Osvrti15. DokuFest, dan četvrti: Dva pogleda na Evropu

15. DokuFest, dan četvrti: Dva pogleda na Evropu

|

Iz Prizrena za Dokumentarni.net: Nikola Đoković

Jedno od najuzbudljivijih kratkometražnih ostvarenja 15. DokuFesta dolazi napisano vijetnamsko-danskom koprodukcijskom filmskom tintom. U razgovoru s glavnim producentom dokumentarca “Kwassa Kwassa” (Tuan Andrew Nguyen i SUPERFLEX, 2015.; ), Dancem Rasmusom Nielsenom, otkrili smo kako se ovaj vizuelni umetnik sasvim slučajno obreo u procesu pravljenja apostrofiranog, 18-minutnog dela. Nielsen je, naime, bio pozvan na Komori, grupu od četiri ostrva smeštena u Indijskom okeanu između Mozambika i Madagaskara, da muralima oslika zidove bolnica i druga javna mesta. Radeći ovo, kako kaže, zatekao se u nekoj vrsti filmsko-fikcijske stvarnosti.

Ostrva su 1975. godine stekle nezavisnost od Francuske, ali je tri decenije kasnije došlo do neobičnog post-kolonijalnog obrta, pošto je jedno od njih, Mayotte, rešilo ponovo da uđe u sastav francuske države. 2011. godine Mayotte je tako zvanično postao najudaljenija tačka Evropske unije. Film se poigrava dobro poznatim mitom o Zevsu koji je kidnapovao Evropu – afričku lepoticu – želeći je za sebe. Mit o njenoj otmici (što je patrijarhalni eufemizam za čin silovanja), dobija posebnu dimenziju u glasu naratora koji o samom događaju priča hipnotički zavodljivo, kao da obavlja drevnu afričku veštinu vračanja, bacanja čini.

Kwassa kwassa ne znači ništa; ili znači sve u melodijskoj inkantaciji glasa, zapravo kolažu sačinjenom od mnoštva intervjuisanih glasova radnika koji prave čamce u kojima prevoze one koji se žele otisnuti put Evrope, simbolično nazvanim – passage providers. Film postavlja kompleksno pitanje identiteta, jer je glavni motiv onih koji odlaze u potragu za boljim životom zapravo saznanje da se nacionalni identitet ne jede. Nasuprot tome, on često, kako je u filmu rečeno – proždire ljude.

“The Great Wall”

Prednost filmske esejistike nad drugim, direktnijim vidovima dokumentarističkog beleženja činjenica istorijskog trenutka ili duha epohe, jeste u tome što se služi literarnim, pa i poetičkim sredstvima koja prave odmak i istovremeno pružaju kritički komentar na viđeno, kao i prostor za refleksiju. U određenim konstelacijama savremene istorije s onim što je već deo istorijske prošlosti, književni tekst može odigrati značajnu ulogu u profilisanju nekih univerzalnih egzistencijalnih činjenica; postati neočekivano aktuelan političko-društveni komentar, moćno oruđe društvene kritike i dekonstrukcije postojećih dominantih narativa.

Irski “The Great Wall” (Tadhg O’Sullivan, 2015.; ★ i 1/2) prati zidanje tvrđave nove Evrope zasnovane pre svega na isključivanju i ograđivanju od izbeglica kao nove-stare, večne pretnje, koristeći Kafkinu priču “Veliki kineski zid” kao scenarijski predložak. Zid kao večna metafora uspostavljanja neprelazne granice za nadiruće varvare, zapravo je kafkijanska alegorija o večnom i nikad okončavajućem neimarskom poduhvatu. Kao i u priči, tako ni u filmu nemamo predstavu kada će proći opasnost od plemena s juga, dok je u plan zidanja neokolonijalnog zida već unapred – uzidana namera da on na nekim mestima ostane nedovršen.

Foto: Scena iz dokumentarnog filma "The Great Wall"
Foto: Kadar iz dokumentarnog filma “The Great Wall”

Zapravo, zidanje zidova nove a tako stare, kolonijalne Evrope, zbiva se u ovom pravnom i humanitarnom interegnumu, u praksi suverenog isključivanja drugog; u sivoj zoni zidanja administrativne prepreke, gomilanja legalno-pravne procedure koja u ime tzv. izgradnje građanskih prava svakog Evropljanina, onih ljudskih lišava sve one druge, varvare, ne-civilizovane… Izgrađivanje zidova tvrđave Evrope zasniva se zapravo na gospodarskom narativu građenja Nacije.

