PočetnaRecenzije"Sol zemlje" - Čovjek koji je vidio (pre)više

“Sol zemlje” – Čovjek koji je vidio (pre)više

-

Trebalo bi se dogoditi pravo malo čudo da neprikosnoveni “Citizenfour” (2014) Laure Poitras ostane bez skorašnjeg Oscara u dokumentarnoj konkurenciji. Čudo ili šok ravan neuvrštavanju doku-biografije velikog Rogera Eberta, “Life Itself” (2014., Steve James) makar u predvorje raja, konačnu predselekciju najcjenjenije svjetske filmske nagrade.

U isto je vrijeme, pak, nenametljivo – barem je takav dojam sa Sljemena – na mali mačji ulaz, utapkao dokumentarac “Sol zemlje” / “The Salt of the Earth” / “Le sel de la terre” (2014.; Wim Wenders i Juliano Ribeiro Salgado) koji danas otvara svoju hrvatsku kino turneju (kino Europa, 21:10 sati).

Da se ne radi o generičnom popunjavamo art-kvotu lokalnog kina doku-uratku, uz oskarovski poguranac svjedoči Posebna nagrada žirija (Un Certain Regard) u Cannesu, kao i nekoliko godišnjih nominacija (Independent Spirit Award i International Documentary Association) za najbolji dokumentarni film.

U posljednjih četrdeset godina brazilski fotograf Sebastião Salgado posjetio je gotovo svaki komadić Zemlje, zauvijek u vremenu zamrzavavši uglavnom ustajale zakutke ljudskog karaktera. Genocid u Ruandi. Ratovi u bivšoj Jugoslaviji. Glad u Etiopiji. Brazilski fotograf vidio je – sve. Not in a good way – sve.

“Izuzetno smo nasilni”, smireno i bez previše patetike o ljudskoj rasi govori proslavljeni umjetnik kojeg su, navodno, Susan Sontag i Ingrid Sischy optužile za pretvaranje patnje u estetizirani objekt zapadnjačke konzumacije.

Jesmo li onda kao ljudska vrsta uopće vrijedni spašavanja? Ima li nade za Zečića i nas? Čini se da i samom Salgadu odgovor na to pitanje nije u potpunosti jasan. Njegove fotografije nude poznati ring vječne borbe za prevlast između dobra i zla. Humanosti i destrukcije. Punoće života (i pića) meksičkih Indijanaca i tupog pogleda etiopijske majke na umoru. Otvorenosti arktičke ledene pustinje i klaustrofobije bezličnih i mecima išaranih balkanskih autobusnih krševa…

Salgado, međutim, u gotovo 120-minutnoj “Soli zemlje” ne nudi dojam paparazzi plaćenika kojem su umjetnički dojam i posljedično povećavanje nula na bankovnom računu važniji od dišućih sudbina, zauvijek zarobljenih u vlastitom fotoaparatu.

“Ne znam koliko puta sam morao odložiti kameru kako bih obrisao suze”, iskren je bio brazilski umjetnik.

Baš naprotiv. Nebitno radilo se o zabačenom amazonskom plemenu, Saraguros Indijancima ili umirućim kosturima u Etiopiji, Brazilac je svojim subjektima prilazio sa zdravom dozom empatije, poštovanja i dječačke radoznalosti, ostvarujući duboku emocionalnu vezu koja je nadilazila profesionalne PS postulate. Vječito u potrazi. Vječito u pokretu. Vječito nedostupan za svojeg sina Juliana, inače koredatelja “Soli”.

Wendersov je film zanimljiv i iz estetsko-tehničkog kuta gledanja. Nijemac je posudio teleprompter na tragu Morrisovog interrotrona iz briljantnog “The Fog of Wara” (2003). Zahvaljujući Wendersovoj interpretaciji istog, Salgado u isto vrijeme promatra i hipnotički komentira svoje fotografije, netremice zureći u kameru. Gledatelju – koji često svjedoči ispreplitanju fotografija i umjetnikovog lica – s druge strane platna to, pak, osigurava dodatni dojam intimnosti i poistovjećivanja s nesvakidašnjom životnom pričom.

