Naslovna fotografija: Kadar iz dokumentarnog filma “U zamjenu”
Obiteljski odnosi neiscrpan su izvor inspiracije, pogotovo ako je riječ o vlastitoj obitelji. To vrijedi za bar desetak autora filmova iz programa 12. ZagrebDoxa koji su se pozabavili upravo time – vlastitim obiteljima.
Samo u Međunarodnoj konkurenciji troje je autora virilo kroz vlastitu ključanicu. Tako je Lena Macdonald, redateljica filma “Mama i ja” / “Mom and Me” (2015), snimila složeni odnos s majkom koja je završila na ulici kao beskućnica ovisna o cracku. Lena je deset godina pokušavala spasiti majku od nje same, prateći je kamerom po hladnim i grubim ulicama siromašnih četvrti Toronta.
Važnu ulogu u svom filmu igra i Karen Guthrie, autorica dokumentarca “Što smo si bliže” / “The Closer We Get” (2015), nagrađenog na festivalu Hot Docs 2015. godine. Karen se vraća kući nakon što je njezina majka pretrpjela moždani udar, a vraća se i njen zabludjeli otac, koji je davno otišao. Nenadano okupljena obitelj redateljici je omogućila posljednju priliku da provjetri odnose i mirenje s onime s čime se mora pomiriti.
Sylvain Biegeleisen (“U suton života” / “Twilight of a Life”, 2015.) također je dobio posljednju priliku, i to kada je njegovoj 94-godišnjoj majci najavljeno da joj preostaje tek nekoliko tjedana života. Prognoza je bila kriva, a redatelj je snimio film pun humora, emocija i optimizma.
Dokumentarac “Hvala što ste igrali” / “Thank You for Playing” (2015) Davida Osita i Malike Zouhali-Worrall, koji također gledamo u Međunarodnoj konkurenciji, ulazi pak u tuđu obitelj – onu dizajnera Ryana Greena. Kada je njegovu sinčiću dijagnosticiran rak u posljednjoj fazi, Green se posvetio stvaranju videoigre o tom bolnom iskustvu.
Preko kućnog praga virili su i redatelji filmova u Regionalnoj konkurenciji. Svoju je obitelj snimila Fatima Bianchi, redateljica “Tyndalla” (2015) te prikazala njene članove kao dobrovoljne zarobljenike vlastitih unutarnjih monologa.
Igor Bogdanović s hrvatskim filmom “Lila” (2015) bilježi slojevit odnos troje ljudi koji se dodatno intenzivira u procesu iščekivanja dolaska na svijet djevojčice Lile, dok priču o pobuni i odrastanju donosi Melisa Üneri, redateljica dokumentarca “Tatina curica” / “Daddy’s Girl” / “Isän tyttö” (2016) koji gledamo u programu Happy Dox.
U fokusu su Melisa i njen otac Cengiz, čiji odnos počinje propadati kada se redateljica preseli u Tursku i započne svoj život. Cengiz ne zna kako se nositi s njezinom emancipacijom, što pokreće niz tragikomičnih događaja.
Za kraj, tu je još i film “U zamjenu” / “Given in Exchange” (2013) Sofije Geweiler iz programa Rusi dolaze u kojem je nekoliko majki podijelilo s gledateljima iskustvo “najvećeg događaja u životu”.