Foto: Jelena Pintarić

Dokumentarni.net donosi reakciju umjetničkog direktora Dana hrvatskog filma, Željka Luketića, na komentar Nenada Puhovskog, ravnatelja Factuma i direktora ZagrebDoxa, objavljenog na našim stranicama 6. svibnja 2015. godine. Reakciju prenosimo u cijelosti.

Poštovani g. Puhovski,

Započinjem ovaj odgovor na Vaše reagiranje naslovljeno “Dani hrvatskog filma – treniranje strogoće?” s nekoliko bitnih citata Pravilnika Dana hrvatskog filma. Najprije, “24. Dani hrvatskog filma četverodnevni su festival koji predstavlja izbor iz hrvatske produkcije kratkometražnog i srednjemetražnog (igranog, dokumentarnog, animiranog, eksperimentalnog i namjenskog) filma kao i dugometražnu produkciju svih navedenih kategorija osim dugometražnog igranog filma.”

Podcrtavam riječ izbor. Dani hrvatskog filma od 2014. godine i javnog natječaja kojeg je tada provelo Vijeće DHF-a, a kojega čine najveće domaće filmske udruge, promijenilo je organizatora i programsku koncepciju, kao što vam je poznato.

Novi je licencirani organizator producentska kuća Spiritus movens čiji je koncept jednoglasno izglasan kao najbolji, te im je povjerena organizacija DHF-a na dvije godine. Kako bi se Dani hrvatskog filma transformirali iz revije u filmski festival, trajanje samog događaja je skraćeno, uvedena je fokusiranija selekcija i obogaćeni su popratni programi. DHF sada ima predviđenih 11 termina za konkurenciju, što čini ukupno 22 sata programa filmova u natjecateljskom dijelu.

Još jedan važan dio Pravilnika je i ovaj: “Broj filmova u pojedinom programu ovisi o duljini trajanja pojedinog filma. Prijavom filma prijavitelj prihvaća da film može biti odabran za bilo koji natjecateljski ili drugi program.”

Vi navodite da ste odlučili povući filmove iz Salona odbijenih: “Jedino sam bio predložio da filmove povučemo iz Salona odbijenih jer se radi o posve nedefiniranom programskom segmentu koji ne postoji u Pravilniku Dana, a niti u njegovom katalogu. Neki su se autori s time složili, neki nisu… i na tome je, više/manje ostalo.”

Dakle, neki filmovi koje ste prijavili nisu prošli. Kao kaznu organizatorima povlačite naslove iz Salona odbijenih. Iako je u Pravilniku spomenuto “za bilo koji drugi program”, što upravo jest Salon odbijenih, Vama (kao ni drugim producentima koji su se odlučili na taj potez) nisu naplaćene odštete koje upravo taj pravilnik propisuje:

“Prijavitelj se obvezuje da neće povući film sa Dana hrvatskog filma nakon objave službenog programa. U slučaju da je film povučen protivno navedenome, Dani hrvatskog filma i Spiritus movens imaju pravo na ugovornu kaznu u iznosu od 5.000,00 kn. Bez obzira na ugovornu kaznu Dani hrvatskog filma i Spiritus movens imaju pravo i na naknadu punog iznosa štete.”

Inače, ako čitatelji to ne znaju, upravo ste Vi, gospodine Puhovski, krajem 90-tih godina na tadašnje Dane uveli Salon odbijenih. Direkcija ih je zadržala kao mjesto gdje se mogu vidjeti svi prijavljeni naslovi. 15-tak godina kasnije, upravo Vi povlačite filmove iz Salona. Da upotrijebim u prethodnome tekstu na ovu temu već korištenu riječ, nije li to “čudno”?

Kako je također već spomenuto, Vaš je ured u zgradi na Novoj Vesi odmah pored ureda DHF-a. Međutim, komunikacija na društvenim mrežama očito ima više zainteresiranih. Na privatnome Facebook profilu direktorice festivala Zdenke Gold, poručili ste:

“Vašom selekcijom jedna od uopće najuspješnijih Factumovih godina (‘Goli’, ‘Ljubavna odiseja’, ‘Prolaz za Stellu’, ‘Djeca tranzicije’, ‘Limb’) u koju je uloženo nekoliko godina teškog rada, svedena (je) na jedan film. Time nisu, po mom mišljenju, oštećeni samo autori i gledatelji, već je javnost uskraćena za percepciju tog uspjeha”.

