Početna Liburnia Film Festival LFF 2016. 14. Liburnia Film Festival: Četiri asa glavnog programa

14. Liburnia Film Festival: Četiri asa glavnog programa

-

Gripozno-temperaturna najava 14. Liburnia Film Festivala (Opatija, 22. – 26.8.), festivala hrvatskog dokumentarnog filma, iz prstiju Vašeg glavnog i odgovornog. Neke stvari, dakle, ubrzano-telegrafski.

Ako ste tek danas uključili internet (naučite nas kako, pa da o Vama buduće generacije oko vatre raspredati priče mogu), onda blic-informacija kako je jedini domaći filmski festival posvećen hrvatskoj dokumentaristici nakon trinaest godina iz Ičića preselio u Opatiju. O razlozima pročitajte u intervjuu s izvršnom direktoricom LFF-a, Jelenom Androić.

Program Liburnia Film Festivala i ove se godine sastoji od glavnog natjecateljskog dijela u kojem će na opatijsku Ljetnu pozornicu nogometno istrčati 22 filma (jedanaest protiv jedanaest, lopta… Cvrčci?), odnosno tradicionalnog lineupa Restartovih dokumentaraca (epska brada, Dražen Puklavec i “Samo tvrdo” – obavezno tvrdo pogledati!) te novog off-programa u popodnevnim Villa Antonio satima.

Žiri 14. LFF-a sačinjavaju filmski kritičar i novinar Marko Njegić; glavna urednica časopisa o filmu i audiovizualnoj industriji Cinema&Video International, Carolina Mancini; glazbenik, tonski snimatelj i producent Zoran Medved te dobitnici prošlogodišnjih nagrada, redateljica Tiha K. Gudac i montažer Dragan von Petrovic.

Ovogodišnjim pobjednicima pripast će posebno izrađene statue umjetnika Saše Jantoleka, dok su organizatori osigurali i nagradni fond od tisuću dolara po laureatskoj glavi (nagrade za najbolji film po izboru publike i žirija). Popratni program? In hier i ovdje.

Natjecateljski dio 14. Liburnia Film Festivala zatočio je četiri, no-brainerska dokumentarca (selektor programa i direktor festivala, Oliver Sertić) za koje se jučer isplati kupiti festivalsku kartu (jednodnevna 15 kuna, festivalska za sve projekcije 30 kuna), točka.

Da kvalitetno slovo ne staje na Vladi Kalemberu i četiri asa – ne staje! U drugom startnom redu strpljivo čekaju “Čestica 81/5” (Fade In, 2016.) Maje Bošković i Renate Lučić o domaćoj birokratskoj baruštini; nostalgično “Irenino ogledalo” (HRT, 2016.) Leona Rizmaula o scenaristici Ireni Vrkljan; definitivno “Slobodni” (Gral Film, 2015.) Tomislava Žaje koji daje ljudsko lice osobama s intelektualnim teškoćama; tu su i etablirani “Treći” (Interfilm, 2016.) Arsena Oremovića o kaljuži kroejša nogometnog tipa, a svidio nam se i “Zauvijek” (Akademija primijenjenih umjetnosti u Rijeci / Sveučilište u Rijeci; 2015.), nelinearni eksperimentalni kratkiš Monike Risak koji sanjivo miješa sadašnjost i prošlost kroz osjetilne receptore postarije glavne protagnostice R.J..

Dokumentarni.net, glavne preporuke iz natjecateljskog programa 14. Liburnia Film Festivala:

“Pomutnje” (2016)

  • Režija: Lana Kosovac
  • Produkcija: Eurokaz / Akademija dramske umjetnosti
  • Trajanje: 72 minute

Trebao je to biti, kako poentira sinopsis “Pomutnji” Lane Kosovac, tek making of dokumentarac predstave po romanu Austrijanca Roberta Musila (“Pomutnje gojenca Törlessa”) u režiji Branka Brezovca (produkcija Eurokaz). Trebao, na kraju – ipak nije. Od mejkingofa do prvoklasnog autorskog iznenađenja hrvatske dokumentarne sezone 2016. u zanemarivih 793 dana cjelokupnog stvaralačkog procesa. Film kojeg se povelik postotak domaće kritičarske pameti tako lijeno i posprdno odrekao u Puli, zapravo je euforični pogodak u direktnu nefikcijsku sridu, u prvi plan gurajući kaotičnu svakodnevicu kazališnog života bez para i naročite ružičaste perspektive iza ugla.

