PočetnaIntervjuiJelena Androić: "Prerasli smo kapacitete Ičića"

Jelena Androić: “Prerasli smo kapacitete Ičića”

|

Dvije vijesti ovih su dana uzburkale hrvatsko dokumentarno more, a obje se tiču Liburnia Film Festivala, jedinog specijaliziranog domaćeg festivala za hrvatski doku-proizvod.

Krenimo najprije s upravljačkom logistikom. Odnedavno upražnjeno mjesto dugogodišnjeg izvršnog direktora i utemeljitelja LFF-a, Igora Bajoka, popunila je prijašnja voditeljica ureda za odnose s javnošću, Jelena Androić.

Bajok ostaje uz LFF, ali zbog rođenja djeteta i ostalih profesionalnih obveza – u nešto reduciranijoj ulozi nego dosad. Druga važna novost vezana za ovaj festival hrvatskog dokumentarnog filma jest promjena njegovog domaćeg sidrišta.

Nakon trinaest godine Liburnije u ičićkoj lučici, LFF od ove godine seli u Opatiju i tamošnju Ljetnu pozornicu. O detaljima i razlozima ovih promjena porazgovarali smo upravo s novom izvršnom direktoricom, Jelenom Androić.

“Velike misterije nema: dosadašnjeg izvršnog direktora Igora Bajoka koji je osnovao, izgradio i odnjegovao festival, privatne i poslovne obveze naprosto su odvele u drugom smjeru, pa je tako unutar organizacijskog tima donesena odluka da će se tim izvršnim dijelom baviti netko drugi. To neće utjecati na budućnost festivala u smislu da će mu promijeniti program i koncepciju; uostalom, Igor ostaje dio LFF-a, ali će u njemu sudjelovati na nešto drugačiji način. Cijela je ostala ekipa ista, samo smo malo presložili zadatke.

“Istina je da je paralelno s tim preslagivanjem objavljena i odluka o premještanju festivala iz Ičića u Opatiju, na Ljetnu pozornicu. Ni razlog te promjene nije za mistifikaciju: u posljednje smo tri godine prilično rasli, što je vidljivo po svim parametrima. Od prijelaza na DCP format, devedesetak gostiju koliko ih je lani hendlao naš ured za goste i više od četiri tisuće ljudi u publici, do uspješnih i posjećenih radionica i brojnih međunarodnih gostiju. Zbog svega navedenog, prerasli smo kapacitete Ičića, prije svega u organizacijskom i logističkom smislu, ne samo ono banalno, da smo prerasli lučicu.

“Ove godine planirali smo velik programski napredak, uvođenje regionalnog (međunarodnog) programa, dnevne projekcije, dvije dodatne radionice, dan duži festival, više predstavljanja različitih filmskih inicijativa i barem dvostruko više međunarodnih selektora, jer to se pokazalo kao važna inicijativa. Sve to napisali smo u projektima i iskreno, očekivali smo veću financijsku podršku. No, apsolutno nitko nije prepoznao niti dosadašnji evidentni rast festivala, niti našu daljnju želju da rastemo, za što je potreban novac. Morali smo se spustiti na zemlju i ove godine napraviti LFF bez većih promjena, a s namjerom da i dalje bude profesionalan i ozbiljan.

“Ljetna pozornica Opatija nam, zbog tih financijskih razloga, umnogome olakšava održavanje festivala, a Opatija olakšava smještaj gostiju i izvođenje naših popratnih programa; omogućuje da ostanemo na moru i ostvarimo četrnaesto izdanje na istoj razini kao trinaesto.

“No da bismo ponovo mogli dovesti sve te goste, imati ozbiljne i kvalitetne projekcije te dobre radionice svih tih pet dana, morali smo, nažalost, uvesti i neku naplatu. Nadamo se da će publika koja voli hrvatski dokumentarni film i LFF i koja nas je pratila do sada, ostati uz nas, jer ona nam je ipak najvažnija, radi nje taj festival i radimo.

“Za nadolazeće izdanje festivala (22. – 26. 8.) koncept dakle ostaje isti kao dosad: pet dana izvrsnog dokumentarnog programa, glazbeni program i radionice koji su i dalje besplatni, druženja nakon filmova… Pripremamo i bogat uvod u festival – u tijeku je turneja pobjedničkih filmova s lanjskog LFF-a ovim našim primorsko-goranskim, istarskim i ličkim susjedstvom; dakle, intenzivniji program Liburnia uplovljava, a ekskluzivno mogu najaviti i program Slučajnog kina u Rijeci”, rekla je za naš portal Jelena Androić.


Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

5. Nagrada Dokumetar: “Valerija” Sare Jurinčić najbolji hrvatski dokumentarac 2023. godine

"Valerija" Sare Jurinčić osvojila je Dokumetar za najbolji hrvatski dokumentarni film 2023. godine.

“Buena Vista Social Club” – Druga prilika za vječnost

U četvrtom nastavku "Rockdocsa" pišemo o dokumentarcu "Buena Vista Social Club" (1999) Wima Wendersa.

“Sretni kamperi” – Posljednje ljeto

"Sretni kamperi" film je koji može dojmiti dijelom svojih vizuala, ali i umoriti činjenicom dominantno nepoticajnog variranja više-manje istog.

17. Gledalište Kinokluba Zagreb – Oblačići s trotočjem

17. Gledalište Kinokluba Zagreb, održano je u zagrebačkoj Kinoteci od 29. svibnja do 1. lipnja.

“Bez sunca” – Jedini primjer svoje vrste

"Bez sunca" i Sandor Krasna ne mogu se postavljati u hijerarhiju, niti podvrći ozbiljnoj kritici, jer ostaju jedini primjeri svoje vrste.

“To Kill a Tiger” – Poruka nade iz Indije

"To Kill a Tiger" (2022) Nishe Pahuje bavi se osjetljivom, mučnom temom silovanja trinaestogodišnje indijske djevojčice Kiran.

Drugi filmsko-diskurzivni program HDFK-a: Filmska kritika i kustoske prakse u Aziji 

Hrvatsko društvo filmskih kritičara nastavlja sa serijom filmsko-diskurzivnih programa pod nazivom "Kritika i društvo".

17. Gledalište: “Oda” – Crvena avet

Mia Maros Živković je u filmu "Oda" ispisala dimenzijama malu, skromnu, intimističku, no dojmom oveliku odu hrabrim, ustrajnim ženama.

17. Beldocs: “Porodica na određeno vrijeme” – Putovanje onkraj providnog

"Porodica na određeno vrijeme" vizualno je i sadržajno poticajno ostvarenje, koje gledatelja okupira modifikacijama prepoznatljivih tema i motiva.

Dva dokumentarca u glavnom programu 71. Pulskog filmskog festivala

U glavnom programu 71. Pulskog filmskog festivala našla su se i dva hrvatska dokumentarna filma.