Početna DOKUart DOKUart 2014. 9. DOKUart: "Sepideh" - Emancipirani pogled prema zvijezdama

9. DOKUart: “Sepideh” – Emancipirani pogled prema zvijezdama

-

Glavna selektorica 9. DOKUarta, Rada Šešić, nesumnjivo je napravila vrlo dobar posao u odabiru glavnog programa bjelovarskog dokumentarnog festivala. Programu kojeg – namjerno ili ne – obilježavaju filmovi s izraženim propitkivanjem kulturoloških različitosti, odnosno religijskog utjecaja na sve pore društvenog života uglavnom bliskoističnih meridijana.

Tako u “Plesu u Jaffi” / “Dancing in Jaffa” (2013) Hilla Medalia plesom pokušava zacijeliti izraelsko-palestinske rane, Åsa Blanck i Johan Palmgren (“Izmješteni” / “Displaced Perssons”, 2013.) rastvaraju pakistansko-švedske različitosti, dok “Kismet” (2013) Nine Marije Paschalidou istražuje uzročno-posljedičnu vezu između turskih sapunica i emancipacije žena na Bliskom Istoku.

“Sepideh” (2013) Dankinje Berit Madsen, pak, odlazi i koračić dalje / atraktivnije, u prvi plan gurnuvši 16-godišnju Iranku Sepideh Hooshyar kojoj je životni cilj dotaknuti nebo (ne Kanye!) i postati punokrvnom astronautkinjom, o čemu mašta od svoje 12. godine.

U tom naumu djevojci je od velike pomoći profesor fizike Ashgar Karibi, također voditelj lokalnog kluba astronoma. Karibi je poput Sepideh, netipičan pripadnik iranskog društva i očinska figura koji u mladoj Iranki vidi (možda kod sebe davno izgubljeni) plamen odlučnosti, nesvakidašnje talentiranosti i budućnost koja se u jednom poštenijem svemiru mogla ispisivati i njegovim rukopisom.

Karibi gotovo s užitkom prkosi još uvijek snažnoj religijsko-dogmatskoj iranskoj rigidnosti, redovito odvodeći djecu u nedovršeni opservatorij kojeg već dvadeset godina neuspješno pokušava dovršiti. Pomalo kontrarevolucionarno djeluju njegove kopernikovske riječi o veličanstvenosti svemira i širine svijeta čiji se krajevi ne zaustavljaju na iranskim granicama. Mizerna tehnička opremljenost i goli kamen u tim trenucima postaju tek hladno oruđe za puno veće stvari, ciljeve kakve se usude sanjati samo ljudi očiju uprtih prema zvijezdama.

No, u konačnici, “Sepideh” na stol donosi nemjerljivo više pluseva, služeći budućim iranskim generacijama i kao emancipirajući svjetionik, po tko zna koji put dokazavši da žene – u ovom slučaju Iranke – ne služe isključivo kao oku ugodan kuhinjski produžetak. Dodajte glavnoj poruci lijepe svemirske vizuale, generalni osjećaj nevinosti koju možete iscijediti s ekrana i nemali broj majstorski hvatanih scena (Sepidin razgovor s Anousheh Ansari, prvom Irankom u svemiru), i “Sepideh” bi se vrlo lako mogao prometnuti u jednog od glavnih kandidata za bjelovarsku nagradu publike.

Sušta suprotnost male astronomske enklave, tog iranskog mini Društva mrtvih pjesnika, djevojčina je obitelj predvođena tipičnim konzervativnim bojama utopljenim Sepidinim ujakom i majkom koja od djevojke traži svladavanje kuhinjskog arsenala za što uspješnije kaparenje prikladnog ženika.

Dijalozi između Sepideh i ostalih članova obitelji vjerojatno su najslabiji dijelovi Dankinjinog dokumentarca, pa takve međusobne interakcije djeluju namješteno i isforsirano, uostalom kao i pisanje dnevnika Albertu Einsteinu od kojih izabrane dijelove slušamo u offu mlade astronomkinje.