Klinka bez para – filmskih, snima mladce bez onih kazališnih. I to dobro. Jako dobro.

A i tko ne bi platio kartu za cammeo “Nema cenzure!” ukazanje Nenada Puhovskog u rijetkim trenucima heavyweighta HR-dokumentaristike izvan obožavanog trapera. Svađe, sukobi, metafilmski slalomi, kiborgovski savršena montaža i nefingirano drugarstvo koje obvezuje i obilježava živote. Lani Kosovac ovo je debitantski dugometražni film. Lana Kosovac is going places.

“Dum spiro spero” (2016)

  • Režija: Pero Kvesić
  • Produkcija: Factum
  • Trajanje: 52 minute

Iz osvrta, 11.3.2016. (13. ZagrebDox): Dok jednom ne omrkne, drugom ne svane, jel’ da? A kad oboma svane? Da poznati novinar i pisac Pero Kvesić nije svojem dugogodišnjem prijatelju Nenadu Puhovskom pokazao kućne videoklipiće vlastite svakodnevice, svjetlost javnosti vjerojatno nikad ne bi ugledao trenutno možda i najbolji HR-doks 2016. godine.

Puhovski je, naime, kod Kvesića tražio arhivski materijal za svoj dokumentarac“Generacija ’68” (2016), oduševivši se usput viđenom piščevom video-riznicom. Film je kasnije prijavljen na HAVC-ov natječaj a ostalo ste gledali na 12. ZagrebDoxu. Ili ste trebali. I trebate. Zbilja trebate!

Kvesićevo autobiografsko i debitantsko-filmsko razotkrivanje, “Dum spiro spero”, u ich formi natopljeno je morbidnim humorom (razmišljanje o različitim vrstama samoubojstava i ekspresno odustajanje zbog objektivnih razloga) i elokventno-rezigniranom samokritičnošću kakvu vam samo akumulirana životna mudrost (i)li svijest o vlastitoj smrtnosti može podariti.

Pisac već duže vremena pati od zdravstvenih problema povezanih sa smanjenim kapacitetom pluća (dvadeset posto), a liječničke prognoze, naročito one dugoročne, nisu najoptimističnije. Zato i neslužbeni video-dnevnik, iz prvog lica kamere prema svijetu, u kojem Kvesića pratimo u naizgled monotonim svakodnevnim djelatnostima, poznatom autoru služi kao svojevrsni ispušni ventil.

Ali opet, “Dum spiro spero” (“Dok dišem, nadam se”, lat.) je punokrvno – nekonvencionalan, starozagrebački, sjetan film, koji se gleda poput književnog ostvarenja i voli dječjom strašću za Kušanovu i Milčecovu stvarnost obližnjeg brijega. Kvesić je topao i šarmantan, obrazovan, načitan – dubok; a opet tako ranjiv i dostupan, majstor pisane i izgovorene riječi te čovjek koji se više nikome ne mora dokazivati.

Dum spiro spero” je predivan film uz uvjerljivo najbolji VO scenarij domaćeg dokumentarizma u xy godina!

“Nasljeđe” (2016)

  • Režija: Sanja Šamanović
  • Produkcija: Mitropa
  • Trajanje: 16 minuta

Najbolji mali dokumentarac 14. Liburnia Film Festivala, intimističko “Nasljeđe” Sanje Šamanović, na terapeutski način bez ocvalog prenemaganja progovara o gubitku najbližih – redateljičin prerano preminuli muž nekadašnji je ugledni snimatelj Vedran Šamanović – i nošenju s pripadajućim posljedicama. Zanimljivo meta-režijsko rješenje (fiksirani dvoplan razgovora majke i kćeri na televizoru iza kojeg se odmotava stvarni svijet) efektno naglašava jednu od glavnih autoričinih poanti o životu koji nema vremena za zaustavljanje, ponajmanje radi smrtnika koji nešto prčkaju oko kamere.

“Kratki obiteljski film” (2015)

  • Režija: Igor Bezinović
  • Produkcija: HRT
  • Trajanje: 21 minutu

Iz osvrta, 11.3.2016. (13. ZagrebDox): Igor Bezinović na ovogodišnji je ZagrebDox ponovno došao s novom epizodom HRT-ovog serijala “Probacije”. “Verudu – film o Bojanu” (2015) zamijenio je “Kratki obiteljski film” (2015), priča o Marici Adrić, gospođi u zlatnim godinama osuđenoj za pokušaj ubojstva svoje snahe.

