PočetnaRecenzije13. ZagrebDox: "Zemlja prosvijetljenih" - Estetiziranje traume

13. ZagrebDox: “Zemlja prosvijetljenih” – Estetiziranje traume

|

Afganistan se u kolektivnoj svijesti nerijetko javlja kao mitski prostor sjecišta civilizacija, istovremeno izazivajući egzotikom prožetu privlačnost i otpor obilježen ratnim stradanjima. Renomirani belgijski fotograf Pieter-Jan De Pue filmom “Zemlja prosvijetljenih” / “The Land of the Enlightened” (2016), kao da sažima sve zapadnjačke predrasude i očekivanja u vizualno impresivnom ostvarenju. Struktura filma podređena je iskorištavanju vizualnog potencijala afganistanskog prostora, u kojem će se izmjenjivati naoko autentični kadrovi s prodorom izvanjskih rušilačkih momenata. Film nosi fotografija, stoga ne čudi da je na Sundanceu osvojio Posebnu nagradu žirija za najbolju kameru u međunarodnoj konkurenciji.

Nakon prošlogodišnjeg izrazito realistički intoniranog filma “Reci proljeću da ne dolazi” / “Tell Spring Not to Come This Year” (2015) Britanca Saeed Taj Faroukyja, ovogodišnja Međunarodna konkurencija ZagrebDoxa donosi film suprotne poetike, koji će društveno osviještene tendencije marginalizirati u korist osobne vizije Afganistana. Film funkcionira na kontrastu autentičnog načina življenja, onog preobraženog pod utjecajem dugogodišnjih interesnih previranja, pa sve do stereotipne svakodnevice u vojničkim bazama. Ti se nesrazmjeri pojačavaju dinamičnom kamerom (u slučaju snimanja Amerikanaca) ili pak smještanjem protagonista u totale epskih dimenzija (djeca, karavane…). Romantizirana slika povremeno se uspješno narušava gotovo naturalistički obojenim scenama, poput prizora hranjenja, no jednostrana simbolika sugerira da je De Pue bliži prvom shvaćanju (filmske) stvarnosti.

De Pue kao da iz perspektive neupućenog Europljanina (što čudi kad pročitamo da je u Afganistanu proveo sedam godina) stvara vlastitu ideju konkretnog prostora, dok se zanimanje za ljude ili zemlju čini samo deklarativnim.

Složen odnos fikcije i fakcije, koji je ovdje trebao naglasiti specifične fenomene afganistanskog života, djelomično rezultata sukoba globalnih interesa na ograničenom prostoru, narušava se već na scenarističkom planu. Inzistiranje na mitskoj pozadini u kreiranju naracije i njenu utjecaju na sadašnjost, opravdava pokušaje dosezanja epske sveobuhvatnosti, no ne i sukob ambicije i umjetnički manjkave realizacije. Već je i prikaz djece ratnika/pljačkaša bliži paradigmi mitskih junaka koji će odgovarati njihovoj nesuptilnoj predodređenosti za osloboditelje, no što progovara o realnoj opterećenosti ratnom traumom i siromaštvom. Stvarna se tragedija u kojoj niti jedan od aktera nije bez krivnje, naivno pretvara u iskonstruiranu priču o dječjoj bandi u kojoj će gledatelju biti teško razlučiti do koje mjere počiva na činjenicama. Pritom su djeca svojim diskursom, obilježjima i ponašanjima daleko od njima svojstvenog načina mišljenja ili izražavanja.

Priča zapinje na podržavanju tradicionalističkih obrazaca i iracionalnoj motivaciji, dok se čini stiješnjena negdje između negativne fascinacije i orijentalizma. Čini se da se fikcijski dokumentarac ovdje pokazao svu teškoću pomirenja zahtjeva fikcionalnog i nefikcionalnog, a da rezultat ne bude izvještačen. Iako se na prvi pogled nastoji zagrebati ispod općih mjesta prikaza afganistanske situacije, čak će dječji rad u rudnicima naposljetku biti vješto zabilježena crtica u proizvođenju površnog artizma. De Pue kao da iz perspektive neupućenog Europljanina (što čudi kad pročitamo da je u Afganistanu proveo sedam godina) stvara vlastitu ideju konkretnog prostora, dok se zanimanje za ljude ili zemlju čini samo deklarativnim.

