PočetnaRecenzije13. ZagrebDox: "Zemlja prosvijetljenih" - Estetiziranje traume

13. ZagrebDox: “Zemlja prosvijetljenih” – Estetiziranje traume

|

Afganistan se u kolektivnoj svijesti nerijetko javlja kao mitski prostor sjecišta civilizacija, istovremeno izazivajući egzotikom prožetu privlačnost i otpor obilježen ratnim stradanjima. Renomirani belgijski fotograf Pieter-Jan De Pue filmom “Zemlja prosvijetljenih” / “The Land of the Enlightened” (2016), kao da sažima sve zapadnjačke predrasude i očekivanja u vizualno impresivnom ostvarenju. Struktura filma podređena je iskorištavanju vizualnog potencijala afganistanskog prostora, u kojem će se izmjenjivati naoko autentični kadrovi s prodorom izvanjskih rušilačkih momenata. Film nosi fotografija, stoga ne čudi da je na Sundanceu osvojio Posebnu nagradu žirija za najbolju kameru u međunarodnoj konkurenciji.

Nakon prošlogodišnjeg izrazito realistički intoniranog filma “Reci proljeću da ne dolazi” / “Tell Spring Not to Come This Year” (2015) Britanca Saeed Taj Faroukyja, ovogodišnja Međunarodna konkurencija ZagrebDoxa donosi film suprotne poetike, koji će društveno osviještene tendencije marginalizirati u korist osobne vizije Afganistana. Film funkcionira na kontrastu autentičnog načina življenja, onog preobraženog pod utjecajem dugogodišnjih interesnih previranja, pa sve do stereotipne svakodnevice u vojničkim bazama. Ti se nesrazmjeri pojačavaju dinamičnom kamerom (u slučaju snimanja Amerikanaca) ili pak smještanjem protagonista u totale epskih dimenzija (djeca, karavane…). Romantizirana slika povremeno se uspješno narušava gotovo naturalistički obojenim scenama, poput prizora hranjenja, no jednostrana simbolika sugerira da je De Pue bliži prvom shvaćanju (filmske) stvarnosti.

De Pue kao da iz perspektive neupućenog Europljanina (što čudi kad pročitamo da je u Afganistanu proveo sedam godina) stvara vlastitu ideju konkretnog prostora, dok se zanimanje za ljude ili zemlju čini samo deklarativnim.

Složen odnos fikcije i fakcije, koji je ovdje trebao naglasiti specifične fenomene afganistanskog života, djelomično rezultata sukoba globalnih interesa na ograničenom prostoru, narušava se već na scenarističkom planu. Inzistiranje na mitskoj pozadini u kreiranju naracije i njenu utjecaju na sadašnjost, opravdava pokušaje dosezanja epske sveobuhvatnosti, no ne i sukob ambicije i umjetnički manjkave realizacije. Već je i prikaz djece ratnika/pljačkaša bliži paradigmi mitskih junaka koji će odgovarati njihovoj nesuptilnoj predodređenosti za osloboditelje, no što progovara o realnoj opterećenosti ratnom traumom i siromaštvom. Stvarna se tragedija u kojoj niti jedan od aktera nije bez krivnje, naivno pretvara u iskonstruiranu priču o dječjoj bandi u kojoj će gledatelju biti teško razlučiti do koje mjere počiva na činjenicama. Pritom su djeca svojim diskursom, obilježjima i ponašanjima daleko od njima svojstvenog načina mišljenja ili izražavanja.

Priča zapinje na podržavanju tradicionalističkih obrazaca i iracionalnoj motivaciji, dok se čini stiješnjena negdje između negativne fascinacije i orijentalizma. Čini se da se fikcijski dokumentarac ovdje pokazao svu teškoću pomirenja zahtjeva fikcionalnog i nefikcionalnog, a da rezultat ne bude izvještačen. Iako se na prvi pogled nastoji zagrebati ispod općih mjesta prikaza afganistanske situacije, čak će dječji rad u rudnicima naposljetku biti vješto zabilježena crtica u proizvođenju površnog artizma. De Pue kao da iz perspektive neupućenog Europljanina (što čudi kad pročitamo da je u Afganistanu proveo sedam godina) stvara vlastitu ideju konkretnog prostora, dok se zanimanje za ljude ili zemlju čini samo deklarativnim.