Dodajete da sam Vas samo uputio na svoj intervju, što je netočno. Pitam Vas javno: je li jedini cilj festivala Dani hrvatskog filma prikazati cjeloviti godišnji uspjeh pojedinih produkcijskih kuća? Zašto mislite da jedan festival od 4 dana, financiran s 280.000 kuna javnoga novca, treba odvojiti barem tri termina konkurencije kako bi se naklonio radu jedne produkcijske kuće i time uskratio prostor drugima?

Usput, film “Prolaz za Stellu” prijavljen je i prošle godine na DHF te je u tom smislu automatski diskvalificiran prema članku Pravilnika koji glasi: “Filmovi prijavljeni na prethodna izdanja Dana hrvatskog filma neće biti uzeti u obzir. Dani hrvatskog filma zadržavaju pravo određivanja zadovoljava li film uvjete za prijavu.”

Kako sam već spominjao, Dani hrvatskog filma imali su samo jedan kriterij u selekciji – kvalitetu.

Da li je film premijeran ili nije, moglo je značiti kakav plus ili minus kod selektiranja, no upravo je to bilo bitno u postizanju jednog od zacrtanih ciljeva novog organizatora: pune kino dvorane. Siguran sam da publika neće hrliti u kino dvorane gledati naslove puštene na televiziji ili čak netom prije festivala puštene u kino-distribuciju.

Dani hrvatskog filma nemaju budžet od milijun kuna, nemaju 5 dvorana, ne traju dva tjedna, niti mogu pustiti 40 domaćih dokumentaraca i pritom naplaćivati ulaznice kao primjerice ZagrebDox. Mi kao organizatori nismo u mogućnosti jamčiti da će reprizno kino biti puno. Naš se program odvija u dvije dvorane čije najmove plaćamo, iako je ulaz za naše posjetitelje besplatan.

Vaš komentar, gospodine Puhovski, je govor s visoka, nekima tamo dolje, nekim vrijednim ljudima koji su svojim snagama učinili nemoguće, a to je posjećen festival o kojemu se govorilo i pisalo i koji je bio hvaljen u medijima i u struci.

U Vašim citiranjima novinskih članaka, vjerujem slučajno, zaboravili ste navesti njihov kontekst – a to je pohvala i visoka ocjena novog koncepta DHF-a. Spominje se i iznimno kvalitetna godina za film u Hrvatskoj. No, hrvatski film po mome je mišljenju kontinuirano kvalitetan, samo ga valja znati prezentirati na način da to publika vidi.

Iz vašeg osvrta daje se, nažalost, zaključiti da Vi Dane hrvatskog filma ne poštujete, niti Vas zanima što je u ostalim filmskim zajednicama festival pohvaljen. Vas zanimaju isključivo dokumentarni naslovi, ne zanima Vas hoće li u ta četiri dana ostati mjesta za, primjerice, igrani film.

Ne primjećujete izniman broj radova mladih Akademaca, nadolazećih producenata i imena, ne primjećujete da se ove godine Dani prvi puta otvaraju koprodukcijama i komuniciraju s okolinom. Jer samo želite da Dani hrvatskog filma prikažu sve što ste Vi producirali. Ne jedan film, ne dva, ne tri, ne četiri. Nego sve. I tu prestaje ovaj mini-skandal, iako bi takav nasrtaj jednog etabliranog producenta na mali festival trebao biti ono što je najskandaloznije.

U namjeru tih i time inspiriranih ocjena neću ulaziti, više me veseli sjajan odjek kakav su ovogodišnji Dani imali. Ali čisto kao tema za razmišljanje, pitajte se: Vi želite velebnu smotru filmskih uspjeha za malen novac kojime DHF raspolaže, a koji je realno nedostatan da se snimi jedan srednjemetražni dokumentarac. Zašto je sami ne organizirate? I je li Vam ovo prvi puta da od DHF-a pokušavate napraviti vlastiti festival dokumentarnog filma?

