Osvrti15. DokuFest, dan šesti: Stvarnost čudnija od fikcije

15. DokuFest, dan šesti: Stvarnost čudnija od fikcije

|

Iz Prizrena za Dokumentarni.net: Nikola Đoković

Granice između stvarnosti i fikcije na filmskom platnu često su vrlo porozne, ponekad i gotovo neutvrdive. Međunarodni festival dokumentarnog i kratkometražnog filma DokuFest kroz svoje selekcije često problematizuje baš ove apriori postavljene granice; primeri kratkometražnih igranih filmova ovogodišnjeg programa, poput “Listen” / “Kuuntele” (Hamy Ramezan i Rungano Nyoni, 2014.) i “The Translator” / “Çevirmen” (Emre Kayiş, 2015.), to uvelike pokazuju.

Iako su gledaoci svesni da je reč o fikciji, ipak je ono prikazano itekako moguće u stvarnosti: nasilje muža nad ženom muslimanskom, izgubljenom u prevodu radi zlonamerno lošeg prevođenja od strane prevoditeljice; sirijski dečak koji iskrivljuje reči vojnika za vreme njegovog flertovanja s mladom devojkom, također Sirijkom.

Filmovi poput “Houston, imamo problem!” (2016.; ) slovenskog reditelja Žige Virca, služe se drugačijom polaznom strategijom, krećući od arhivskih dokumenata, tragom dokaza, da bi u sadašnjosti kreirali osnovnu, zapravo fikcijsku priču. Manipulišući očekivanjima gledaoca, film ipak zadržava određenu vrstu ograde/upozorenja, i to kroz lik superstara/maskote savremene popularne filozofije, Slavoja Žižeka.

Foto: Scena iz dokumentarnog filma "Houston, imamo problem!"
Foto: Kadar iz dokumentarnog filma “Houston, imamo problem!”

Na početku i samom kraju dokumentarca vidljivo izdvojen od ostatka događaja na platnu, Žižek se nalazi u potpunoj sanitetskoj belini improvizovane sobe nalik filmskom studiju, sa karakterističnim portabl TV-ekranom iz daleke socijalističke prošlosti. Uloga slovenskog filozofa ona je privlegovanog razbijača mitova ideologije, koji nas uvodi i izvodi iz “Houstonove” dokufikcijske priče o jugoslovenskom spejs šatl projektu, odnosno uključivanju SFRJ na čelu sa Titom u kosmičku trku s Amerikom i Sovjetskim savezom.

Iako nas Virc navodi na tanak led svojim dokumentaristički razrađenim konstruisanjem neverovatnog sticaja velikog broja čudnih okolnosti, u duhu svake teorije zavere isuviše dobro uklapljenima da bi bile istinite, ipak ostaje jasna namera Slovenčevog režiranja stvarnosti i njegovo oslanjanje na dominantnu percepciju Jugoslavije kao neuspelog eksperimenta. Space project je predstavljen kao istorijski relevantna, verodostojna fikcija koja nas tera da još jednom razmislimo o realnosti onoga što je guru-interpretator filmova, pervertitov vodič kroz ideologiju i kinematografiju, nazvao stvarnošću realnijom od postojeće stvarnosti.

Čar ove fikcije nije u samom izmišljanju neverovatnog scenarija, niti iskrivljavanju nekih dobro poznatih činjenica, već u stvaranju prostora za alternativnu refleksiju nad onim što već znamo, pod znamenitim lakanovskim geslom šta ako (what if)… Šta ako znamo da je sve ovo fikcija a opet se ponašamo kao da je nešto u njoj ipak istinito, vrlo blisko istini?

Foto: Scena iz dokumentarnog filma "Highnoon Winti"
Foto: Kadar iz dokumentarnog filma “Highnoon Winti”

Pet kratkih filmova o/u egzilu

Projekat pod nazivom “5x5x5” () na DokuFest dolazi iz Švajcarske (Winterthur), a sastoji se od pet kratkometražnih dokumentaraca, od isto toliko poznatih reditelja s pet različitih konflliktnih područja (Sirija, Palestina, Izrael, Rusija i Ukrajina). Zajednička, povezujuća nit ovih priča (“Highnoon Winti”Dmitro Tiažlov, Ukrajina; “Shot In Paradise”Alina Rudnickaja, Rusija; “History”Naama Noach, Izrael; “Letters to S.”: Layla Abyad, Sirija; “Between Heaven & Earth”Sahera Dirbas, Palestina) o različitim pojedinačnim sudbinama, jeste prikaz egzila kao prostora trajnog nepripadanja.

