Bomba s Prisavlja. Kako drugačije objasniti tsunami pomalo nevjerojatnih vijesti koje su ovih dana zapljusnule domaću neovisnu filmsku industriju. Naime, još u srpnju od strane Hrvatske radiotelevizije raspisan Javni poziv za nabavu programa i djela od neovisnih proizvođača, okončan je tek s prvim danima 2017. godine, dobrim dijelom zbog upražnjenog mjesta glavnog ravnatelja HRT-a.

Okončano, sa stručno odabranim filmskim djelima za oči široke TV-publike – čestitamo pobjednicima, ostalima više sreće drugi put?

Zapravo, ne. Ili ne u potpunosti. Povjerenstvo Hrvatske radiotelevizije za nabavu programskih sadržaja od neovisnih proizvođača AV djela, našim je producentima prijavljenima na sporni natječaj, naime, prije par dana uputilo mail-masovku “S obzirom da za Vaša djela trenutno ne postoji programski interes…” sadržaja. I to ogromnoj, ogromnoj većini producenata i vodećih hrvatskih produkcijskih kuća poput Factuma, Fade Ina, Restarta i Nukleus Filma kojima je uručen thank you, come again poguranac prema izlaznim vratima.

U tom grmu zapravo i leži prisavski Grinch. Fantomsko HRT-ovo povjerenstvo sa stajališta konkretnih i opipljivih kriterija, na natječaju je srušilo gotovo sve prijavljene projekte. Ograđujuća gotovo zadrška jer još uvijek ne znamo koji su i kakvi filmovi/serije uopće prošli sofisticirani ukus nadležnog HRT-ovog tijela. No, simptomatični palci dolje pokazani su, primjerice, slovenskom kandidatu za Oscara, “Houston, imamo problem!” u koprodukciji Nukleus Filma te uvjerljivo najboljem domaćem dokumentarcu 2016. godine, Factumovom “Dum spiro speru”… A to je tek vrh ledenog brijega isporučenog hrvatskim neovisnim filmašima od strane HRT-ovih stručnih(?) povjerenika. Po kojim kriterijima i zašto, nije poznato.

HRT-zakon

Brojke i slova kažu kako je Hrvatska radiotelevizija po Zakonu o HRT-u dužna najmanje 15 posto svojeg godišnjeg programskog proračuna preusmjeriti prema adresi neovisnih europskih AV proizvođača, od čega polovica tih sredstava pripada domaćim autorima. Dakle, čak niti službenih 15 posto. Drugi dio ovog postotka tako na papiru (još češće i u praksi) najviše mogu oglodati i – neovisne sapunice bez naročite umjetničke vrijednosti.

Da su na Prisavlju izgubili kompas oko konkretnog javnog poziva, svjedoči i nalaz interne revizije koja je utvrdila donošenje odluka o sklapanju ugovora prije njegova završetka. Prilično nevjerojatno za javnu – još uvijek, unatoč nebrojenim skandalima potresenu – instituciju poput HRT-a.

Prave razloge serijskog odbijanja umjetnički itekako legitimnih i vrijednih filmskih djela, možda nećemo nikada ni saznati. Do informacija s državne dalekovidnice ipak je pokušao doći prvi čovjek Factuma i direktor ZagrebDoxa Nenad Puhovski, kontaktiravši između ostalih Božidara Domagoja Burića, v.d. ravnatelja Poslovne jedinice Program HRT-a; i Mira Brankovića, v.d. glavnog urednika Prvog programa HTV-a. Od svih je, kaže, dobio ljubazan ali peremo ruke feedback. Sukus odgovora: projekte je biralo / odbijalo neovisno HRT-ovo povjerenstvo. Drugim riječima – demokracija na djelu, end of the line i kraj priče.

Foto: Hrvoje Krstičević
Na fotografiji: Nenad Puhovski / Foto: Hrvoje Krstičević

“Iz tih sam razgovora, ipak, saznao sljedeće: a) Natječaj je legalan i završen a odluke povjerenstva su konačne; b) Određena je količina programa evidentno otkupljena jer je natječaj morao ‘zadovoljiti minimalnu zakonski propisanu kvotu otkupa programa od nezavisnih ponuđača’; c) S obzirom da su Factumovi filmovi odbijeni za otkup, to znači da je kod donošenja odluke presudan bio isključivo kriterij kvalitete ponuđenih filmova”, rekao je Puhovski kojem nisu jasni HRT-ovi kriteriji pri odabiru projekata.

“Naime, s obzirom na odbijenicu, nije bilo šanse da počnu bilo kakvi pregovori o financijskim ili nekim drugim uvjetima. I tu dolazimo do ključnog pitanja: da li je doista moguće da, primjerice, film “Dum spiro spero” koji je u nepunih godinu dana osvojio pet nagrada na domaćim i međunarodnim festivalima, te se našao među prvih pet – ne samo dokumentarnih – filmova na praktično svim kritičarskim listama za 2016., ne zadovoljava kriterije HTV-a?”.

