Sedamdesetih godina prošlog stoljeća malo je bendova uživalo veću popularnost na američkom Jugu od Lynyrd Skynyrda. Podrijetlom iz Jacksonvillea u Floridi, slavu su ipak stekli autorstvom alternativne himne druge savezne države, megahita “Sweet Home Alabama” iz 1973. godine, prkosnog odgovora kritici južnjačkog mentaliteta izrečenoj od strane kanadskog kantautora Neila Younga u pjesmama poput “Alabama” i “Southern Man”. U svojoj pjesmi Skynyrd se zalaže za tradicionalne vrijednosti svog kraja, a sam tekst protumačen je kao podrška tadašnjem guverneru i zagovaratelju segregacije, Georgeu Wallaceu. Kada svemu dodate i veliku konfederacijsku zastavu pod kojom su svirali, a koja danas ima desničarsko-rasističke konotacije, može se pomisliti kako bi Lynyrd Skynyrd u ovo vrijeme mogao biti simbolom i Trumpove Amerike.
No, stvari nisu tako jednostavne, u što nas uvjerava dokumentarni film “If I Leave Here Tomorrow: A Film About Lynyrd Skynyrd” (2018), naslovljen prema početnom stihu jedne od slavnijih Skynyrdovih pjesama, a premijerno prikazan na ovogodišnjem festivalu SXSW. Režirao ga je Amerikanac Stephen Kijak, autor cijelog niza glazbenih biografija poput one o Scottu Walkeru (“Scott Walker: 30 Century Man”, 2006.) ili dokumentarnog prikaza nastanka jednog od najvećih albuma Rolling Stonesa, “Exile on Main St.” (“Stones in Exile”, 2010.) Kijakovo dosadašnje iskustvo omogućilo mu je stvaranje atraktivnog filma prepunog kvalitetne arhivske građe i komentara iz prve ruke preživjelih članova benda, urešenog bogatim soundtrackom s prvih šest albuma. Čak i ako niste veliki ljubitelj glazbe Lynyrd Skynyrda, nećete imati previše zamjerki na Kijakov način pripovijedanja tragične povijesti ove američke glazbene družine.
U središtu pozornosti filma njihov je frontmen i najistaknutiji član, Ronnie Van Zant, autor većine tekstova, ali i ključna točka energije benda za vrijeme nastupa uživo, koji su u filmu naširoko dokumentirani. Kao što govori i jedna od njegovih poznatijih pjesama, “Simple Man”, Van Zant je potekao iz jednostavne, radničke obitelji, koji je pisao o svakidašnjim stvarima na vrlo izravan način, kako bi ga čim više sličnih ljudi moglo razumjeti. Kritičari bend zbog spomenutog razloga i nisu previše mazili, ali unatoč svemu bend je nakon mučnih početka uspio pronaći put do masovne publike, pogotovo nakon što ih je njihov producent, glazbenik Al Kooper, angažirao kao predgrupu engleskoj megaatrakciji The Who na njihovoj američkoj turneji.
“If I Leave Here Tomorrow: A Film About Lynyrd Skynyrd” pripada najboljim ovogodišnjim ostvarenjima u žanru biografske dokumentaristike.
Van Zant nije dijelio većinu rasprostranjenih stajališta američkog Juga, pa je tako primjerice bio protivnik oružja, o čemu je također na jasan i izravan način pjevao u svojim pjesmama. S druge strane, zajedno s ostalim članovima benda svojim je ponašanjem podupirao niz stereotipa o pijanim južnjacima, pa su tako poput Rolling Stonesa (kojima su također otvarali koncerte) iza sebe znali ostavljati uništene hotele. Sam Van Zant imao je i mračnu i nasilnu stranu poput Morrisonova Jimba, koja bi često izbijala na površinu nakon pretjeranog konzumiranja opijata. Sve je to dovodilo do unutarnjih sukoba i razilaženja nekih članova s bendom, prije objave njihovog kobnog šestog albuma “Street Survivors”. Ubrzo zatim, 1977. godine uslijedila je poznata zrakoplovna nesreća u kojoj su živote osim Ronnieja izgubili i gitarist Steve Gaines te njegova sestra Cassie, kao i dvojica pilota i suradnik benda Dean Kilpatrick. Opis njihovih posljednjih životnih trenutaka zvuči gotovo nevjerojatno ispričan riječima preživjelih. “Želim samo da se zna s koliko su se hrabrosti suočili sa smrću”, govori na rubu suza bubnjar Artimus Pyle prisjećajući se prkosnog osmijeha na Ronniejevu licu, njegovog posljednjeg pozdrava bendu i svijetu. Film tako započinje i završava u šumama Mississipija gdje prolaznici još uvijek pronalaze dijelove zrakoplova u kojemu su Van Zant i ostali poginuli, a obožavatelji u koru okolnog drveća upisuju posljednje pozdrave svojim junacima.
Kao što smo spomenuli, “If I Leave Here Tomorrow” naslov nosi po uvodnom stihu pjesme “Free Bird”, svojevrsnom zaštitnom znaku benda, a čije se ime u pokušaju duhovitosti iz publike i dan danas uzvikuje na koncertima. Ako fenomen Lynyrd Skynyrda promatramo kao priču o naglom uzletu lokalnog benda, onda možemo i nastaviti s arhetipskom poredbom ikarovskog izgaranja te konačnog i doslovnog pada koji ih je dokrajčio. Lynyrd Skynyrd je nakon Ronniejeve smrti nastavio svirati, ali nakon odlaska svog frontmena nikad nije uspio ponoviti kreativne dosege koje im je Van Zant osigurao. Kijakov film, u ovo vrijeme njihove oproštajne turneje, možemo tumačiti kao posvetu ostavštini preminulog frontmena, dok “If I Leave Here Tomorrow: A Film About Lynyrd Skynyrd” kao klasična glazbena biografija, po količini naučenog kao i atraktivnom sadržaju rijetkih fotografija i manje poznatih snimki benda, uz filmove o dvoje Jonesovih, Quincyju i Grace, pripada najboljim ovogodišnjim ostvarenjima u žanru biografske dokumentaristike.
