PočetnaRecenzijeSarajevske sveske 4: Između populizma i angažmana

Sarajevske sveske 4: Između populizma i angažmana

|

Iz Sarajeva za Dokumentarni.net: Iva Rosandić

Četvrti dan 23. Sarajevo Film Festivala predstavio je čak tri filma iz službenog natjecateljskog dijela programa koji se tiče dokumentarnog filma: “Družinu” / “The Family” (2017) slovenskog autora Roka Bičeka, “Ultru” (2017) Mađara Balázsa Simonyija te “Mr Gay Syria” (2017) Asye Toprak iz Turske. Pritom se kao glavna karakteristika ovogodišnjeg sarajevskog nefikcijskog programa dodatno učvrstio spoj populizma i društveno obilježenih tema iz naglašene individualne perspektive.

“Mr. Gay Syria” (★★★★) angažirani je dokumentarac koji dalje vidljivost sirijskoj gay populaciji izbjegloj u Tursku. U sredini u kojoj javno deklariranje homoseksualnosti može imati konzekvence opasne po život, pratimo niz mladih ljudi koji razvijaju vlastiti identitet u neprekidnoj borbi za odlazak u liberalnije zemlje. Film čiji je fokus na dvostruko diskriminiranoj populaciji, koju određuju spolna orijentacija i izbjeglički status, izrazito je bitan u informiranju i senzibiliziranju često negativno nastrojene javnosti. Iako ga filmski postupci ne čine izvanserijskim ostvarenjem, aktivistička baza filmu daje neosporni legitimitet.

Slovenska “Družina” (★★★) pak metodom direktnog filma ulazi u privatnu sferu protagonista Mateja i njegovih osobnih veza, od rođenja djeteta pa do odricanja prava na isto. Iako nepretenciozan u ocrtavanju specifičnog karaktera i okolnosti koje su ga oblikovale, film ne nudi nikakvo konkretno motivacijsko uporište. Izuzmemo li iz jednadžbe tematski kuriozitet, u konačnici nije jasno što je i zašto redatelj pričom htio postići.

“Ultra” iznenađenje

Najveće iznenađenje jučerašnjeg dokumentarnog dana ipak je donijela “Ultra” (★★★★) mađarskog redatelja Balázsa Simonyijaizvrsno snimljen film koji glavnu temu provodi kroz više paralelnih narativnih linija. Naoko bezazlena zabava, trčanje ultramaratonske utrke, tzv. Spartatlona dužine 246 kilometara, povremenim promjenom tona i tematiziranjem razloga uloženog napora, a čiji je dijapazon širok – od potrage za samorealizacijom do nadilaženja osobnih trauma – na gledatelja prenosi katarzični učinak. Redatelj, kao jedan od pet glavnih protagonista, svojom neopterećenošću, lucidnošću i ironijskim odmakom razbija pozadinsku težinu – filmu daje na dinamici i postaje okosnica na kojoj se prelamaju sve ostale priče. Kombinacija fascinatne fotografije, montaže koja dozira svaku pojedinu liniju te smislene dramaturgije, “Ultri” osiguravaju status zanatski dobro zaokruženog filma, koji će, doduše, u vidu imati najširu moguću publiku. To ipak ne čudi pretjerano uzmemo li u obzir da je glavni producent HBO. No, kao što je jedna gledateljica dobro primijetila, film nenamjerno podupire rodne stereotipe: muškarci su oni sposobni za napor, dokazivanje pa i privilegiju samopropitivanja, dok će žene tu biti samo potpora, figurativno i doslovno – hraniteljice.

Danas su od dokumentarne konkurencije na rasporedu filmovi “Planeta Petrila” (2016) Rumunja Andreija Dascalescua i “Kada dođu svinje” (2017) srpske autorice Biljane Tutorov koji je rađen u koprodukciji s našim Kinematografom.


Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

“Sretni kamperi” – Posljednje ljeto

"Sretni kamperi" film je koji može dojmiti dijelom svojih vizuala, ali i umoriti činjenicom dominantno nepoticajnog variranja više-manje istog.

17. Gledalište Kinokluba Zagreb – Oblačići s trotočjem

17. Gledalište Kinokluba Zagreb, održano je u zagrebačkoj Kinoteci od 29. svibnja do 1. lipnja.

“Bez sunca” – Jedini primjer svoje vrste

"Bez sunca" i Sandor Krasna ne mogu se postavljati u hijerarhiju, niti podvrći ozbiljnoj kritici, jer ostaju jedini primjeri svoje vrste.

“To Kill a Tiger” – Poruka nade iz Indije

"To Kill a Tiger" (2022) Nishe Pahuje bavi se osjetljivom, mučnom temom silovanja trinaestogodišnje indijske djevojčice Kiran.

Drugi filmsko-diskurzivni program HDFK-a: Filmska kritika i kustoske prakse u Aziji 

Hrvatsko društvo filmskih kritičara nastavlja sa serijom filmsko-diskurzivnih programa pod nazivom "Kritika i društvo".

17. Gledalište: “Oda” – Crvena avet

Mia Maros Živković je u filmu "Oda" ispisala dimenzijama malu, skromnu, intimističku, no dojmom oveliku odu hrabrim, ustrajnim ženama.

17. Beldocs: “Porodica na određeno vrijeme” – Putovanje onkraj providnog

"Porodica na određeno vrijeme" vizualno je i sadržajno poticajno ostvarenje, koje gledatelja okupira modifikacijama prepoznatljivih tema i motiva.

Dva dokumentarca u glavnom programu 71. Pulskog filmskog festivala

U glavnom programu 71. Pulskog filmskog festivala našla su se i dva hrvatska dokumentarna filma.

“Stop Making Sense” – Veliko djelo, veliko odijelo

Vizuali iz "Stop Making Sense" Jonathana Demmea zauvijek će ostati urezani u kolektivnoj svijesti, kao prva asocijacija na Talking Heads.

“The War Game” – Ogledni primjerak pseudodokumentarnog filma

U prvom eseju "Dokumentiranje fikcije" bavimo se Oscarom nagrađenim filmom "The War Game" (1966) redatelja Petera Watkinsa.