Da je Hrvatska radiotelevizija u ovom slučaju dobrano pogriješila, slaže se – kratko, jasno i energično – i Siniša Juričić, osnivač i producent Nukleus Filma, kojem su odbili sedam AV djela, uključujući odlični “Razred” (2015) Vesne Čudić.

“Ne znam što komentirati osim da se radi o još jednom dokazu kako smo očito odabrali krive ljude da se igraju s našim novcima. Na HRT-u barataju proračunom koji bi mogao održavati cijelu hrvatsku nezavisnu produkciju živom. Umjesto toga oni je na ovaj neodgovoran način ubijaju”, poentirao je Juričić.

Nešto pomirljivijom energijom isijavao je Ivan Maloča, vlasnik Interfilma i član Upravnog odbora Hrvatske udruge producenata koja će se u ponedjeljak oglasiti službenim priopćenjem. I Maloča je, međutim, svjestan problema na relaciji HRT – neovisni proizvođači AV djela.

“Audiovizualna zajednica – kojoj pripada i HRT – i kreativna industrija trebali bi komunicirati na bolji način. Tu postoji mnogo šuma na kanalu. Po meni, trebalo je u najmanju ruku napraviti vrstu pravnog rješenja kojim bi prijave s ovog natječaja vrijedile i za onaj sljedeći. Gledajte, ovdje su se prijavile sve vodeće hrvatske producentske kuće. Ukupno nas u Hrvatskoj ima 452. Ne radi se o malenom broju, da ne govorim o različitim sudbinama, egzistencijama…”, napominje Maloča zadržavajući vjeru u bolje HR-filmsko sutra.

“Kao državljaninu Republike Hrvatske neprihvatljivo mi je osnaživanje holivudske, turske ili bilo koje druge kinematografije nauštrb domaće. Bez obzira što smo ispod njih, treba dati šansu i hrvatskoj audiovizualnoj industriji kako bi napravili što bolji proizvod. Ako može Turska, možemo i mi!”

Foto: Jelena Pintarić
Na fotografiji: Oliver Sertić / Foto: Jelena Pintarić

Prema Oliveru Sertiću, producentu Restarta i direktoru Liburnia Film Festivala, odluka HRT-ovog povjerenstva bazirana je na odlukama koje nemaju uporišta u uspješnosti i kvaliteti samih filmskih ostvarenja. Restart je u 2016. godini u svoje vitrine pospremio dvadeset nagrada, igrajući na ukupno 72 svjetska festivala, najviše od osnutka ove produkcijske kuće. Za HRT – nedovoljno dobro; devet prijavljenih projekata, devet negativnih odgovora. Špranca koju su u međuvremenu dobro zapamtili i ostali prijavljeni producenti.

“Koji su HRT-ovi vrijednosni kriteriji primijenjeni u izboru filmova, ja mogu samo nagađati. No, s obzirom da niti za jedan vijeće nije pokazalo interes, vodi me zaključku da se vraćamo u neslavnu prošlost. Dobrih dvadesetak godina, od 1990. naovamo, HRT uopće nije zanimala nezavisna produkcija, a zakonski minimum o otkupu od nezavisnih proizvođača pokrivao se otkupom sapunica. Zadnjih nekoliko godina stvari su se počele popravljati pa smo na HRT-u mogli vidjeti značajne naslove naših dokumentarista”, istaknuo je Sertić apostrofiravši važnost valoriziranja rada i čuvanja kreativnih leđa domaćoj AV industriji od strane javne televizije.

“Neki od prikazanih hrvatskih dokumentaraca imali su i iznadprosječno dobru televizijsku gledanost. Podrška javnih televizija u cijelom svijetu, čak i veća i sadržajnija od samog otkupa završenog djela, značajna je injekcija producentima i filmašima koji u toj zemlji djeluju. Ne radi se samo o financijskoj podršci – to nisu veliki novci – već i poruci te stavu javne televizije prema hrvatskoj produkciji. Javnoj televiziji kojoj po zakonu plaćamo pretplatu, to je i obaveza, s obzirom da je velik dio filmova financiran javnim novcima.

“Ovakvom odlukom značajno smo se udaljili od zapadno i srednjoeuropskih standarda i običaja. Kolege iz regije zavidjele su nam na kakvom-takvom sistemu i uređenijim odnosima s nacionalnom kućom. Danas, kada javni TV-servisi i u Srbiji i u Crnoj Gori otkupljuju uspješne filmove nezavisnih producenta, HRT odlučuje ne prikazati već potvrđeno jake i uspješne domaće dokumentarce. Odgovorno tvrdim da ti neprihvaćeni filmovi kolega iz Factuma i drugih produkcijskih kuća, predstavljaju najbolje od hrvatske filmske produkcije u 2016. godini”, jasan je Sertić.

Prva runda je gotova, no boksački meč između neovisnih producenata i HRT-a daleko je od svršetka. Čekamo ponedjeljak i službeno očitovanje Hrvatske udruge producenata, a ne bi usput bilo loše čuti ni return Hrvatske radiotelevizije kojoj smo prije nekoliko dana uputili službeni dopis. Priča se nastavlja početkom idućeg tjedna…

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here