Jesmo li onda kao ljudska vrsta uopće vrijedni spašavanja? Ima li nade za Zečića i nas? Čini se da i samom Salgadu odgovor na to pitanje nije u potpunosti jasan.

Njegove fotografije nude poznati ring vječne borbe za prevlast između dobra i zla. Humanosti i destrukcije. Punoće života (i pića) meksičkih Indijanaca i tupog pogleda etiopijske majke na umoru. Otvorenosti arktičke ledene pustinje i klaustrofobije bezličnih i mecima išaranih balkanskih autobusnih krševa…

Razočaran i poražen, Sebastião Salgado se vratio u jedino sigurno i poznato utočište – roditeljsku farmu na kojoj je proveo dobar dio života. Zajedno sa suprugom Leilom pokrenuo je projekt pošumljavanja po imenu Instituto Terra koji se pokazao iznimno uspješnim.

U samo nekoliko godina bračni par Salgado je svoj dom i nemali dio obližnjeg krajolika od apokaliptične pustinje pretvorio u idiličnu zelenu oazu, danas dijela tamošnjeg nacionalnog parka. Simboličan je to i možda ne toliko slučajan kraj vrlo dobre “Soli zemlje” za koju se isplati platiti zagrebačko-riječka kino ulaznica.

"Sol zemlje" / "The Salt of the Earth" / "Le sel de la terre"

O FILMU:

Režija: Juliano Ribeiro Salgado, Wim Wenders
Godina proizvodnje: 2014.
Zemlje podrijetla: Francuska / Brazil / Italija
Trajanje: 110 minuta

Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

Rekordan broj hrvatskih dokumentaraca na 20. ZagrebDoxu

U zagrebačkom WOW baru danas je predstavljen program jubilarnog, 20. ZagrebDoxa.

“The Flats” Alessandre Celesije najbolji film 21. CPH:DOX-a

"The Flats" (2024) talijanske autorice Alessandre Celesije proglašen je najboljim filmom 21. CPH:DOX-a.

Filmovi po izboru članova HDFK-a na jubilarnom ZagrebDoxu

U sklopu 20. ZagrebDoxa prikazat će se filmovi po izboru članova HDFK-a, uz pomoć direktora festivala, Nenada Puhovskog.

Otvorene prijave za 25. Mediteran Film Festival

Otvorene su prijave za 25. Mediteran Film Festival, koji će ove godine biti održan od 8. do 12. listopada u Širokom Brijegu.

“Ljubav na prvu dijagnozu ili ‘Let iznad grličjeg gnijezda'” – U vrućici ekspresije

"Ljubav na prvu dijagnozu ili Let iznad grličjeg gnijezda" (2023.) Bartul Marušić izrađuje umalo opipljivima žarom i predanošću...

Otvorene prijave za 4. Novu školu dokumentarnog filma

Otvorene su prijave za 4. Novu školu dokumentarnog filma udruge Filmaktiv.

Hrvatski projekt na Hot Docs Forumu

Hrvatski projekt "Autumn of the Patriarch" ruske autorice Ane Bogolubove, ušao je u industrijski dio festivala Hot Docs.

Dokukino KIC: Tjedan posvećen mentalnom zdravlju

U zagrebačkom Dokukinu KIC ovaj će tjedan biti posvećen filmovima koji imaju veze s mentalnim zdravljem.

20. ZagrebDox: Pobjednici Sundancea, IDFA-e, Berlinalea, Sarajeva…

Na ovogodišnji, 20. ZagrebDox (14.4. - 21.4.) dolaze pobjednici Sundancea, IDFA-e, Berlinalea, Sarajeva...

U Art-kinu predstavljanje filmova polaznika 3. Nove škole dokumentarnog filma

U riječkom Art-kinu u utorak će biti organizirano predstavljanje filmova polaznika 3. Nove škole dokumentarnog filma.
Režija: Juliano Ribeiro Salgado, Wim Wenders<br> Godina proizvodnje: 2014.<br> Zemlje podrijetla: Francuska / Brazil / Italija<br> Trajanje: 110 minuta "Sol zemlje" - Čovjek koji je vidio (pre)više