Očito tehnički vješta, scenaristički pak izrazito manjkava, “Zemlja prosvijetljenih” izaziva suprotstavljene dojmove. Dok će kadrovi napuštenih ruskih objekata i zaostalih projektila sugerirati globalne tenzije koje su se u prethodnom desetljeću samo zaoštrile, izostat će stvarna problematizacija. Film ostavlja otvorenim koji je stav De Pue htio zauzeti, dok se gubimo u fascinantnoj snimci prizora koji možda ne bi trebao izazvati divljenje.

"Zemlja prosvijetljenih" / "The Land of the Enlightened"
Režija: Pieter-Jan De Pue
Zemlje podrijetla: Belgija / Irska / Nizozemska / Njemačka / Afganistan
Godina proizvodnje: 2016.
Trajanje: 87 minuta

Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

[VIDEO] Gostovanje Veljka Vidaka u Dokukinu KIC

U Dokukinu KIC je održana hrvatska premijera dokumentarca "Cinéma Laika" (2023), debitantskog ostvarenja hrvatskog vizualnog umjetnika Veljka Vidaka.

U tijeku prijave za 4. Cherry Pop Festival

U tijeku su prijave za natjecateljski filmski "Sweet Cherries", četvrtog izdanja Cherry Pop Festivala.

Nagrade za hrvatske filmaše u New Yorku i Trstu

Hrvatske filmske autorice i autori nastavljaju predstavljati vlastite projekte na brojnim svjetskim festivalima i manifestacijama.

“Cinéma Laika” Veljka Vidaka uskoro u hrvatskim kinima

Dokumentarni film "Cinéma Laika" (2023) Veljka Vidaka, premijerno će biti prikazan u srijedu, 5. veljače u Dokukinu KIC.

Masterclass Kumjane Novakove i projekcija “Šutnje razuma” u Dokukinu KIC

Nagrađivana makedonska redateljica Kumjana Novakova održat će sutra u Dokukinu KIC masterclass posvećen radu s arhivom.

28. Međunarodni dokumentarni filmski festival Ji.hlava: “Happiness to All” – Živjeti finu rusku stvarnost

U filmu "Happiness to All" (2024) Filipa Remunde, Vitalij je tragičan junak suvremene ruske stvarnosti u ranim srednjim godinama.

22. Human Rights Film Festival: “Izrael-Palestina na švedskoj televiziji” – Neočekivane arhivske veze

"Izrael-Palestina na švedskoj televiziji" (2024) je došao u pravo vrijeme kao još jedan u moru dokaza o sustavnom etnički usmjerenom nasilju.

Gruzijski vikend u Dokukinu KIC

Aktualna društveno-politička situacija u Gruziji ogledat će se kroz dva dokumentarca koji će biti prikazani u sklopu programa "Gruzijski vikend" u zagrebačkom Dokukinu KIC 1. i 2. veljače.

22. Human Rights Film Festival: “Mogućnost raja” – Mogućnost raja u izvjesnosti pada

Već sam naziv filma Mladena Kovačevića - "Mogućnost raja", misao usmjerava prema utopističkom okviru koji daljnje asocijacije umnožava.

Nova izdanja “Hall of Famea” i “Dokukina Eter” u Dokukinu KIC

U zagrebačkom Dokukinu KIC održat će se nova izdanja programa "Hall of Fame - vodič kroz povijest dokumentarnog filma" i "Dokukina Eter".
Režija: Pieter-Jan De Pue<br> Zemlje podrijetla: Belgija / Irska / Nizozemska / Njemačka / Afganistan<br> Godina proizvodnje: 2016.<br> Trajanje: 87 minuta<br>13. ZagrebDox: "Zemlja prosvijetljenih" - Estetiziranje traume