Kao da i na takav način Madsen nesvjesno želi naglasiti određeni paradoks iranskog društva, taj vječni sukob između modernog i tradicionalnog, okretanja zapadnim vrijednostima (žene u parlamentu, školama, fakultetima…) i ostanka u toplom religijskom zagrljaju (prijetnja Sepidinog ujaka ubojstvom ukoliko djevojčica naruši obiteljsku čast). Stoga ni “Sepideh” nije ujednačen film, ostavši pomalo rastrgan između bistrookog zaloga za drugačiju budućnost i pomalo naučenih, parafraziranih sukoba na relaciji majka – Sepideh.

Želi li djejvojčica uistinu otploviti do Mjeseca? Radi li se o stvarnom snu ili marketinškom pitchu za lakšu prođu na međunarodnom tržištu? Stoji li iza svega tek čvrsta metafora za odrastanje, obrazovanje, osamostaljenje? Iz Zagreba odgovor sigurno nećemo dešifrirati…

No, u konačnici, “Sepideh” na stol donosi nemjerljivo više pluseva, služeći budućim iranskim generacijama i kao emancipirajući svjetionik, po tko zna koji put dokazavši da žene – u ovom slučaju Iranke – ne služe isključivo kao oku ugodan kuhinjski produžetak. Dodajte glavnoj poruci lijepe svemirske vizuale, generalni osjećaj nevinosti koju možete iscijediti s ekrana i nemali broj majstorski hvatanih scena (Sepidin razgovor s Anousheh Ansari, prvom Irankom u svemiru), i “Sepideh” bi se vrlo lako mogao prometnuti u jednog od glavnih kandidata za bjelovarsku nagradu publike.

"Sepideh"

O FILMU:

Režija: Berit Madsen
Godina proizvodnje: 2013.
Zemlje podrijetla: Danska / Norveška / Švedska / Njemačka / Iran
Trajanje: 90 minuta

Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

Dodijeljeni 72. Kreativni Emmyji i 41. Emmyji za najbolje vijesti i dokumentarne filmove

Doznali smo pobjednike 72. Kreativnih Emmyja i 41. Emmyja za najbolje vijesti i dokumentarne filmove.

U utorak počinje 4. Arteria – tjedan filma o umjetnicima

Ovog utorka u Zagrebu počinje četvrta Arteria - tjedan filma o umjetnicima u organizaciji Kulturno informativnog centra (KIC).

“Inconvenient Indian” do glavne doku-nagrade 45. Međunarodnog filmskog festivala u Torontu

Prije nekoliko dana dodjelom nagrada i priznanja završio je 45. Međunarodni filmski festival u Torontu (10. - 19.9.).

U petak se ponovno otvaraju vrata Dokukina KIC

U petak, 25. rujna ponovno se otvaraju vrata Dokukina KIC, jedinstvenog kina specijaliziranog za dokumentarce u centru Zagreba.

Poziv hrvatskim autorima za prijavu na DOK Film Market

U suradnji s HAVC-om, DOK Leipzig je otvorio poziv hrvatskim autorima za prijavu na ovogodišnje izdanje DOK Film Marketa.

3. AJB DOC: U srazu s virtualnim

Donosimo osvrt na 3. Festival dokumentarnog filma Al Jazeere Balkans, koji se u nešto drugačijim okolnostima održavao od 11. do 15.9.

Šesnaest filmova u Međunarodnoj konkurenciji 16. ZagrebDoxa

Na ovogodišnjem ZagrebDoxu u natjecateljskoj konkurenciji prikazat će se i šesnaest filmova iz međunarodnog programa.

29. Dani hrvatskog filma: “O jednoj mladosti” – Balada o prolaznosti

"O jednoj mladosti" Ivana Ramljaka univerzalno je prepoznatljiva priča, filozofična balada o prolaznosti, mijenama, iznevjerenim nadama.

Održane premijerne Nagrade Dokumetar: “Mačka je uvijek ženska” najbolji film, tri nagrade za “Na vodi”

U Dokukinu KIC sinoć su održane premijerne Nagrade Dokumetar, posvećene valorizaciji godišnje produkcije hrvatskog dokumentarnog filma.