Ovog četvrtka (5.7.) započinje 16. izdanje Tabor Film Festivala (5. – 8.7.), specifičnog po odvijanju na jedinstvenoj lokaciji u dvorcu Veliki Tabor na sjeverozapadu Hrvatske, u blizini mjesta Desinić. Nakon godina izmjena lokacija prouzrokovanih restauracijom Velikog Tabora, festival se etablirao zadovoljavajući heterogene interese publike, u jednakoj mjeri muzičke, kao i one filmske. Maksimalno iskoristivši pogodnosti koje takav prostor nudi, od improviziranih dvorana u kuli ili podrumu dvorca, do festivalskog kampa u okružju, postignuto je suglasje različitog profila publika i ponuđenog sadržaja. Po vokaciji prvenstveno festival kratke filmske forme, Tabor i ove godine nastoji prezentirati širu sliku domaće i svjetske produkcije, pri čemu inzistira na tematski, formalno ili autorski razrađenim ostvarenjima filmaša mlađe generacije.

Ovogodišnje izdanje intermedijalni moment dodatno podcrtava izvedbom hibridnog kazališnog ostvarenja “Hoerspiel” Pavlice Bajsić Brazzoduro, čija se struktura razvija pomnim propitivanjem mogućnosti reprezentacije zvuka. Multimedijalni umjetnik Goran Škofić predstavit će video instalaciju, dok će se publika tradicionalno uključiti u drugačije moduse promatranja filmova kroz programe Noć žive publike koji od gledatelja nastoji napraviti aktivnog participanta te Sound & Vision, koji evocira klasično doba nijemog filma originalnom muzikom oživljavajući filmsku sliku, ovaj put od strane glazbenika Vedrana Ružića uz podršku Adriana Bernobića, Pavla Miljenovića i Šimuna Matišića.

Tabor Film Festival koncipiran je oko nekoliko programskih cjelina. Uz službenu natjecateljsku međunarodnu i domaću konkurenciju, tu su selekcija filmova Europske filmske akademije, retrospektive Borisa Poljaka i Stefana Ivančića, Zagorski specijal koji se u nekom od elemenata referira na zagorsko podneblje te spomenute programe Noć žive publike i Sound&Vision.

Nijemac Volker Schlecht, član ovogodšnjeg Taborovog međunarodnog žirija, ujedno i koautor prošlogodišnjeg pobjednika u međunarodnoj konkurenciji, animirano-dokumentarnog filma “Kraj – Ženski zatvor u Hohenecku” / “Kaputt” (Alexander Lah, 2016.), predstavit će radove kolektiva Drushba Pankow. Ovu produkcijsku kuću osnovali su Alexandra Kardinar i Volker Schlecht 2002. u Berlinu, zaokupljajući se ilustracijom, dizajnom i animacijom. Jennifer Lynde Barker, također članica žirija u međunarodnoj konkurenciji, održat će predavanje o povijesti japanske animacije, utjecajima i razvoju prema fenomenu anime animacije; dok popratni filmski program Le Ragazze del Porno donosi ostvarenja talijanske filmašice Monice Stambrini.

Međunarodna konkurencija

Kroz kompletan program 16. Tabor Film Festivala provlači se dvadesetak dokumentarnih filmova, od čega su zapaženiji prikazani na ovogodišnjim izdanjima Oberhausena i Clermont-Ferranda. Takva su, intencionalno bliska, na granici egzistencijalističkog esejizma, dva filma međunarodne konkurencije: “Povratak” / “Return” / “Retour” (2017) tajvansko-francuskog redatelja Pang-Chuan Huanga te “Crna linija” / “Black Line” / “Linge noire” (2017) Švicarca Marka Olexe i talijanske autorice Francesce Scalisi. “Crna linija” globalnu ekološku problematiku sabire u poetski intoniran odsječak zajedničke stvarnosti, predstavljene kroz samo naizgled udaljenu vizuru egzotične sredine. S druge strane, “Povratak” poduzeto putovanje na Istok ispresijeca asocijativnim vezama i reminiscencijama, koje uz istaknutu zvučnu podlogu kreiraju začudnu atmosferu na granici oniričkog.

“Moj mjesec” / “My Moon” (2017) iranskog redatelja Bahadora Shahidija na konvencionalniji način, iz historijske distance, propituje nikad do kraja osviješteni krah generacije šezdesetih, prvenstveno one struje koja se unatoč propagiranom zajedništvu urušila u individualizmu. Protagonist Bengt O Björklund, svojevremeno uhićen u Istanbulu zbog posjedovanja hašiša, tvrdi da je njegova priča dijelom inspirirala “Ponoćni ekspres” / “Midnight Express” (1978) Alana Parkera. Od ostalih filmova konkurencije izdvaja se dokumentarac “Prašina” / “Dust” / “Proch” (2017) Poljaka Jakuba Radeja. Prevodeći mističnost u materijalizirano ništavilo, autor ogoljuje tabu temu mrtvog tijela. Film u nizu dugih kadrova otkriva prazninu, obično prikrivenu kulturološki raznolikim ritualima.

