Početna Recenzije 9. DOKUart: "Sepideh" - Emancipirani pogled prema zvijezdama

9. DOKUart: “Sepideh” – Emancipirani pogled prema zvijezdama

-

Glavna selektorica 9. DOKUarta, Rada Šešić, nesumnjivo je napravila vrlo dobar posao u odabiru glavnog programa bjelovarskog dokumentarnog festivala. Programu kojeg – namjerno ili ne – obilježavaju filmovi s izraženim propitkivanjem kulturoloških različitosti, odnosno religijskog utjecaja na sve pore društvenog života uglavnom bliskoističnih meridijana.

Tako u “Plesu u Jaffi” / “Dancing in Jaffa” (2013) Hilla Medalia plesom pokušava zacijeliti izraelsko-palestinske rane, Åsa Blanck i Johan Palmgren (“Izmješteni” / “Displaced Perssons”, 2013.) rastvaraju pakistansko-švedske različitosti, dok “Kismet” (2013) Nine Marije Paschalidou istražuje uzročno-posljedičnu vezu između turskih sapunica i emancipacije žena na Bliskom Istoku.

“Sepideh” (2013) Dankinje Berit Madsen, pak, odlazi i koračić dalje / atraktivnije, u prvi plan gurnuvši 16-godišnju Iranku Sepideh Hooshyar kojoj je životni cilj dotaknuti nebo (ne Kanye!) i postati punokrvnom astronautkinjom, o čemu mašta od svoje 12. godine.

U tom naumu djevojci je od velike pomoći profesor fizike Ashgar Karibi, također voditelj lokalnog kluba astronoma. Karibi je poput Sepideh, netipičan pripadnik iranskog društva i očinska figura koji u mladoj Iranki vidi (možda kod sebe davno izgubljeni) plamen odlučnosti, nesvakidašnje talentiranosti i budućnost koja se u jednom poštenijem svemiru mogla ispisivati i njegovim rukopisom.

Karibi gotovo s užitkom prkosi još uvijek snažnoj religijsko-dogmatskoj iranskoj rigidnosti, redovito odvodeći djecu u nedovršeni opservatorij kojeg već dvadeset godina neuspješno pokušava dovršiti. Pomalo kontrarevolucionarno djeluju njegove kopernikovske riječi o veličanstvenosti svemira i širine svijeta čiji se krajevi ne zaustavljaju na iranskim granicama. Mizerna tehnička opremljenost i goli kamen u tim trenucima postaju tek hladno oruđe za puno veće stvari, ciljeve kakve se usude sanjati samo ljudi očiju uprtih prema zvijezdama.

No, u konačnici, “Sepideh” na stol donosi nemjerljivo više pluseva, služeći budućim iranskim generacijama i kao emancipirajući svjetionik, po tko zna koji put dokazavši da žene – u ovom slučaju Iranke – ne služe isključivo kao oku ugodan kuhinjski produžetak. Dodajte glavnoj poruci lijepe svemirske vizuale, generalni osjećaj nevinosti koju možete iscijediti s ekrana i nemali broj majstorski hvatanih scena (Sepidin razgovor s Anousheh Ansari, prvom Irankom u svemiru), i “Sepideh” bi se vrlo lako mogao prometnuti u jednog od glavnih kandidata za bjelovarsku nagradu publike.

Sušta suprotnost male astronomske enklave, tog iranskog mini Društva mrtvih pjesnika, djevojčina je obitelj predvođena tipičnim konzervativnim bojama utopljenim Sepidinim ujakom i majkom koja od djevojke traži svladavanje kuhinjskog arsenala za što uspješnije kaparenje prikladnog ženika.

Dijalozi između Sepideh i ostalih članova obitelji vjerojatno su najslabiji dijelovi Dankinjinog dokumentarca, pa takve međusobne interakcije djeluju namješteno i isforsirano, uostalom kao i pisanje dnevnika Albertu Einsteinu od kojih izabrane dijelove slušamo u offu mlade astronomkinje.