Svi protagonisti izbegli su iz svojih zemalja zbog nepodnošljivih uslova života ili bliske pretnje smrću. U novoj sredini oni su se morali suočiti sa simptomima rastuće diskriminacije, ksenofobije ili birokratskih mehanizama isključivanja koji su ih ostavili u stanju nedefinisanog lebdenja između neba i zemlje, kako je rekao jedan od njih. Kao što je jedna od članica ekipe naglasila, ovaj pogled sa strane uspeva na videlo iznesti slepe mrlje švajcarskog – i evropskog – načina praktikovanja demokratije i inkluzivnosti; takođe, i dominantne predrasude tzv. običnih građana. U jednoj od priča izbegle sirijske devojke, ispričanoj u epistolarnoj formi, svedoci smo reakcije Švajcarca konzervativnih svetonazora, koji ćaskajući odaje potpunu indoktriniranost Biblijom: Damask je za njega tek drevno mesto s biblijskim zvučanjem, kao i oslanjanje na najgore stereotipe o ženama s Bliskog Istoka (“Nisi crna? Bela si kao ja? Zar ne nosiš burku?”).

I šesti dan DokuFesta protekao je u znaku veoma raznovrsnih pristupa dokumentaristici. Nekako s akumuliranjem sve većeg broja odgledanih filmova postajemo izrazito svesni provokativnosti ove filmske forme i njenog potencijala za razbijanje postavljenih granica političke korektnosti, nametnutih kako filmskim konvencijama tako i tabuima te procedurama kojima se održava poželjna ideološka slika stvarnosti.

Najnovije

“Heartworn Highways” – Odmetnički manifest

Scenu "odmetničkog countryja" predstavlja redatelj James Szalapski u svom filmu "Heartworn Highways" (1976).

21. ZagrebDox: “U mraku” – Plamičak otpora u srcu tame

Film "U mraku" (2024) Nelsona Makenga iscrtava hrabro preživljavanje pojedinaca jedne zajednice, bez herojskih gesta ili parola.

21. ZagrebDox: “Najglasnija tišina” – Oblici otpora

"Najglasnija tišina" (2025) prije svega jest dokument vremena, crtica na razmeđu potrebe za reakcijom i valorizacije zatečenih ideja.

Nebojša Slijepčević: “Zbivanja u parku na Savici razotkrivaju brojne procese koji upravljaju našim društvom”

Nebojša Slijepčević je na ovogodišnjem ZagrebDoxu predstavio svoj najnoviji film, "Crveni tobogan" (Umjetnička organizacija Paradoks, 2025.).

“Pod sretnom zvijezdom” Pétera Kerekesa od danas u hrvatskim kinima

U hrvatska kina danas dolazi dokumentarni film "Pod sretnom zvijezdom" / "Wishing on a Star" (2024) slovačkog redatelja Pétera Kerekesa.

21. ZagrebDox: “Underground top lista” – Glazbene pogrebne prakse

Lidija Špegar svojem filmu "Underground top lista" (2025) prožima duhovitošću koja opušta tenziju tipično prisutnu u diskursu o smrti.

21. ZagrebDox: “Mirotvorac” – Atmosfera straha

Ivan Ramljak u filmu "Mirotvorac" (Factum, 2025.) nastavlja preokupaciju kontrastiranja arhivskog gradiva i individualnog sjećanja.

Ogled(anje) u centrizmu

"Homo Sapiens" (2016) je Nikolausa Geyrhaltera ustoličio kao jednog od nezaobilaznih (pretežno dokumentarnih) posmatrača globalnih fenomena.

“Praslovan” – Putujuća enklava dobre volje

Dokumentarni film "Praslovan" (2024) Slobodana Maksimovića daje uvid u talent karizmatičnog pjevača i autora Zorana Predina.

21. ZagrebDox: “Gospodin Nitko protiv Putina” – Ljudi vole ratovati

"Gospodin Nitko protiv Putina" (2025) Pavela Paše Talankina na 21. ZagrebDoxu je nagrađen Velikim pečatom u Međunarodnoj konkurenciji.

Povezani tekstovi

21. ZagrebDox: “Najglasnija tišina” – Oblici otpora

"Najglasnija tišina" (2025) prije svega jest dokument vremena, crtica na razmeđu potrebe za reakcijom i valorizacije zatečenih ideja.

21. ZagrebDox: “Underground top lista” – Glazbene pogrebne prakse

Lidija Špegar svojem filmu "Underground top lista" (2025) prožima duhovitošću koja opušta tenziju tipično prisutnu u diskursu o smrti.

21. ZagrebDox: “Mirotvorac” – Atmosfera straha

Ivan Ramljak u filmu "Mirotvorac" (Factum, 2025.) nastavlja preokupaciju kontrastiranja arhivskog gradiva i individualnog sjećanja.

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime