PočetnaRecenzije"The Vietnam War" - Nenaučene lekcije iz rata za veliko ništa

“The Vietnam War” – Nenaučene lekcije iz rata za veliko ništa

|

Američki redatelj Ken Burns kao da ima misiju kroz svoj rad dokumentirati cijelu povijest Sjedinjenih Američkih Država, prodrijeti u sve pore društva i na taj način otkriti što Ameriku čini američkom. U tim nastojanjima on svojim filmovima o bejzbolu i džezu, prepoznatljivim stilom oživljavanja arhivskih fotografija, zadire u kulturu sporta i glazbe, a bavi se i prominentnim ličnostima iz povijesti nacije poput dinastije Roosevelt, Marka Twaina, uskoro i Ernesta Hemingwayja. Na taj način Burnsov rad funkcionira ujedno kao enciklopedija i riznica američke baštine, sve pod okriljem PBS-a, neprofitne javne TV kuće gdje može djelovati bez barikada u obliku financijskog i produkcijskog opterećenja.

Uz sav taj rad Burns je postavio i gotovo nedostižne standarde na polju snimanja ratnih dokumentaraca. Nakon opsežne mini-serije o američkom građanskom ratu, “The Civil War” (1990), sedamnaest godina kasnije autor se sa suradnicom Lynn Novick bacio ukoštac s nasljeđem Drugog svjetskog rata (“The War”, 2007.). Prošle se godine ovaj dvojac vratio s logičnim nasljednikom i serijom jednako monumentalnih gabarita, “The Vietnam War” (2017) o Vijetnamskom ratu (1954. – 1975.), koja s osamnaest sati i deset epizoda daleko premašuje čak i epski format svojih prethodnika. Što i ne čudi, s obzirom da se spomenuti ratni sukob po prvi puta u povijesti gotovo uživo mogao pratiti putem televizijskih prijemnika. Neusporediva je stoga i opširnija građa u obliku fotografija, video i audio zapisa od svih prethodnih ratova u ljudskoj povijesti.

Dobar dio tog materijala ipak nije završio u konačnoj verziji serije jer su autori konstantno bili prisiljeni vagati koliko će nasilni i mučni ratni kadrovi biti prihvatljivi prosječnom Amerikancu. One u konačnici amenovane Burns niže prepoznatljivim stilom zumiranja i panova fotografija, koji se u filmskoj terminologiji čak naziva i njegovim imenom. Takvi protočni kadrovi oživljenih statičnih slika popraćeni su uglavnom i vrhunskom naracijom, ovom prilikom odrađenom od strane Burnsovog čestog partnera na toj poziciji, kultnog glumca Petera Coyotea. Tome svakako valja dodati i nevjerojatan soundtrack serijala: izvornu atmosfersku glazbu baziranu na dronovima basa autora Atticusa Rossa i Trenta Reznora iz Nine Inch Nailsa, ali i kolekciju gotovo svih zamislivih rock hitova iz razdoblja rata, njih ukupno 38. Za otkupljivanje autorskih prava nitko na svijetu ne bi imao dovoljno novca, pa su autori serije imali velike sreće u dobivanju pristanka, doslovnim žicanjem istih od Beatlesa, Boba Dylana i mnogih drugih.

Burns i Novick u ekspoziciji prve epizode “Déjà Vu (1858-1961)” objašnjavaju mnogo toga vezanog za uzroke Vijetnamskog rata izvan domene opće poznatoga. Količina informacija kojima nas hrane može se mjeriti s kakvom opširnom publicističkom knjigom o toj temi. Tu je, naravno, i analiza zabluda trolista predsjedničkih administracija KennedyJohnsonNixon i njihovog sve dubljeg tonuća u oružani sukob. Kasnija objava tzv. pentagonskih spisa otkrit će podatak da je od samog početka svima na vlasti bilo jasno da iz ovog sukoba Amerika neće izaći kao pobjednička strana. Amerikanci su, međutim, bili prisiljeni voditi zamjenski rat bez jasnog smisla dokučivog vojnicima, koji su ginuli osvajajući brda koja bi zatim lakoćom ponovno prepuštali u ruke neprijatelja – sve kako bi se izbjegao izravan ratni sukob sa Sovjetskim Savezom i Kinom te moguće potezanje nuklearnog oružja.