Kao da i na takav način Madsen nesvjesno želi naglasiti određeni paradoks iranskog društva, taj vječni sukob između modernog i tradicionalnog, okretanja zapadnim vrijednostima (žene u parlamentu, školama, fakultetima…) i ostanka u toplom religijskom zagrljaju (prijetnja Sepidinog ujaka ubojstvom ukoliko djevojčica naruši obiteljsku čast). Stoga ni “Sepideh” nije ujednačen film, ostavši pomalo rastrgan između bistrookog zaloga za drugačiju budućnost i pomalo naučenih, parafraziranih sukoba na relaciji majka – Sepideh.

Želi li djejvojčica uistinu otploviti do Mjeseca? Radi li se o stvarnom snu ili marketinškom pitchu za lakšu prođu na međunarodnom tržištu? Stoji li iza svega tek čvrsta metafora za odrastanje, obrazovanje, osamostaljenje? Iz Zagreba odgovor sigurno nećemo dešifrirati…

No, u konačnici, “Sepideh” na stol donosi nemjerljivo više pluseva, služeći budućim iranskim generacijama i kao emancipirajući svjetionik, po tko zna koji put dokazavši da žene – u ovom slučaju Iranke – ne služe isključivo kao oku ugodan kuhinjski produžetak. Dodajte glavnoj poruci lijepe svemirske vizuale, generalni osjećaj nevinosti koju možete iscijediti s ekrana i nemali broj majstorski hvatanih scena (Sepidin razgovor s Anousheh Ansari, prvom Irankom u svemiru), i “Sepideh” bi se vrlo lako mogao prometnuti u jednog od glavnih kandidata za bjelovarsku nagradu publike.

"Sepideh"

O FILMU:

Režija: Berit Madsen
Godina proizvodnje: 2013.
Zemlje podrijetla: Danska / Norveška / Švedska / Njemačka / Iran
Trajanje: 90 minuta

Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

Diplomirala prva generacija polaznika Nove škole dokumentarnog filma

Riječki Filmaktiv uspješno je završio prvu godinu održavanja pilot-projekta Nova škola dokumentarnog filma.

36. Nagrade za dokumentarni film IDA: “Crip Camp” najbolji dokumentarac, Garrett Bradley naj-redatelj

Na 36. Nagradama za dokumentarni film "Crip Camp" je proglašen najboljim dokumentarcem, Garret Bradley redateljem.

Al Jazeera Balkans: Filmovi o koronavirusu u američkim tvornicama, radikaliziranim mladim Mađarima te posljednji nastavak serijala “Black France”

Al Jazeera Balkans ovog tjedna prikazuje filmove o koronavirusu, radikaliziranim mladim Mađarima te posljednji nastavak serijala "Black France".

Dva hrvatska dokumentarca u natjecateljskom programu 32. Filmskog festivala u Trstu

Dva hrvatska dokumentarca prikazat će se u natjecateljskom programu 32. Filmskog festivala u Trstu.

Top 10: Najbolji hrvatski dokumentarni filmovi 2020. godine

Ovo su najbolji hrvatski dokumentarni filmovi 2020. godine po izboru Hrvoja Krstičevića, glavnog urednika portala Dokumentarni.net.

“Once the Dust Settles” – Selfie na poprištu katastrofe

Johna Appela kroz film "Once the Dust Settles" vode empatija i dobrodušnost, uz razumijevanje nemoći da se promijeni ono što se dogodilo.

Otvorene prijave za 6. Scenaristički program “Krsto Papić”

Otvorene su prijave za 6. Scenaristički program “Krsto Papić”.

Al Jazeera Balkans: Drugi nastavci filmova “Generacija ’68” i “Nedjelja 13.” te dokumentarac o kineskom nadziranju svojih građana

Ovotjedni program AJB-a donosi druge nastavke filmova "Generacija '68" i "Nedjelja 13." te dokumentarac o kineskom nadziranju svojih građana.

Top 10: Najbolji dokumentarni filmovi 2020. godine

Marko Stojiljković donosi svoju listu najboljih dokumentarnih filmova 2020. godine.

Preminuo Michael Apted, redatelj serijala “Up”

Poznati britanski dokumentarist Michael Apted, najpoznatiji po kultnom serijalu "Up", preminuo je u četvrtak u svom losanđeleškom domu.