Narator “Zida” služi kao jedan od glasova administracije rukovodstva, koji pripada uskom krugu privilegovane elite, i kroz čiju naraciju se pomalja psiha mnoštva. On zapravo predstavlja indoktrinirani profil evropskog građanina koji ugrađuje svoje telo i um u temelje Zida, kako bi sprečio da oni Drugi, predstavljeni u njegovoj patriotskoj, etnocentričnoj imaginaciji – kroz obrazovni sistem, mitove i legende – kao demonizovane, dehumanizovane zveri, ne bi trajno prodrli u telo nacije. Odbrana zida svodi se zapravo na ekskluzivističku korporealnu auto-imunizaciju i strah od inkorporacije drugog u (više)nacionalni, hegemoni korpus tvrđave Evrope.

Kamera svojim obigravanjem, fluidnim, skoro meditacijskim kretanjem iz donjeg rakursa oko živica, ograda, unutrašnjih i spoljašnjih zidova, korporativnih, hegemonijskih vertikala evropskih kosmopolitskih gradova i centara te neokolonijalnih utvrda, ukazuje na stalno izmeštanje samog mesta zidanja zida; na njegovu ideološku nevidljivost, neuhvatljivost i sveprisutnost.

Proces zidanja zida, kao i proces snimanja filma, uostalom, ostaje otvoren za razna čitanja, što nas kao gledaoce suočava sa stvarnošću dokumenta realnosti kao slojevite, višesmislene igre imaginacije i zbilje.

Najnovije

Rijeka koja spaja, rijeka koja razgraničuje

Treću sezonu "Istočnih horizonata" otvara esej o filmu "Nakdong River" / "Nakdonggang" (1952 ) Jeon Chang-keuna.

Dina Pokrajac: “Problematiziramo sukobe u širem smislu”

Direktorica Subversive Film Festivala Dina Pokrajac za Dokumentarni.net najavljuje osamnaesto izdanje ove filsmke manifestacije.

“Funk YU” Franka Dujmića na 8. Funk konferenciji

Dokumentrarni film "Funk YU" (2024) Franka Dujmića bit će prikazan na 8. Funk konferenciji.

U tijeku prijave za radionicu kreativnog dokumentarnog filma Kino kluba Split

U tijeku su prijave za radionicu kreativnog dokumentarnog filma Kino kluba Split.

Bogat dokumentarni program 18. Subversive Film Festivala

Na 18. izdanju Subversive Film Festivala (19.5. - 31.5.) ponovno nas čeka bogat program dokumentarnih filmova.

U hrvatska kina uskoro dolazi dokumentarac o Borivoju Dovnikoviću Bordi

U hrvatska kina uskoro dolazi dokumentarac o Borivoju Dovnikoviću Bordi - "Škola hodanja 2" (2025) Jelene Novaković.

Novo staro čulo dokumentaristike

Na 21. ZagrebDoxu po prvi put je održan i popratni program pod nazivom "Audio Dox", posvećen formi audiodokumentaraca.

21. ZagrebDox: “Invazija” – Nazvati stvari pravim imenom

"Invazija" / "The Invasion" (2024) Sergeja Loznice samim svojim naslovom ruši koncepciju suvremene povijesti kakvu ispisuje Kremlj.

“The Great War” – Početak zlatnog doba BBC-jeve dokumentaristike

Kroz seriju eseja "Zlatno doba BBC-jeve dokumentaristike" kronološki ćemo se osvrnuti na reprezentativne radove toga razdoblja.

U tijeku prijave za Tabor New Frame Film

Nakon 22 godine Tabor Film Festivala, spomenuta filmska manifestacija počinje novo poglavlje. Od ove godine kreće Tabor New Frame Film.

Povezani tekstovi

21. ZagrebDox: “Invazija” – Nazvati stvari pravim imenom

"Invazija" / "The Invasion" (2024) Sergeja Loznice samim svojim naslovom ruši koncepciju suvremene povijesti kakvu ispisuje Kremlj.

“Porcelain War” – Ukradeni trenuci ljepote

"Porcelain War" (2024) gotovo je u cijelosti sastavljen od snimaka koje su u ukrajinskom Harkivu bilježili tamošnji stanovnici.

21. ZagrebDox: “Željezo” – Tvrda vizualna kultura

"Željezo" (2024) Vitalija Manskog doprinosi razumijevanju toga kako se suvremena društva nose s ratnim sukobima.

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime