “O jednoj mladosti” – Balada o prolaznosti

"O jednoj mladosti" Ivana Ramljaka univerzalno je prepoznatljiva priča, filozofična balada o prolaznosti, mijenama, iznevjerenim nadama.

Održane premijerne Nagrade Dokumetar: “Mačka je uvijek ženska” najbolji film, tri nagrade za “Na vodi”

U Dokukinu KIC sinoć su održane premijerne Nagrade Dokumetar, posvećene valorizaciji godišnje produkcije hrvatskog dokumentarnog filma.

Dodjelom nagrada i priznanja završen 3. AJB DOC

Dodjelom nagrada i priznanja sinoć je završen 3. AJB DOC.

Završen SKORO 15. DOKUart

Prvim bjelovarskim auto–kinom u nedjelju, 13. rujna, završen je SKORO 15. DOKUart, bjelovarski festival dokumentarnog filma.

3. AJB DOC: “Uhvaćeni u mreži” – Vjera u ljudski rod

"Caught in the Net" (2020) ostvario je svoju plemenitu edukacijsku, društveno korisnu namjenu, što zaslužuje nemalu pohvalu.

Posebno izdanje ZagrebDoxa od 4. do 11. listopada

Ovogodišnje posebno izdanje ZagrebDoxa održat će se od 4. do 11. listopada u Kinu SC i Teatru &TD Studentskog centra u Zagrebu

3. AJB DOC: “Galeb” – Mudrac imperijalnog ega

Izgrađen 1937. u Italiji, brod Galeb je poslije Drugog svjetskog rata preuređen u školski brod Jugoslavenske ratne mornarice i ploveću rezidenciju maršala Tita.

Objavljena selekcija 29. Dana hrvatskog filma

Jučer (petak, 11.9.) je službeno objavljena selekcija 29. izdanja Dana hrvatskog filma, koje će se od 16. do 19. rujna 2020 godine održati u kinu Tuškanac.