“Veruda” je prošle godine Dox napustila s Posebnim priznanjem u regionalnom programu, dok je “Kratki” u 2016. ostao – a da, kratkih rukava. See what we… Nevermind.

Što je šteta jer “Kratki obiteljski film” predstavlja kvalitativni korak naprijed u odnosu na “Verudu”, a usudili bismo se prisnažiti kako Riječanin u karijeri nije snimio zaokruženiji dokumentarni film. Najbolji? Da, pa zašto ne – ovo je najbolji dokumentarac Igora Bezinovića u karijeri! There, we said it.

Sad već poslovična Bezinovićeva rezerviranost / distanciranost u odnosu na svoje protagoniste u ovom konkretnom slučaju ne predstavlja otegotnu okolnost, dapače. Vidi se u autorovom rukopisu djelomično utjecaj hladne, inspektorske ruke Krste Papića iz kultnog “Kad te moja čakija ubode”.

Marica je, doduše, zahvalan sugovornik, koji o svojem zločinu razglaba lakonskom, dobroćudno seljačkom lakoćom. Opasna je to hodajuća granica blage socio-patologije, u koju spada i njen incestuozno-dominantni odnos sa sinom Đurom, gotovo prepisan iz Hitchcockovog “Psiha”.

“Kratki obiteljski film” je dragulj domaćeg kratkog metra (vrhunski utegnuta, clicking on all cylinders montaža Hrvoslave Brkušić!); vitraj socio-ekonomske/psihološke studije s dobrom dozom zabave (rekonstrukcija napada nožem) i ruralne tragike iz koje gotovo da možete iscijediti pljesnivu esenciju starih kredenaca i Isusovog slikarskog trešeraja. Vrh ovogodišnje hrvatske doku-produkcije, bez ikakve sumnje.

Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

Otvorene prijave za radionice 7. Star Film Festa

Otvorene su prijave za radionice 7. Star Film Festa, koji će se od 3. do 5. rujna održati u Sisku.

Liburnia uplovljava u Gomirje

Najnovije projekcije programa "Liburnia uplovljava" održat će se u mjestu Gomirje pokraj Ogulina, 8. i 13. kolovoza.

“I’ll Be Gone in the Dark” – Izađi na svjetlo

Mini-serijal "I'll Be Gone in the Dark" (koredatelji Myles Kane, Josh Koury i Elizabeth Wolff; 2020.) jedno je od najboljih TV-iskustava 2020. godine.

Tomislav Radić – Zaboravljeni dokumentarist (X)

Posljednji tekst prve sezone serijala tekstova "Rastrimo zastrto", u kojem se prisjećamo zaboravljenih dokumentaraca Tomislava Radića.

Objavljen program 21. Mediteran Film Festivala

Ovogodišnji, 21. Mediteran Film Festival koji se od 19. do 22. kolovoza tradicionalno trebao održati u Širokom Brijegu, prebačen...

Nastavlja se program 15. SKORO DOKUarta

Predstojećeg vikenda (subota i nedjelja, 8. i 9. kolovoza od 21 sat) u Bjelovaru se nastavlja program 15. SKORO DOKUarta.

Hrvoslava Brkušić: “Nepredviđene situacije mjesta su kreativnih mogućnosti u montaži”

Montažerka Hrvoslava Brkušić zatvara premijernu sezonu "Pogleda iza objektiva", serije intervjua na portalu Dokumentarni.net.

66. TV BAFTA-e: “Leaving Neverland” najbolji doku-serijal, Arthur Cary naj-redatelj

U Londonu su sinoć dodijeljene 66. po redu TV BAFTA-e za najbolja britanska televizijska ostvarenja u 2019. godini.

Pula počinje potkraj kolovoza, Motovun na turneji

Pokreću se koronavirusom odgođena najnovija izdanja Pulskog filmskog festivala, odnosno Motovun Film Festivala.

“Što je film? (ep. 13): Faktografski ili dokumentarni film” – Vrijeme i istina

U posljednjim ovosezonskim "Prozorima" naglasak je stavljen na epizodu serijala "Što je film?" (1987) voditelja Ante Peterlića.