PočetnaNajave"Hall of Fame": "Welfare" Fredericka Wisemana

“Hall of Fame”: “Welfare” Fredericka Wisemana

-

Frederick Wiseman (Boston, 1930.) možda je i najveći američki živući autor dokumentarnih filmova s karijerom dugom preko pedeset godina, popunjenom uglavnom dugometražnim dokumentarnim filmovima, bioskopskim i televizijskim, uz nekoliko izleta u vode igrano-esejističkog filmskog stvaralaštva. Cenjeni reditelj dobitnik je i počasnog Oscara, kao i brojnih nagrada na filmskim festivalima, poput Berlina, Cannesa, Venecije, Chicaga… Kao nesumnjivi majstor svog zanata, Wiseman je dobio svoje mesto i u programu “Hall of Fame – epovi dokumentarizma” zagrebačkog Dokukina KIC u okviru kojeg će sutra (četvrtak, 11.4. u 19 časova) biti prikazan jedan od njegovih ranijih filmova, “Welfare” (1975).

Reč je o tipičnom primeru Wisemanovog doku-filmskog stvaralaštva koji za temu ima neku od državnih institucija (u ovom slučaju socijalnu službu u New Yorku), čemu autor prilazi kao predani posmatrač, pritom ni u jednom trenutku ne ometajući procese interakcije službenika i klijenata međusobno te jednih s drugima. U spomenutoj komunikaciji za šalterima, stolovima i u čekaonici, autor nam metodično otkriva jedan aspekt društva, odnosno njegovog posebno ranjivog sloja, koji inače retko viđamo uživo, u onom ljudskom, životnom obliku bez posredstva medijskih izveštaja. Svi ti ljudi, kako službenici, tako i klijenti, imaju svoju priču čije nam delove na ovaj način pokazuju. Tu ne treba zanemariti ni vremensku distancu: Wisemanov film i posle gotovo 45 godina ne gubi na urgentnosti, dok posmatračima koji nisu bili svedoci tog vremena, otvara značajno pitanje o (ne)humanosti današnjeg društva u odnosu na ondašnje.

Stilski, reč je o školskom primeru opservacionog dokumentarca, premda je Wiseman skeptičan prema takvoj etiketi. One druge, poput cinema veritéa i direct cineme, pak, bez uvijanja odbija nazivajući svoj film svesnim umetničkim delom koje ne pretenduje na apsolutnu objektivnost i ultimativnu istinu. To itekako stoji jer je već i konkretan izbor teme stav sam po sebi, koji se nastavlja selekcijom snimljenog materijala za finalnu verziju filma, redosledom izloženog materijala (ne mora biti strogo hronoški) i upotrebljenih montažnih postupaka. Wisemanu, koji po pravilu sam montira svoje filmove (slučaj i s “Welfareom”), ritam i dramska struktura makar su podjednako važni kao i sadržaj. Nije teško uočiti strukturu blisku teatru u gotovo trosatnom “Welfareu”, koji je je podeljen na nekoliko dužih raskadriranih i omeđenih scena razgovora, unatoč gotovo nepostojećoj narativnoj liniji. U konačnici, svaki od tih pasaža mogu funkcionisati kao kratki film za sebe.

U portretu društvenih institucija Wiseman je na svom terenu, a “Welfare” je svakako jedan od najuspelijih autorovih filmova tog tipa. Amerikanac je i kasnije u karijeri zadržao i formu (u smislu promatranja pojedinih institucija kao inicijalne kapisle za istraživanje neke dublje teme) i društveni angažman u izboru onoga što će, gde i kako snimati. Karijeru je svejedno uspeo da razvije u različitim pravcima, pa tako s jednakom strašću posmatra probe baletne trupe (“La danse”), skuplja vibracije iz teretane (“Boxing Gym”), bavi se kulturnim i obrazovnim ustanovama poput Berkeleya (“At Berkeley”) ili njujorške javne biblioteke (“National Gallery”), kao i da pruža šire, holističke portrete pojedinih kvartova i gradova u specifičnim kontekstima poput prošlogodišnjeg filma “Monrovia, Indiana” (2018). Jedno je sasvim sigurno: Frederick Wiseman jedan je od majstora američkog i svetskog dokumentarnog filma sposoban da istovremeno sagleda širu sliku i uhvati najspecifičnije detalje onoga što nazivamo život.


Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

21. Human Rights Film Festival: “Čovjek u crnom” – Čujna crnina

Wang Xilinov život kroz film "Čovjek u crnom" (2023) Wang Binga izražen je kao još jedan stavak u životu ovog kompozitora.

21. Human Rights Film Festival: “Projekt” – Odmatanje slojeva zbilje

"Projekt" (2023) Dane Komljena jezgru ima u prenamijenjenom trgovačkom kompleksu u nigerijskom Lagosu.

21. Human Rights Film Festival: “Draga Fiona” – U potrazi za idealnim gledateljem

Film "Draga Fiona" / "Dearest Fiona" (2023) redateljice Fione Tan mogao bi poslužiti kao eskperiment potrage za idealnim gledateljem.

Znanstveni skup “Filmologija, kritika, umjetnost” povodom osamdesetog rođendana Hrvoja Turkovića

Povodom osamdesetog rođendana Hrvoja Turkovića, u Zagrebu će se od 9. do 10. prosinca održavati znanstveni skup "Filmologija, kritika, umjetnost".

21. Human Rights Film Festival: “Gdje su nestali svi osmijesi?” – Izvana gladac, iznutra jadac

Na ovogodišnjem HRFF-u prikazat će se i film "Gdje su nestali svi osmijesi?" / "Where Have All the Smiles Gone" (2023) Anje Strelec.

Klasici svjetske dokumentaristike, 3. sezona

“Darwinova noćna mora” – Predatorske ribe i oružje u kolijevci čovječanstva

Posljednji esej treće sezone "Klasika" rezerviran je za dokumentarni film "Darwinova noćna mora" (2004) Huberta Saupera.

“Mali Dieter želi letjeti” – Ekstatično do neba

"Mali Dieter želi letjeti" (1997) spada među najpoznatija dokumentaristička djela velikog njemačkog redatelja Wernera Herzoga.

“Titicut Follies” – Čiste sobe i tužni varijetei

U trećem eseju treće sezone "Klasika svjetske dokumentaristike" pišemo o dokumentarcu "Titicut Follies" (1967) Fredericka Wisemana.

“Crumb” – Umjetnost kao jedini izbor

Dokumentarac "Crumb" (1994) Terryja Zwigoffa o strip-umjetniku Robertu Crumbu, spada među najistaknutije primjerke doku-biografskog žanra.

“Shermanov marš” – Generali i ljubavnici

Treću sezonu "Klasika svjetske dokumentaristike" otvaramo s dokumentarcem "Shermanov marš" / "Sherman's March" (1985) Rossa McElweeja.

Dokultura, 3. sezona

Snaga je u detalju

Posljednji esej treće sezone "Dokulture" donosi tekst o hrvatskim filmskim vaninstitucionalnim programima.

Fiksiranje na margini

Shvatimo li film kao neizostavni dio kulture i umjetničkog stvaralaštva, obrazovni je sustav prva točka stjecanja šireg filmskog znanja.

Steći filmsku kulturu – od apstrakcije prema konzumerizmu

Prvi esej treće sezone "Dokulture" bavi se (ne)dostupnošću filmova široj publici, naročito iz kuta dokumentarnog roda.