Braća MessinaGianpaolo i Carlo – vlasnici su tvornice cigareta Yesmoke smještenoj u talijanskom Torinu. U početku je Yesmoke predstavljao tek mjesto na internetu na kojem ste po znatno jeftinijim cijenama mogli nabaviti svoj omiljeni brend dimne smrti.

Multinacionalnim duhanskim korporacijama, međutim, takav razvoj događaja nije naročito bio po ćeifu, pa su veliki dečki na čelu s Philipom Morrisom odlučili pokazati zube i za nastalu štetu od braće tražiti 550 milijuna dolara. Messine su tužbu izgubile, ali priči tu nije bio kraj. S preostalim novcem Talijani su pokrenuli tvornicu i počeli proizvoditi vlastite cigarete, zar ste sumnjali – po nižim cijenama od konkurencije. Tako bi ukratko glasio mini-sinopsis “Kraljeva cigareta” / “smoKings” (2014) Talijana Michelea Fornasera s kojim smo jučer ugodno proćaskali na 12. Zagreb Film Festivalu.

Fornasero je stvorio jedan od moralno škakljivijih dokumentarnih filmova godine, sticajem okolnosti se poigravajući ćudorednim vrijednostima svojih gledatelja. Ima nešto stevejobovski subverzivno u auri braće Messina koji, paradoks-alarmima unatoč, igraju na kartu poštenog piratstva, pravedničkog odmetništva i križarske borbe za pravu stvar.

Tako su zidovi torinske tvornice Yesmoke oblijepljeni parolama protiv vjekovnog neprijatelja Philipa Morrisa te talijanskim zastavama s Marlborovim logom posred bijelog polja. Sitni je to znak pobune protiv znatno nadmoćnijeg neprijateja, odgovornog i za talijanski tržišni monopol kojeg braća žele smanjiti nižim cijenama (ispod minimalne određene cijene, čak i po cijenu plaćanja penala) Yesmoke cigareta.

“Kraljevi cigareta” gledatelja napadaju samozatajnom slojevitošću, neskrivenom ironijom i korporativnim zakonitostima od kojih se ledi krv u žilama. U jednoj od ključnih scena, braća Messina odlaze u posjet majci. Malo po malo, razgovor se dovlači do njihovog pokojnog oca, preminulog od raka pluća. Jedan od braće odlučno negira povezanost njegove smrti s udisanjem duhanskog dima (“Ne znamo sa sigurnošću od čega je umro”), što samo potvrđuje ambivalentna unutarnja previranja centralnih likova Fornaserovog dokumentarca.

U stvarnosti stvari funkcioniraju nešto drugačije. “Kraljevi cigareta” izvrsno poentiraju na našim strahovima, zamagljujući granicu između dobrih i loših momaka. Ispravnog i malo manje ispravnog. U crno-bijeloj verziji te stvarnosti nema mjesta za 37 nijansi sive koju na stol donose distorzirani duhanski Robin Hoodovi svijeta.

Talijan vješto apostrofira i podilazeći politički background korporativnog mulja, pa tako doznajemo kako je Philip Morris od strane Europske unije uhvaćen s rukama u staklenci meda (krijumčarenje cigareta (i) preko Crne Gore). Kazna? Prihvatljiva novčana i packa: “Nemojte to više raditi”. S druge strane, Fornasero nas uvodi u oko narativnog tornada “Kraljeva cigareta” i imperativne prijetnje obustavom rada tvornice (Yesmoke državi mora iskeširati eursku garanciju za slučaj krađe). Vježbanje demokracije na malima, barem tako rezoniraju gusarska braća.

Gledatelj je u konačnici uhvaćen u moralnom međuzemlju. Instinktivnim impulsima dugogodišnje građenim od strane – kvalitetne i kokičarske – filmsko-serijske produkcije s jasno razabirućim stranama, razgraničenom motivacijom i uglavnom umirujućom porukom kako svemir zna svoj posao.

U stvarnosti stvari funkcioniraju nešto drugačije. “Kraljevi cigareta” izvrsno poentiraju na našim strahovima, zamagljujući granicu između dobrih i loših momaka. Ispravnog i malo manje ispravnog. U crno-bijeloj verziji te stvarnosti nema mjesta za 37 nijansi sive koju na stol donose distorzirani duhanski Robin Hoodovi svijeta.

A opet, ukoliko to životne okolnosti ultimativno ne zahtijevaju, zašto bismo, zapravo, ikad trebali pristajati na kompromis biranja manjeg zla?

Devedesetak minuta Fornaserovog sirenskog pjeva s druge strane moralne oštrice, međutim, ne mijenja glavnu krvnu sliku “Kraljeva cigareta”. Braća Messina prodaju cigarete koje znanstveno dokazano prijevremeno okončavaju živote milijuna ljudi. Svjesno mijenjaju miris otrova za onaj milijuna europskih novčanica. U tome nema nikakve borbe protiv establišmenta. U tome nema ničeg – sivog.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here