Kažete gospodine Puhovski da se znamo. I znamo se. Mjesec dana prije festivala radio sam intervju s Vama. Razgovarali smo o razlici aktivističkog i objektivnog dokumentarca. Kazali ste, aktivisti ignoriraju drugu stranu, tjeraju vodu samo na svoj mlin, želeći doći do cilja.

Zanima me što je ovdje cilj, da nakon festivala, na kojemu ste bili i sami, na kojemu su prezentirani izvrsni “Limb” (u produkciji Factuma) i DVD kolekcija Grožnjan (u produkciji Factuma), Vi sada ponovno otvarate pitanje selekcije na Danima.

Selekcija se više ne skriva iza komisija niti će se više ikad na Danima dogoditi da cijeli rodovi budu blokirani jer “se nekome ne sviđa eksperimentalni film”, nego je potpisana jednim imenom. Više od dvadeset godina sam u ovome kritičarskom poslu, dopratio sam i ispratio brojne pojave, festivale i autore, i mojem osobnom sviđanju ili ne sviđanju ovdje nema mjesta.

U programima Dana bili su samo kvalitetni filmovi, to jamčim, neki mi se osobno i ne moraju svidjeti, ali znam zašto moraju doći na festival i zašto njihovu kvalitetu publika mora vidjeti. To je razlika između komisije i selektora. Uostalom, sami selektirate za ZagrebDox.

Kažete da za ZagrebDox pogledate dvije tisuće filmova. Hoćete li prozvati selektora Zagreb Film Festivala ako Vam se nešto ne svidi? Dopuštate li da u ovoj državi postoji i drugih selektora? I da oni imaju svoje mišljenje na koje se ne ide na briefing u Vaš ured? Dopuštate li mogućnost da je u pitanju kakva komisija da se opet ne bi dogodilo da ne prođu baš svi Vaši filmovi?

Koga biste onda napadali? Podsjetimo, Vi ste uveli Salon odbijenih. Jer ste bili nezadovoljni. Sada ste i Salonom odbijenih nezadovoljni. Odnosno, programom. Ili kako to lijepo kaže Vaša kolegica Dana Budisavljević (suosnivačica ZagrebDoxa i autorica Factuma), “Apsolutno se ne slažem s programskim zaokretom, ali pozdravljam napor uložen u vidljivo bolju organizaciju”. Festival je i program i organizacija. Vaši Facebook komentatori bi to morali znati.

Vratimo se na meritum svega: Što Vi želite od Dana hrvatskog filma? Želite li od DHF-a crkvu u koju se ide na naklon opusima a ne djelima, onda svakako ne dijelimo mišljenje. Kao što ga ne dijelimo ni u Vašem pokušaju da našu želju da uđemo u nacionalni sustav financiranja, prezentirate kao gotov fakt i uspoređujete ga s dokumentacijom Pula Film Festivala. Čemu to gospodine Puhovski?

Prešutjeli ste, opet vjerujem slučajno, da DHF nije u tom sustavu direktnog financiranja i nema 1.8 milijuna kuna budžeta. Zašto smatrate da je “javnost uskraćena za vaš uspjeh” i zašto je posao samo DHF-a da utaži Vašu glad za publicitetom? Zar Factum i ZagrebDox nisu dio tog uspjeha? I kako biste vi reagirali da Vam netko, koga smatrate uspješnim u svome području, grubo i zlonamjerno poruči da se samoukinete?

To ste naime upravo, i između ostalih, poručili kolegici Diani Nenadić, predsjednici Vijeća DHF-a koja je predstavila vaš DVD na Danima i koja je višegodišnja suradnica na ZagrebDoxu. Citirat ću Vas, “čudno”. Zaista čudno.

Vaš se dojam post-festum očito potpuno promijenio, jer sudeći po snimkama s festivala, odlično smo surađivali. Ali na DHF-u smo zbog filmova i oni su nam najvažniji. Pozivam Vas da tu suradnju i nastavimo.

Srdačan pozdrav,

Željko Luketić, DHF

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here