Ništa bolje ne opisuje besmislenost nebrojenih ljudskih žrtava poput iskaza Johna Kerryja, kasnijeg predsjedničkog kandidata Demokratske stranke. Vijetnamski rat on je opisao kao borbu za “najveće ništa u povijesti”, u kojemu su vojnici ginuli za greške i političke ambicije svog vodstva. Našlo se mjesta i za drugog kandidata poraženog na predsjedničkim izborima, prošli tjedan preminulog senatora iz Arizone, Johna McCaina, koji je proveo gotovo deset godina u ratnom zarobljeništvu. Glavni akteri Burnsovog filma ipak su nepoznati veterani Vijetnamskog rata, od kojih su mnogi nakon povratka iz Azije postali velikim protivnicima ovog ratnog sukoba. Dobar dio njih sudjelovao je i u poznatom odbacivanju ratnih medalja na travnjak Bijele kuće, čemu svjedočimo u devetoj, pretposljednjoj epizodi pod naslovom “A Disrespectful Loyalty (May 1970-March 1973)” (Odanost bez poštovanja). Uz njih, osjećaj objektivnosti pojačavaju iskazi pripadnika oružanih snaga Južnog i Sjevernog Vijetnama. Oni pred američkim kamerama svoje viđenje rata iznose hrabro i nesputano, unatoč mogućim problemima s vijetnamskim vlastima zbog izrečenoga.

Lekcije otprije pedeset godina nisu naučene, pa se mladi životi prema jednakom obrascu i uz istu retoriku gube i danas. A vjerojatno i sutra, i za pedeset godina, i zauvijek.

“The Vietnam War” detaljno prati i razvoj političke situacije u Sjedinjenim Državama, gdje nasilni protesti diljem zemlje sve jače oslikavaju želju dijela nacije za okončanjem sukoba, pogotovo nakon otkrivanja zločinačkih pokolja poput onog u selu My Lai. Amerika je prije pola stoljeća bila jednako podijeljena kao i danas, ali tu ne prestaju usporedbe s aktualnom političkom situacijom. Burns tako, primjerice, otkriva i sumnjive aktivnosti tadašnjeg predsjedničkog kandidata Richarda Nixona i njegov utjecaj na nesudjelovanje južnovijetnamskih predstavnika na mirovnim pregovorima 1968. godine. U ono vrijeme eventualni uspjeh istih tumačio bi se, naime, kao veliki uspjeh njegovog protukandidata Huberta Humphreyja. Zanimljivo je vidjeti i brojne detalje Vijetnamskog rata, kasnije kroz kultne filmove prerasle u opća mjesta popularne kulture, od puhanja dima marihuane kroz cijev puške u Oscarom nagrađenom “Platoonu” Olivera Stonea iz 1986., preko poruka mira ispisanih na šljemovima u “Full Metal Jacketu” Stanleyja Kubricka godinu dana kasnije ili bombardiranja napalmom iz “Apokalipse danas” (1979) Francisa Forda Coppole.

Bilo je i prije hvalevrijednih dokumentaraca o Vijetnamu, poput oskarovskog “Hearts and Minds” (1974) Petera Davisa, ili svježjeg i Burnsu izrazito dragog “The Fog of War” (2003) Errola Morrisa o tadašnjem kontroverznom ministru obrane Robertu McNamari. Ipak, nijedan od njih ne može se pohvaliti opsegom i temeljitošću “The Vietnam Wara”, čemu doprinose iskustva i izražene emocije veterana obiju zaraćenih strana. Angažman iza ove opsežne historijske lekcije nije malen, ali u osamnaest sati koje za nju valja izdvojiti gledatelj može izvući neprocjenjive vrijednosti. Jedino otvoreno pitanje ostaje hoćemo li naučeno ikad uspjeti primijeniti u budućnosti, jer su greške ovog besmislenog rata s crvenom opasnošću ponovljene u kasnijim sukobima, primjerice onog u Iraku. Lekcije otprije pedeset godina nisu naučene, pa se mladi životi prema jednakom obrascu i uz istu retoriku gube i danas. A vjerojatno i sutra, i za pedeset godina, i zauvijek.

