Recenzije15. ZagrebDox: "U posljednjem trenutku" - Rat, direktno

15. ZagrebDox: “U posljednjem trenutku” – Rat, direktno

|

Posao ratnog dopisnika često se posmatra jednostrano i pojednostavljeno, bilo da se na njih gleda s divljenjem kao na poslednju liniju odbrane čovečnosti, bilo da ih se gleda s visoka i lepe im se etikete ovisnika o ratu ili im se učitavaju mesijanski kompleksi. Svega toga ima, bilo je i biće u budućnosti dok je ratova i ratovanja, a dopisnici su ljudi kao i svi drugi, različiti, sa svojim vrlinama i manama, ali takođe s neponovljivim iskustvom koje ih je oblikovalo drugačije nego obične ljude. U svojoj generaciji možda je i najdublji trag ostavila dopisnica lista Sunday Times i raznih britanskih i američkih servisa, Amerikanka Marie Colvin, tragično nastradala u Homsu 2012. godine, pri početku (još uvek nezavršenog) sirijskog rata. Pamtićemo je po britkom jeziku pri javljanjima u televizijski program i još britkijem peru u pisanim člancima, po povezu na oku koji je zaradila na zadatku na Šri Lanki te po rešenosti da bude uvek tamo gde je gusto. Oni koji su je poznavali mogli bi reći da je bila i ćudljiva, teška za saradnju, s izraženom autodestruktivnom crtom.

Colvin se u blokirani Homs, zajedno s Paulom Conroyem, svojim snimateljem i autorom memoara na osnovu kojih je snimljen “U posljednjem trenutku” / “Under the Wire” (2018) Britanca Chrisa Martina, ušunjala ilegalno kako bi probila medijsku blokadu i izveštavala o zločinima koje zvanična sirijska vojska pod komandom Bashara Al-Assada čini nad pobunjenim civilnim stanovništvom. Tamo je otkrila improvizovanu bolnicu/sklonište zvano podrum udovica gde su se sklanjali i improvizovanim sredstvima lečili nemoćni civili – deo strašnih priča koje su zapanjile čak i Colvin koja je prošla Čečeniju, Libiju, Istočni Timor i Bliski Istok, pa je sirijski rat nazvala najužasnijim u svojoj novinarskoj karijeri. Poginula je devet dana nakon dolaska, kada je vojni projektil pogodio improvizovani medijski centar, verovatno namerno ciljajući baš tu zgradu i baš te ljude, zapadne novinare i njihove lokalne asistente.

Van ideoloških matrica, reditelju Christopheru Martinu uspelo je da od materijala na raspolaganju, koji je mogao biti ili profesionalno kvalitetan ili senzacionalno-atraktivan, ali nikako oba istovremeno, napravi više nego solidan dokumentarac koji pokazuje i distancu i aktuelnost tamo gde treba.

Svi ovi događaji prikazani su između polovine i dve trećine filma, nakon čega dolazi do promene perspektive i tona: glavni narator Paul Conroy postaje i centralni lik, a kao glavna tema se nameće njegova borba za preživljavanje. Menja se i stil koji je do tada bio na liniji news dokumentarca, preglednog narativa, potpognut intervjuima sa svedocima, pa čak i (doduše minimalnim) dramskim rekonstrukcijama. “U posljednjem trenutku” tada postaje hektičan, zasnovan uglavnom na found footage materijalu distinktivno amaterskog porekla i varijabilnog kvaliteta. S time se menja i ton filma, od fingirano uravnoteženog do trilerski napetog, iako nam je ishod u principu poznat jer u suprotnom ne bi bilo filma.

Možemo se koristiti različitim odbrambenim mehanizmima pozivajući se na ideologiju koja diktira izbor strane u nekom sukobu, pa čak i cinizmom kako bismo osporili “U posljednjem trenutku” posmatarajući ga kao pristrasni dokumentarac (što svakako jeste, kao što je to uostalom i novinarstvo kao profesija) ili kao još jednu novinarsko-reportersku eskapadu u kojoj upravo ta struka dobija na značaju. Oba argumenta duboko su pogrešna. Upravo novinari i reporteri poput Marie Colvin posuđuju svoj glas koji nosi veću, nezanemarivu težinu, dajući medijsku pažnju događajima i ljudima za koje svet nikad ne bi doznao da postoje. Van ideoloških matrica, reditelju Christopheru Martinu uspelo je da od materijala na raspolaganju, koji je mogao biti ili profesionalno kvalitetan ili senzacionalno-atraktivan, ali nikako oba istovremeno, napravi više nego solidan dokumentarac koji pokazuje i distancu i aktuelnost tamo gde treba. “U posljednjem trenutku” možda ostane ispod radara i u senci igrane verzije istih događaja u filmu “A Private War” (2018) Matthewa Heinemana s Rosamund Pike u ulozi Marie Colvin, ali to nikako ne znači da ga treba zaobići.