U međunarodnoj konkurenciji od dokumentarnih filmova još će biti prikazan “Film o Kijevu. Prva epizoda” / “The Film of Kyiv. Episode One” (2017) ukrajinskog redatelja Oleksija Radinskog, o nikad dovršenom projektu mosta u centru grada na kojem se prelama cjelokupna društvena simptomatologija. Finac Hannes Vartiainen (“Emergency Calls”) donosi dokumentarac “Zauzmite podij” / “Take the Floor” / “Puheenvuoro” (2017), apsurdističku točku u izvedbi vijeća skupštine grada Tamperea.

Domaća konkurencija

Domaća konkurencija (žiri: Maša Peče, Katie Davies i Boris Poljak) presjek je zapaženijih ostvarenja protekle godine. U osnovi jednostavnom idejom propitivanja vlastita načina filmskog rada, efektnom autoreferencijalnošću, predstavit će se Sunčica Ana Veldić u filmu “Precijenjena dramaturgija” (Akademija dramske umjetnosti u Zagrebu / Kinoklub Zagreb; 2017.). Igor Bezinović se u “Lovettovima” (Sekvenca, 2018.) zanima za prešućivane aspekte seksualnosti, dok ostatak filmova balansira između intimističkog pristupa i razrješenja osobnih kompleksa.

Na tom su tragu “Kol’ko god nas noge nose” (Akademija dramske umjetnosti u Zagrebu, 2018.) Renate Lučić o konačnom obiteljskom raspadu i “Blink” (Room 100, 2017.) Jakova Labrovića, koji propituje modele suočavanja s psihičkom bolešću člana obitelji. Gledatelji će također moći pogledati domaće dokumentarce “Perspektivan” (Akademija dramske umjetnosti u Zagrebu / Kino klub Split; 2018.) Andrije Tomića, ironičnu crticu o poznatom književniku Anti Tomiću iz rakursa njegovog sina; i “Nonu” (Dinaridi film, 2017.) Marija Pućića o autorovoj baki koja danima odbija ustati iz kreveta.

A da se Boris Poljak nameće kao jedan od najzanimljivijih hrvatskih autora, na granici eksperimentalnog i dokumentarnog, potvrdit će se retrospektivom ovog poznatog splitskog snimatelja i redatelja. Ona obuhvaća niz filmova bliskog senzibiliteta, svojevrsnu Mediteransku trilogiju koja uključuje opservacijske dokumentarce “Splitski akvarel” (Milva film i video, 2009.), “Autofocus” (Milva film i video, 2013.) i “Oni samo dolaze i odlaze” (Hrvatski filmski savez, 2016.), ujedno pobjednički film prošlogodišnje domaće konkurencije.

Kratko je bitno

Nakon retrospektiva zapaženih mladih redatelja na području kratkog metra u regiji, Špele Čadež u 2017. i Ivana Salatića u 2016. godini, ove će na TFF-u biti predstavljen srpski redatelj Stefan Ivančić. Njegov krakometražni dokumentarni film “1973” (2014) donosi aktualnu temu o kontroverznom projektu Beograd na vodi. Ovu retrospektivu sačinjavaju još Ivančićevi igrani filmovi “Proljetna sunca” (2013), “Leto bez meseca” (2015) i “Kamen u ruci” (2017). Kao i prethodnih godina, inzistiranje na približavanju stvaralaštva regije i uočavanje usporednih kretanja, poetičkih sličnosti i razilaženja, svakako je važan aspekt Tabor Film Festivala.

A za usporedbu filmskih rješenja na europskoj razini, projekt Europske filmske akademije, Kratko je bitno, donosi selekciju kratkih filmova. Riječ je o programu kratkog filma koji po europskim festivalima i institucijama, a u svrhu promocije kratke forme, predstavlja kandidate za Europsku filmsku nagradu. Od dokumentarnih filmova bit će prikazani “Sve za slavu” / “Wannabe” (2016) njemačke redateljice Jannis Lenz. Film igranim elementima propituje suvremene identitetske konflikte u priči o sedamnaestogodišnjoj djevojci u vrtlogu društvenih mreža. U istoj selekciji Španjolka Laure Ferrés filmom “Razbaštinjen”“The Disinherited” / “Los Desheredados” (2017) portretira društvenim promjenama pogođenog oca vlasnika autobusnog poduzeća, dok se Švicarac Matteo Gariglio zaputio u Buenos Aires i u dokumentarcu “Oko stadiona” / “Down the Throat”“En La Boca” (2016) ocrtao odnose preprodavača koji graviraju stadionu Boca Juniorsa.

Osvrnemo li se na prethodne godine, vidljivo je da Tabor Film Festival fokus na zapadni kulturni krug ipak kompenzira međunarodnom konkurencijom, otvorenom redateljima različitih kulturoloških krugova, o čemu svjedoče i prošlogodišnji nagrađeni filmovi (posebno priznanje filmovima “Ubijajući Klausa Kinskog” Grka Spirosa Stathoulopoulosa i “Ako ljudi poput nas prestanu postojati” Filipnike Shiele Ann Mae Manacse). Također, izostanak zazora od tabu tema vidljiv je i kroz ovogodišnji popratni program filmova talijanske redateljice Monice Stambrini, pod nazivom Le Ragazze del Porno. U sklopu ovog programa prikazat će se dokumentarac “Ja sam Valentina Nappi” / “I Am Valentina Nappi” / “Io sono Valentina Nappi” (2018) o suvremenoj porno glumici iz naslova, čime se dalje razvija autoričin interes za nekonvencionalne oblike izražavanja seksualnosti.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here