"The Vietnam War"
Režija: Ken Burns i Lynn Novick
Scenarij: Geoffrey C. Ward
Producenti: Sarah Botstein, Lynn Novick i Ken Burns
Koproducenti: Mike Welt, Salimah El-Amin i Ho Dang Hoa
Direktor fotografije: Buddy Squires
Montaža: Erik Ewers
Glazba: Trent Reznor i Atticus Ross
Zemlja podrijetla: SAD
Godina proizvodnje: 2017.
Broj epizoda / trajanje: 10 / 1035 minuta

Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

5. Nagrada Dokumetar: “Valerija” Sare Jurinčić najbolji hrvatski dokumentarac 2023. godine

"Valerija" Sare Jurinčić osvojila je Dokumetar za najbolji hrvatski dokumentarni film 2023. godine.

“Buena Vista Social Club” – Druga prilika za vječnost

U četvrtom nastavku "Rockdocsa" pišemo o dokumentarcu "Buena Vista Social Club" (1999) Wima Wendersa.

“Sretni kamperi” – Posljednje ljeto

"Sretni kamperi" film je koji može dojmiti dijelom svojih vizuala, ali i umoriti činjenicom dominantno nepoticajnog variranja više-manje istog.

17. Gledalište Kinokluba Zagreb – Oblačići s trotočjem

17. Gledalište Kinokluba Zagreb, održano je u zagrebačkoj Kinoteci od 29. svibnja do 1. lipnja.

“Bez sunca” – Jedini primjer svoje vrste

"Bez sunca" i Sandor Krasna ne mogu se postavljati u hijerarhiju, niti podvrći ozbiljnoj kritici, jer ostaju jedini primjeri svoje vrste.

“To Kill a Tiger” – Poruka nade iz Indije

"To Kill a Tiger" (2022) Nishe Pahuje bavi se osjetljivom, mučnom temom silovanja trinaestogodišnje indijske djevojčice Kiran.

Drugi filmsko-diskurzivni program HDFK-a: Filmska kritika i kustoske prakse u Aziji 

Hrvatsko društvo filmskih kritičara nastavlja sa serijom filmsko-diskurzivnih programa pod nazivom "Kritika i društvo".

17. Gledalište: “Oda” – Crvena avet

Mia Maros Živković je u filmu "Oda" ispisala dimenzijama malu, skromnu, intimističku, no dojmom oveliku odu hrabrim, ustrajnim ženama.

17. Beldocs: “Porodica na određeno vrijeme” – Putovanje onkraj providnog

"Porodica na određeno vrijeme" vizualno je i sadržajno poticajno ostvarenje, koje gledatelja okupira modifikacijama prepoznatljivih tema i motiva.

Dva dokumentarca u glavnom programu 71. Pulskog filmskog festivala

U glavnom programu 71. Pulskog filmskog festivala našla su se i dva hrvatska dokumentarna filma.
Režija: Ken Burns i Lynn Novick<br> Scenarij: Geoffrey C. Ward<br> Producenti: Sarah Botstein, Lynn Novick i Ken Burns<br> Koproducenti: Mike Welt, Salimah El-Amin i Ho Dang Hoa<br> Direktor fotografije: Buddy Squires<br> Montaža: Erik Ewers<br> Glazba: Trent Reznor i Atticus Ross<br> Zemlja podrijetla: SAD<br> Godina proizvodnje: 2017.<br> Broj epizoda / trajanje: 10 / 1035 minuta"The Vietnam War" - Nenaučene lekcije iz rata za veliko ništa