PočetnaRecenzije11. ZagrebDox: "U prenoćištu" - Dobro je činiti dobro, ali ne i...

11. ZagrebDox: “U prenoćištu” – Dobro je činiti dobro, ali ne i lako

|

Župnik: “Moraš se ošišati… Nije uvjet, ali pojava znači nešto.”

Radnik: “A je li Isus imao kratku kosu?”

Župnik: “Isus nije imao naše susjede.”

Ova, najduhovitija verbalna razmjena u moru bijede, tuge, suza i odsutnosti perspektive, govori puno o filmu “U prenoćištu” / “The Overnighters” (2014., Jesse Moss) koji se bavi ljudima i njihovim odnosima, s pomalo bizarnom i možda nenamjerno mračnom porukom: dobro je činiti dobro, ali se ne isplati. Za nikoga.

Sve počinje, onako, tipično američki: u Sjevernoj Dakoti je otkriveno bogato nalazište nafte, a mali, tipično konzervativni gradić (čitaj: okorjela vukojebina), biva zapljusnut tsunamijem gastarbajtera, koji su u frackingu vidjeli pet minuta svoje zlatne groznice.

Jay Reinke, lokalni luteranski župnik, otvara vrata crkve pa nudi pod, hodnike i parking svima koji su došli raditi, a nemaju gdje spavati. Očajnici svih boja i vrsta pronalaze utočište kod čovjeka koji želi pomagati čak i pod cijenu vlastitog kolapsa, ali gradski zakonodavci nisu oduševljeni ovim oblikom humanitarno-gerilskog hotelijerstva.

Kao podsjetnik na plamteće primjere dobrote u kaosu psihopatologije kapitalističkog sustava, “U prenoćištu” – funkcionira, s razlogom skupivši (između ostalog) i nominaciju za Oscara; ali s druge strane, kao dugometražni dokumentarni film, sve što ima za reći manje-više kaže u prvih pola sata, a nakon čega kao da hvata vlastiti rep.

A kako film odmiče, pojedinci – uključujući i nekoliko nas s ove strane platna/ekrana – prestaju biti idealistički oduševljeni Reinkeom, koji postaje daleko kompleksniji, ljudskiji lik; prokazuju ga zbog licemjerja i laži, a najveći malj izvuku lokalni mediji, u vječnoj potrazi za zaradom na strahu od nepoznatih došljaka koji remete ekvilibrij provincijskog ritma. Optuže ga za udomljavanje i skrivanje seksualnog prijestupnika, a sve to prijeti kompletnim uništavanjem započetog projekta…

Kao podsjetnik na plamteće primjere dobrote u kaosu psihopatologije kapitalističkog sustava, “U prenoćištu” – funkcionira, s razlogom skupivši (između ostalog) i nominaciju za Oscara; ali s druge strane, kao dugometražni dokumentarni film, sve što ima za reći manje-više kaže u prvih pola sata, a nakon čega kao da hvata vlastiti rep.

Jesse Moss, redatelj iz San Francisca, poznat je po svojim portretima prave americane, pričama o američkim vojnim vježbama, varalicama i demolition derbyjima. “U prenoćištu” se savršeno uklapa u kontekst takvog opusa – riječ je o tipičnoj američkoj priči i tipičnom američkom filmu koji miriše po hamburgerima, benzinu i protestantizmu.

Naravno, to samo po sebi ne znači ništa, ne definira je li film dobar ili loš. U ovom slučaju je solidan, ali nažalost ne i puno više od toga.

"U prenoćištu" / "The Overnighters"
Režija: Jesse Moss
Godina proizvodnje: 2014.
Zemlja podrijetla: SAD
Trajanje: 100 minuta

Povezani tekstovi

21. ZagrebDox: “Željezo” – Tvrda vizualna kultura

"Željezo" (2024) Vitalija Manskog doprinosi razumijevanju toga kako se suvremena društva nose s ratnim sukobima.

21. ZagrebDox: “Ko će pokucati na vrata mog doma” – Starac i zima

"Ko će pokucati na vrata mog doma" Maje Novaković, temi iskupljeništva i isposništva pristupa esejistički svrhovito i artistički ambiciozno.

21. ZagrebDox: “Svećenica” – Na životnoj prekretnici

Na 21. ZagrebDoxu slovenska "Svećenica" / "Woman of God" / "Duhovnica" (2023) Maje Prettner, osvojila je HRT Nagradu publike s visokom ocjenom 4,94.

Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

U tijeku prijave za Tabor New Frame Film

Nakon 22 godine Tabor Film Festivala, spomenuta filmska manifestacija počinje novo poglavlje. Od ove godine kreće Tabor New Frame Film.

“Porcelain War” – Ukradeni trenuci ljepote

"Porcelain War" (2024) gotovo je u cijelosti sastavljen od snimaka koje su u ukrajinskom Harkivu bilježili tamošnji stanovnici.

21. ZagrebDox: “Željezo” – Tvrda vizualna kultura

"Željezo" (2024) Vitalija Manskog doprinosi razumijevanju toga kako se suvremena društva nose s ratnim sukobima.

21. ZagrebDox: “Ko će pokucati na vrata mog doma” – Starac i zima

"Ko će pokucati na vrata mog doma" Maje Novaković, temi iskupljeništva i isposništva pristupa esejistički svrhovito i artistički ambiciozno.

“Kritika i društvo”: Filmska kritika u regiji – mogućnosti suradnje

Prvo ovogodišnje izdanje programa "Kritika i društvo" održat će se 9. svibnja s početkom u 18 sati u zagrebačkom Dokukinu KIC.

21. ZagrebDox: “Svećenica” – Na životnoj prekretnici

Na 21. ZagrebDoxu slovenska "Svećenica" / "Woman of God" / "Duhovnica" (2023) Maje Prettner, osvojila je HRT Nagradu publike s visokom ocjenom 4,94.

“Metallica: Some Kind of Monster” – Gorostas na koljenima

Posljednji ovosezonski "Rockdocs" za temu ima film "Metallica: Some Kind of Monster" (2004) redateljskog para Joe Berlinger - Bruce Sinofsky.

21. ZagrebDox: “Druga strana planine” – Posjet iz druge ruke

"Druga strana planine" (2024) Yumeng He fokus prebacuje na ostvarivanje direktnog kontakta i dijaloga prošlosti i suvremenosti.

Péter Kerekes u Dokukinu KIC: Blažene prepreke

Slovački redatelj Péter Kerekes u subotu je gostovao u zagrebačkom Dokukinu KIC, gdje je održao masterclass predavanje "Blažene prepreke".

Neminovni nemi svet

Zamišljen kao omaž poeziji Francisa Pongea, "God Only Knows" (1994) Jean-Daniela Polleta nudi autorsku transpoziciju Pongeove poetike.
Režija: Jesse Moss<br> Godina proizvodnje: 2014.<br> Zemlja podrijetla: SAD<br> Trajanje: 100 minuta11. ZagrebDox: "U prenoćištu" - Dobro je činiti dobro, ali ne i lako