PočetnaNajaveFilmovi o obiteljskim odnosima na 12. ZagrebDoxu

Filmovi o obiteljskim odnosima na 12. ZagrebDoxu

|

Naslovna fotografija: Kadar iz dokumentarnog filma “U zamjenu”

Obiteljski odnosi neiscrpan su izvor inspiracije, pogotovo ako je riječ o vlastitoj obitelji. To vrijedi za bar desetak autora filmova iz programa 12. ZagrebDoxa koji su se pozabavili upravo time – vlastitim obiteljima.

Samo u Međunarodnoj konkurenciji troje je autora virilo kroz vlastitu ključanicu. Tako je Lena Macdonald, redateljica filma “Mama i ja” / “Mom and Me” (2015), snimila složeni odnos s majkom koja je završila na ulici kao beskućnica ovisna o cracku. Lena je deset godina pokušavala spasiti majku od nje same, prateći je kamerom po hladnim i grubim ulicama siromašnih četvrti Toronta.

Važnu ulogu u svom filmu igra i Karen Guthrie, autorica dokumentarca “Što smo si bliže” / “The Closer We Get” (2015), nagrađenog na festivalu Hot Docs 2015. godine. Karen se vraća kući nakon što je njezina majka pretrpjela moždani udar, a vraća se i njen zabludjeli otac, koji je davno otišao. Nenadano okupljena obitelj redateljici je omogućila posljednju priliku da provjetri odnose i mirenje s onime s čime se mora pomiriti.

Sylvain Biegeleisen (“U suton života” / “Twilight of a Life”, 2015.) također je dobio posljednju priliku, i to kada je njegovoj 94-godišnjoj majci najavljeno da joj preostaje tek nekoliko tjedana života. Prognoza je bila kriva, a redatelj je snimio film pun humora, emocija i optimizma.

Dokumentarac “Hvala što ste igrali” / “Thank You for Playing” (2015) Davida Osita i Malike Zouhali-Worrall, koji također gledamo u Međunarodnoj konkurenciji, ulazi pak u tuđu obitelj – onu dizajnera Ryana Greena. Kada je njegovu sinčiću dijagnosticiran rak u posljednjoj fazi, Green se posvetio stvaranju videoigre o tom bolnom iskustvu.

Preko kućnog praga virili su i redatelji filmova u Regionalnoj konkurenciji. Svoju je obitelj snimila Fatima Bianchi, redateljica “Tyndalla” (2015) te prikazala njene članove kao dobrovoljne zarobljenike vlastitih unutarnjih monologa.

Igor Bogdanović s hrvatskim filmom “Lila” (2015) bilježi slojevit odnos troje ljudi koji se dodatno intenzivira u procesu iščekivanja dolaska na svijet djevojčice Lile, dok priču o pobuni i odrastanju donosi Melisa Üneri, redateljica dokumentarca “Tatina curica” / “Daddy’s Girl” / “Isän tyttö” (2016) koji gledamo u programu Happy Dox.

U fokusu su Melisa i njen otac Cengiz, čiji odnos počinje propadati kada se redateljica preseli u Tursku i započne svoj život. Cengiz ne zna kako se nositi s njezinom emancipacijom, što pokreće niz tragikomičnih događaja.

Za kraj, tu je još i film “U zamjenu” / “Given in Exchange” (2013) Sofije Geweiler iz programa Rusi dolaze u kojem je nekoliko majki podijelilo s gledateljima iskustvo “najvećeg događaja u životu”.


Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

“Sretni kamperi” – Posljednje ljeto

"Sretni kamperi" film je koji može dojmiti dijelom svojih vizuala, ali i umoriti činjenicom dominantno nepoticajnog variranja više-manje istog.

17. Gledalište Kinokluba Zagreb – Oblačići s trotočjem

17. Gledalište Kinokluba Zagreb, održano je u zagrebačkoj Kinoteci od 29. svibnja do 1. lipnja.

“Bez sunca” – Jedini primjer svoje vrste

"Bez sunca" i Sandor Krasna ne mogu se postavljati u hijerarhiju, niti podvrći ozbiljnoj kritici, jer ostaju jedini primjeri svoje vrste.

“To Kill a Tiger” – Poruka nade iz Indije

"To Kill a Tiger" (2022) Nishe Pahuje bavi se osjetljivom, mučnom temom silovanja trinaestogodišnje indijske djevojčice Kiran.

Drugi filmsko-diskurzivni program HDFK-a: Filmska kritika i kustoske prakse u Aziji 

Hrvatsko društvo filmskih kritičara nastavlja sa serijom filmsko-diskurzivnih programa pod nazivom "Kritika i društvo".

17. Gledalište: “Oda” – Crvena avet

Mia Maros Živković je u filmu "Oda" ispisala dimenzijama malu, skromnu, intimističku, no dojmom oveliku odu hrabrim, ustrajnim ženama.

17. Beldocs: “Porodica na određeno vrijeme” – Putovanje onkraj providnog

"Porodica na određeno vrijeme" vizualno je i sadržajno poticajno ostvarenje, koje gledatelja okupira modifikacijama prepoznatljivih tema i motiva.

Dva dokumentarca u glavnom programu 71. Pulskog filmskog festivala

U glavnom programu 71. Pulskog filmskog festivala našla su se i dva hrvatska dokumentarna filma.

“Stop Making Sense” – Veliko djelo, veliko odijelo

Vizuali iz "Stop Making Sense" Jonathana Demmea zauvijek će ostati urezani u kolektivnoj svijesti, kao prva asocijacija na Talking Heads.

“The War Game” – Ogledni primjerak pseudodokumentarnog filma

U prvom eseju "Dokumentiranje fikcije" bavimo se Oscarom nagrađenim filmom "The War Game" (1966) redatelja Petera Watkinsa.