Festival dokumentarnog filma DOKUart pokrenut je 2006. godine od strane Bjelovarčana Denisa Hladiša, Tibora Javureka i selektorice programa Rade Šešić. Od početnih koraka prije dvanaest godina, festival je pod okriljem tamošnje Udruge za promicanje kulture DOKUart izrastao u nezaobilaznu stanicu svih domaćih ljubitelja dokumentarnog filma. Iako pomalo u sjeni većih domaćih dokumentarno-festivalskih stanica poput ZagrebDoxa i Liburnia Film Festivala, DOKUart svejedno u nešto suženijem kvantitativnom rasponu nudi zapažen i kvalitetan program autorskog dokumentarnog filma. Često su to dokumentarci naslonjeni na najveći dokumetarni festival na svijetu – IDFA-u. Često su to i hrvatske premijere – ove godine njih ukupno šest, uključujući ovogodišnji film otvaranja “La Chanu” (2016) hrvatske autorice Lucije Stojević. Slučajnosti, naravno, nema, jer upravo je na IDFA-i duboke korijene pustila svestrana Rada Šešić, jedna od selektorica programa nizozemskog festivalskog velikana i naša sugovornica koja je u par rečenica pokušala približiti slobodni duh DOKUarta, čije će se trinaesto izdanje održati u Domu kulture Bjelovar od 6. do 12. listopada.
“Ovo je festival namijenjen gledateljima. Mi nemamo niti glamur festivala, niti filmske profesionalce koji se okupljaju. Imamo aktivnu publiku koju zanima film i koja želi proširiti svoje znanje o svijetu. Dokumentarni film zorno odražava ono što društvo misli a ne govori. Autori zato moraju biti smioni i dovoljno mudri izabrati format naracije koji će im omogućiti pripovijedanje svih tih važnih priča; uobličiti ono što je prisutno a često skriveno u narativnu formu, koja će biti zanimljiva širem gledateljstvu i koja će držati pozornost od prvog do zadnjeg kadra. Također nam je važno da mladi shvate kako vizualni jezik ima svoja pravila te da kroz njegovo učenje budu manje podložni manipulaciji slikom koja nas bombardira na svakom koraku”, ističe Šešić i dodaje da kao organizatori inzistiraju na festivalu kao posebnom događaju, jer filmovi otvaraju zanimljive razgovore i rasprave. Publici, naglašava, treba omogućiti druženje i razgovor nakon filma, kako bismo se svi zajedno nadahnuli nečim lijepim i plemenitim.
Trinaesti rođendan DOKUarta obilježen je i novim prikazivačkim mjestom, praznim Gradskim bazenom u kojem je nedavno upriličena projekcija dokumentarca “Slatko od Ništa” (2017), filozofskog eseja srpskog autora Borisa Mitića o različitim interpretacijama Ničega od strane brojnih snimatelja diljem svijeta. “Bio je to dar našim sugrađanima koji su se ovom projekcijom oprostili od ljeta te uz pravu svečanost umjetnosti, ušli u jesen”, kaže nam Šešić.
Nezahvalno je, naravno, od selektora žicati izbor najboljih filmova pripadajućih festivala; ipak su to njihova filmska djeca, svaki na svoj način poseban i važan. Svejedno smo morali upitati za preporuke, pa kud puklo da puklo. I nismo ostali razočarani.
“Imamo nekoliko hrvatskih premijera – festival otvaramo jednim od vrhunskih dokumentaraca, španjolskim ‘La Chana’ hrvatske autorice Lucije Stojević. Ona od svoje sedme godine živi u Španjolskoj, dok je film osvojio dvadesetak nagrada, uključujući Nagradu publike na amsterdamskoj IDFA-i. ‘La Chana’ je uzbudljiva i dirljiva priča o 75-godišnjoj glasovitoj flamenco plesačici neobičnog života, uspješne karijere i divnog dara pripovijedanja. Ovo je film koji publika pamti dugo nakon gledanja. Uz projekciju filma, u Bjelovar će doći i sama redateljica te flamenco plesači kao posebni gosti. Preporučila bih i intrigantni, višestruko nagrađivani austrijski film braće Riahi, ‘Djeca’. Dokumentarac se bavi posebnim programom terapije glazbom među osnovnoškolcima, djecom kompliciranih života, bilo da je riječ o djeci izbjeglica ili o obitelji gdje je prisutan samo jedan roditelj”, govori nam Šešić.
Na DOKUartu se velika pozornost svake godine pridaje i mladim ljubiteljima filma. S jedne strane tu su projekcije na čelu s ovogodišnjim “Ovisnikom o internetu” / “Web Junkie” (Hilla Medalia i Shosh Shlam, 2013.) o modernoj bolesti ovisnosti o internetu; s druge je tu pak Mali DOKUart, program namijenjen najmlađima. Popratni program tradicionalno je obogaćen svakodnevnim gostovanjem nekih od filmskih profesionalaca, dok će u Bjelovaru masterclass održati Nebojša Slijepčević, autor “Srbenke” (Restart, 2018.), također dijela službenog programa DOKUarta.
“Jako nam je važno da mladi steknu naviku odlaska u kino, gledanja dobrih, kreativnih dokumentaraca, kako bi se iz tih filmova mogle razviti produbljene debate o određenoj temi u samoj školi. Zato već deset godina pored redovnih filmova za građanstvo imamo dva dodatna filma, i to za učenike srednjih škola kojih kroz DOKUart prođe oko tisuću i pol. Već punih deset godina radimo vrlo temeljito pripremljene i vrhunski izvedene radionice za najmlađe. Naši predavači su stručnjaci, filmaši Damir Čučić i Boris Poljak. Oni intenizvno rade s desetinama mladih tijekom festivala. Mladi uče kako napraviti film, od scenarija do krajnje izvedbe – snimanja, montaže i izrade špice filma; uče filmski jezik i obrazuju se u razumijevanju vizualne kulture.
“Ako uzmemo da već deset godina radimo Mali DOKUart, to znači da je prve filmske korake kod nas ostvarilo 150 mladih koji sada u vlastitoj arhivi imaju taj svoj mali film koji su samostalno napravili. U okviru Malog DOKUarta imamo i natječaj za najbolje filmove djece iz cijele Hrvatske. Moram istaknuti kako smo jedini festival u zemlji s novčanim nagradama za dječje družine, iz kojih mladi mogu kupiti opremu i usavršiti svoje bavljenje filmskom umjetnošću”, rekla je Rada Šešić s ponosom za kraj istaknuvši kako je filmove pod etiketom DOKUarta dosad gledalo oko 15 tisuća mladih Bjelovarčana, osnovnoškolaca i srednjoškolaca.