PočetnaEseji"Majka Božja Letnička" – Ujedinjeni u nemoći

“Majka Božja Letnička” – Ujedinjeni u nemoći

|

In memoriam: Anđelko Klobučar (11.7.1931. – 7.8.2016.)

Uzvišeno i nisko; ljudsko i božansko; sveto i profano; obično nerazdvojno idu ruku pod ruku reflektirajući vlastite krajnosti. Gdje se zaziva milost, obično je sve okupano u nemilosti, a onome koji nadobudno gleda prema nebu noge su najčešće zabetonirane u blatu. Oslikavanje suživota krajnosti prvi je filmski sloj dokumentarnog djela “Majka Božja Letnička” (1972) televizijske legende Eduarda Galića koji je u pola stoljeća dugoj – i još uvijek neposustajućoj – karijeri snimio nebrojene dokumentarne filmove, televizijske serije, ali i jedno iznimno cjelovečernje igrano ostvarenje, zanemareni ratni klasik Crne ptice” iz 1967. godine. Karijeru je ovaj rođeni Trogiranin (1936.) započeo upravo nizom poetskih dokumentaraca (“Sunt lacrimea rerum”, 1965.; “Predvečerje”, 1966.; “Klesari”, 1968.) u kojima dominira asocijativni tretman zvuka i slike. Uz onodobne filmove Ante Babaje, navedeni Galićevi filmovi predstavljaju vrhunac pionirskih modernističkih promišljanja u domaćoj dokumentaristici. Početkom sedamdesetih autor se okreće televiziji i reportaži, a film “Majka Božja Letnička” autor je snimio na Kosovu, preciznije u tada većinski hrvatskom selu Letnica u Gornjoj Moravi.

Zašto baš Letnica? Galić je bazu “Majke Božje” odabrao iz razloga što su tamošnje svetište Gospe Letničke posjećivali mnogobrojni hodočasnici – Romi, Janjevci, Albanci, Srbi… – kako bi čudotvorna Majka Božja doskočila njihovim problemima, najčešće vezanima za potomstvo. Prvi prizori filma dovode nas u srce gusto posjećene procesije i mise, zorno ilustrirajući pokorno provođenje kršćanskih rituala od strane ubogog puka. Ispred svetišta se, međutim, bezbrižno njiše vašarski vrtuljak, dio sajma za svjetinu koja u paralelnom okruženju više ne izgleda naročito bogobojazno. Galić montažno nastavlja sukobljavati prizore nemoćnog mnoštva i njihovog umiljavajućeg klanjanja Gospodu – a sve kako bi od Svevišnjeg izvukao (još) ponekog potomka – te onih u kojima se siromašni manjinci opet transformiraju u isuviše ljudska bića željna hrane, pića i glazbe. Ovaj krležijanski spoj živopisnih krajnosti ljudskog iskustva osnovna je strukturna i tematska nit filma na vizualnoj razini.

Majka Božja Letnička

No osim slike, tu je i naracija iz koje saznajemo kako je Letnica savršen primjer jugoslavenskog ekumenizma, konkretno pretočenog u ujedinjenu molitvu raznoraznih nacija i plemena bivše države na jednom mjestu. U tom ne odveć skrivenom podtekstu s propagandnim okusom, Albanci, Srbi, Hrvati i Romi pod Gospinim tugaljivim očima možda i nakratko spuštaju mačeve, ali to rade ujedinjeni u nemoći. Svim tim ljudima zajednički je tek očaj, koji ih jednosmjernom ulicom tjera prema vjerovanju kako će im plodnost i zdravlje donijeti vjerski ritual. Galić cijeli proces potanko bilježi, poput prizora ckrvene svjetine koja svoju odjeću, okačenu o drveni štap, prinosi Gospi pod noge. Ovaj poganski moment u navodno kršćanskom štovanju Gospe pokazuje postojanje drevnijih i univerzalnijih protokola od jugoslavenskog ekumenizma – slijepe vjere onih koji osim ufanja ništa drugo niti nemaju.

Galićeva dinamički koncipirana reportažna kamera uporno vrluda svetištem i vašarom ponašajući se poput kakva znatiželjnog namjernika koji ne može odoliti a da ne zaviri u svaki zakutak ovog utočišta nemoćnih. Redatelj naše oči konstantno zaustavlja na intrigantnim licima djece i njihovih napaćenih roditelja, pristiglih na konačno odredište kako bi zagrabili malo nade i tek mrvicu više veselja. Nad njihovim nesrećom išaranim licima blagotvorno odzvanjaju sublimne orgulje velikog hrvatskog skladatelja Anđelka Klobučara. Njegova glazba, bar u kratkotrajnom susretu filmske slike i zvuka, ovim nebitnicima svih rasa i profila pruža zlatnu ruku uzvišene milosti. Pa bila ona i samo čudo iluzije koju im pred našim očima poklanja jedan drugi Svevišnji. Onaj kojeg zovu – redatelj.

“Majka Božja Letnička”

  • Scenarij i režija: Eduard Galić
  • Direktor fotografije: Antun Markić
  • Montaža: Blaženka Jenčik
  • Glazba: Anđelko Klobučar
  • Produkcija: Zagreb film
  • Godina proizvodnje: 1972.
  • Trajanje: 19 minuta

Projekt “Prozori” sufinanciran je sredstvima Agencije za elektroničke medije (Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija).


Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

Kino na pruzi

Objavljujemo tekst nastao povodom programa "Kino na pruzi", koji je Dina Pokrajac selektirala za projekt "Kino Trešnja".

Dvije Zlatne Arene za “Našu djecu” Silvestra Kolbasa

"Naša djeca" (Factum, 2024.) Silvestra Kolbasa osvojila su dvije Zlatne Arene na netom završenom, 71. Pulskom filmskom festivalu.

“Hearts of Darkness: A Filmmaker’s Apocalypse” – “Kako ću odustati od sebe?”

U drugom eseju ovogodišnjih "Klasika" bavimo se dokumentarnim filmom "Hearts of Darkness: A Filmmaker's Apocalypse" (1992).

“U Rijeci se osjeća nedostatak vizije i strateškog promišljanja kulture”

Marin Lukanović i Borko Novitović za naš portal govore o svom dugogodišnjem djelovanju unutar riječke udruge Filmaktiv, koja je ove godine napunila 20 godina postojanja.

Preminuo filmski i kazališni kritičar Tomislav Kurelec

U Zagrebu je, u 83. godini, preminuo filmski i kazališni kritičar te redatelj Tomislav Kurelec.

13. Škola dokumentarnog filma: Bez šminke

U zagrebačkom Dokukinu KIC 18. su lipnja premijerno prikazani završni radovi 13. Škole dokumentarnog filma.

Mašinokoreografije Alaina Resnaisa

Zanimanje Alaina Resnaisa za mašine, mogu se donekle pripisati posleratnom industrijskom "boomu" 1950-ih u Francuskoj.

Petnaesta Nagrada “Vedran Šamanović” Ani Hušman za film “Radije bih bila kamen”

Ovogodišnja, petnaesta po redu Nagrada "Vedran Šamanović", pripala je Ani Hušman za film "Radije bih bila kamen" (2024).

“Burden of Dreams” – Film važniji od života

Četvrtu sezonu "Klasika svjetske dokumentaristike" otvaramo tekstom o dokumentarcu "Burden of Dreams" (1982) Lesa Blanka.

Otvorene prijave za 33. Dane hrvatskog filma

Dani hrvatskog filma pozivaju na prijavu filmova za 33. izdanje, koje će se održati od 17. do 20. listopada 2024. u karlovačkom Kinu Edison.