Očito tehnički vješta, scenaristički pak izrazito manjkava, “Zemlja prosvijetljenih” izaziva suprotstavljene dojmove. Dok će kadrovi napuštenih ruskih objekata i zaostalih projektila sugerirati globalne tenzije koje su se u prethodnom desetljeću samo zaoštrile, izostat će stvarna problematizacija. Film ostavlja otvorenim koji je stav De Pue htio zauzeti, dok se gubimo u fascinantnoj snimci prizora koji možda ne bi trebao izazvati divljenje.

"Zemlja prosvijetljenih" / "The Land of the Enlightened"
Režija: Pieter-Jan De Pue
Zemlje podrijetla: Belgija / Irska / Nizozemska / Njemačka / Afganistan
Godina proizvodnje: 2016.
Trajanje: 87 minuta

Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

Goran Dević: “Kad su vidjeli da politička elita dolazi preko reda, ljudi su zaključili da cijepljenje nije loše”

Jedan od najvećih hrvatskih živućih dokumentarista, Goran Dević govori o svom najnovijem dokumentarcu, "Paviljon 6" (2024).

Art-kino: “Tijelo” Petre Seliškar i retrospektiva Wernera Herzoga

Na repertoar riječkog Art-kina dolazi dokumentarni film "Tijelo" Petre Seliškar i velika retrospektiva Wernera Herzoga.

Ivanu Ramljaku ovogodišnja Nagrada “Vladimir Nazor” za najbolji film

Ovogodišnja Nagrada "Vladimir Nazor" za najbolji film, pripala je Ivanu Ramljaku za njegov dokumentarac "El Shatt - Nacrt za utopiju".

Petra Seliškar: “‘Tijelo’ je dokaz kako nastaviti živjeti i voljeti život”

Redateljica Petra Seliškar i glavna protagonistica Urška Ristić, za naš su portal pričali o dokumentarnom filmu "Tijelo" (2023).

Uskoro se održava 17. Gledalište Kinokluba Zagreb

Sedamnaesto po redu Gledalište Kinokluba Zagreb, održavat će se od 29. svibnja do 1. lipnja u kinu Kinoteka.

Opatijska projekcija dokumentarca “Funne: Djevojke koje sanjaju more”

U sklopu programa "Liburnia uplovljava", u Opatiji će se prikazati dokumentarac "Funne: Djevojke koje sanjaju more" (2016) Katije Bernardi.

Nagrada hrvatskom projektu na 39. DOK.fest Münchenu

Projekt hrvatskog dokumentarnog filma "Kuće na pijesku" redatelja Vida Begića osvojio je industrijsku nagradu na 39. DOK.fest Münchenu.

Pobjednik CPH:DOX-a predvodi dokumentarnu konkurenciju 17. Subversive Film Festivala

Od 20. do 26. svibnja u kinu Kinoteka i Dokukinu KIC održat će se 17. izdanje Subversive Film Festivala, uz lijep broj dokumentarnih filmova.

Projekcija “Tijela” Petre Seliškar uz razgovor s autoricom i glavnom protagonisticom

U zagrebačkom Dokukinu KIC sutra će se održati projekcija filma "Tijelo" Petre Seliškar uz razgovor s autoricom i glavnom protagonisticom.

Svjetska premijera “Paviljona 6” Gorana Devića na 31. Sheffield DocFestu

Hrvatski dokumentarist Goran Dević svoj će najnoviji dokumentarni film "Paviljon 6" (2024) najprije predstaviti na 31. Sheffield DocFestu.
Režija: Pieter-Jan De Pue<br> Zemlje podrijetla: Belgija / Irska / Nizozemska / Njemačka / Afganistan<br> Godina proizvodnje: 2016.<br> Trajanje: 87 minuta<br>13. ZagrebDox: "Zemlja prosvijetljenih" - Estetiziranje traume