PočetnaRecenzije12. ZFF: "Jalanan" - Ulični svirači za spas ljudske rase

12. ZFF: “Jalanan” – Ulični svirači za spas ljudske rase

|

“Čin smaknuća” / “The Act of Killing” (2012) Joshue Oppenheimera označio je mračan i posve nadrealan uvid u krvavu indonezijsku povijest i njenu neegzorciranu sadašnjost. “Jalanan” (2013., Daniel Ziv), pak, toj istu sadašnjost daje drugačiji predznak, uljuljkujući je u kolijevku iskupljenja, nade i izgubljene ljudskosti.

Da Indonezija nije samo zemlja ekstremista u tigrovim uniformama koji se i dan danas u udarnim televizijskim terminima hvale zvjerstima nad nepoćudnim elementima sredinom šezdesetih, dokazuje i Zivov dokumentarac o troje uličnih svirača na kaotičnim ulicama Jakarte.

Boni, Ho i Titi kao jedina žena u tročlanom glazbenom društvu, dane provode svirajući u indonezijskom megalopolisu od desetak milijuna duša. Za svoj kruh, međutim, ne falšaju stare Azrine uspješnice već se njihov repertoar sastoji isključivo od vlastitih pjesama. Dodirne li vam neka melodija napaćeno srce, slobodni ste na kraju vožnje – trojka uglavnom svira u busevima javnog prijevoza – našim junacima udariti i pokoji novčić. I tako iz dana u dan. Iz dana u dan…

U svom tom džakartskom kaosu, prostitutki od pet dolara, ljudi u grozdovima, ljudi u maskama, ljudi na motorima i ljudi pokraj (pravih) majmuna, ordinira i paralelni mikrokozmos civilizirano-ulične prosvijetljenosti kojem pripadaju i junaci “Jalanana”. Uzdignuti se iz takvog okruženja ili barem probati zadržati gram nerazrijeđene ljudskosti, graniči sa znanstvenom fantastikom. Bono, Ho i Titi tu zadaću obavljaju besprijekorno…

Ne budete li dobro pazili, Zivov film posjeduje popriličan potencijal za kršenje fragilnijih gledateljskih srdaca. Nebitno radi li se o preuređivanju Bonijevog stana (ironični Hyatt ispod beskućničkog mosta), Titijinoj obiteljskoj situaciji i želji za obrazovanjem ili Hoovoj rastafarijanskoj prosvijetljenosti (dolazak u zatvor i instantno povezivanje s ostalim zatvorenicima), “Jalanan” destilira mudrost i inducira epifanije na posve neočekivanim mjestima.

“Jalanan” poput “U iščekivanju kolovoza” (2014) Teodore Ane Mihai ne radi karikature od svojih protagonista. Ziv u određenom smislu naglavačke preokreće uvriježena gledališta, predstavljajući slabosti kao snagu. Neprivilegiranost kao karakterno gradivno tkivo. Teške okolnosti kao temelj početka. Samosažaljenju, dakle, nema mjesta. Ovi ljudi su ulični kantautori, vjerojatno glazbeno nadareniji od dobrog dijela naše estrade, koji ne prose niti mole za milostinju. Ljudi sa samopoštovanjem.

U svom tom džakartskom kaosu, prostitutki od pet dolara, ljudi u grozdovima, ljudi u maskama, ljudi na motorima i ljudi pokraj (pravih) majmuna, ordinira i paralelni mikrokozmos civilizirano-ulične prosvijetljenosti kojem pripadaju i junaci “Jalanana”. Uzdignuti se iz takvog okruženja ili barem probati zadržati gram nerazrijeđene ljudskosti, graniči sa znanstvenom fantastikom. Bono, Ho i Titi tu zadaću obavljaju besprijekorno…

"Jalanan"

O FILMU:

Režija: Daniel Ziv
Godina proizvodnje: 2013.
Zemlja podrijetla: Indonezija
Trajanje: 108 minuta

Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

Što je nama kino danas? Nacrt za istraživanje djelovanja Art-kina Croatia u Rijeci

Čak i površno poznavanje riječke kulturno-filmske scene prepoznaje Art-kino Croatia kao središnje mjesto kojem ostale inicijative graviraju.

Mia Maros Živković: “‘Oda’ je pjesma, hvalospjev ženama”

Naša najnovija sugovornica je Mia Maros Živković, redateljica dokumentarca "Oda" (2024), koji je na Gledalištu osvojio Posebno priznanje.

Julien Temple u riječkom Art-kinu

U sklopu programa "Cinehill hoće ići na more", u Art-kino stiže višestruko nagrađivani britanski autor Julien Temple.

Rani padovi Stanleya Kubricka

Četvrti tekst esejističkog serijala "Mineur/majeur" donosi pogled na manje poznate dokumentarce Stanleya Kubricka.

Kino na pruzi

Objavljujemo tekst nastao povodom programa "Kino na pruzi", koji je Dina Pokrajac selektirala za projekt "Kino Trešnja".

Dvije Zlatne Arene za “Našu djecu” Silvestra Kolbasa

"Naša djeca" (Factum, 2024.) Silvestra Kolbasa osvojila su dvije Zlatne Arene na netom završenom, 71. Pulskom filmskom festivalu.

“Hearts of Darkness: A Filmmaker’s Apocalypse” – “Kako ću odustati od sebe?”

U drugom eseju ovogodišnjih "Klasika" bavimo se dokumentarnim filmom "Hearts of Darkness: A Filmmaker's Apocalypse" (1992).

“U Rijeci se osjeća nedostatak vizije i strateškog promišljanja kulture”

Marin Lukanović i Borko Novitović za naš portal govore o svom dugogodišnjem djelovanju unutar riječke udruge Filmaktiv, koja je ove godine napunila 20 godina postojanja.

Preminuo filmski i kazališni kritičar Tomislav Kurelec

U Zagrebu je, u 83. godini, preminuo filmski i kazališni kritičar te redatelj Tomislav Kurelec.

13. Škola dokumentarnog filma: Bez šminke

U zagrebačkom Dokukinu KIC 18. su lipnja premijerno prikazani završni radovi 13. Škole dokumentarnog filma.
Režija: Daniel Ziv<br> Godina proizvodnje: 2013.<br> Zemlja podrijetla: Indonezija<br> Trajanje: 108 minuta12. ZFF: "Jalanan" - Ulični svirači za spas ljudske rase