Najnovije

“Funk YU” Franka Dujmića na 8. Funk konferenciji

Dokumentrarni film "Funk YU" (2024) Franka Dujmića bit će prikazan na 8. Funk konferenciji.

U tijeku prijave za radionicu kreativnog dokumentarnog filma Kino kluba Split

U tijeku su prijave za radionicu kreativnog dokumentarnog filma Kino kluba Split.

Bogat dokumentarni program 18. Subversive Film Festivala

Na 18. izdanju Subversive Film Festivala (19.5. - 31.5.) ponovno nas čeka bogat program dokumentarnih filmova.

U hrvatska kina uskoro dolazi dokumentarac o Borivoju Dovnikoviću Bordi

U hrvatska kina uskoro dolazi dokumentarac o Borivoju Dovnikoviću Bordi - "Škola hodanja 2" (2025) Jelene Novaković.

Novo staro čulo dokumentaristike

Na 21. ZagrebDoxu po prvi put je održan i popratni program pod nazivom "Audio Dox", posvećen formi audiodokumentaraca.

21. ZagrebDox: “Invazija” – Nazvati stvari pravim imenom

"Invazija" / "The Invasion" (2024) Sergeja Loznice samim svojim naslovom ruši koncepciju suvremene povijesti kakvu ispisuje Kremlj.

“The Great War” – Početak zlatnog doba BBC-jeve dokumentaristike

Kroz seriju eseja "Zlatno doba BBC-jeve dokumentaristike" kronološki ćemo se osvrnuti na reprezentativne radove toga razdoblja.

U tijeku prijave za Tabor New Frame Film

Nakon 22 godine Tabor Film Festivala, spomenuta filmska manifestacija počinje novo poglavlje. Od ove godine kreće Tabor New Frame Film.

“Porcelain War” – Ukradeni trenuci ljepote

"Porcelain War" (2024) gotovo je u cijelosti sastavljen od snimaka koje su u ukrajinskom Harkivu bilježili tamošnji stanovnici.

21. ZagrebDox: “Željezo” – Tvrda vizualna kultura

"Željezo" (2024) Vitalija Manskog doprinosi razumijevanju toga kako se suvremena društva nose s ratnim sukobima.
"U posljednjem trenutku" / "Under the Wire"
Scenarist i redatelj: Chris Martin
Producenti: Tom Brisley, Danny Gabai i Michael Kronish
Direktor fotografije: Steve Organ
Montaža: Dudley Sargeant
Glazba: Glenn Gregory i Berenice Scott
Zemlja podrijetla: Ujedinjeno Kraljevstvo
Godina proizvodnje: 2018.
Trajanje: 95 minuta

Povezani tekstovi

“Porcelain War” – Ukradeni trenuci ljepote

"Porcelain War" (2024) gotovo je u cijelosti sastavljen od snimaka koje su u ukrajinskom Harkivu bilježili tamošnji stanovnici.

21. ZagrebDox: “Željezo” – Tvrda vizualna kultura

"Željezo" (2024) Vitalija Manskog doprinosi razumijevanju toga kako se suvremena društva nose s ratnim sukobima.

21. ZagrebDox: “Ko će pokucati na vrata mog doma” – Starac i zima

"Ko će pokucati na vrata mog doma" Maje Novaković, temi iskupljeništva i isposništva pristupa esejistički svrhovito i artistički ambiciozno.

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Scenarist i redatelj: Chris Martin<br> Producenti: Tom Brisley, Danny Gabai i Michael Kronish<br> Direktor fotografije: Steve Organ<br> Montaža: Dudley Sargeant<br> Glazba: Glenn Gregory i Berenice Scott<br> Zemlja podrijetla: Ujedinjeno Kraljevstvo<br> Godina proizvodnje: 2018.<br> Trajanje: 95 minuta15. ZagrebDox: "U posljednjem trenutku" - Rat, direktno