I opet se postavlja pitanje – postajemo i sami sebi pomalo dosadni – o generalnoj kvaliteti hrvatske dokumentarne produkcije, točnije: da li bi neki naslovi iz ovogodišnjeg (opet, nesumnjivo kvalitetnih deset filmova) Liburnijinog lineupa našli svoje mjesto među službenom konkurencijom da domaći dokumentaristi, primjerice, godišnje izbace pedesetak kvalitetnih ostvarenja?
Vjerojatno u tom slučaju jedan u najboljem slučaju osrednji anketni film poput “Slobodu treba tražiti pod svaku cijenu, po cijenu života” (2013., REA) Renate Poljak, ne bi ni primirisao glavnoj trpezi nesumnjivo važnog filmskog okupljališta.
Ovako je ni kriva ni dužna neinvetivna ideja o ispitivanju pulsa hrvatskih srednjoškolaca, u kombinaciji s istovjetno generičkom realizacijom, zauzela ravnopravno mjesto s nesumnjivo kvalitetnijim i značajnijim ostvarenjima poput “Prolaza za Stellu”, “Ovrhe” i “4. majmuna”, da spomenemo samo neke od filmova.
“Ne znam zašto tako mislim o homoseksualcima. Jednostavno sam stekao takvu naviku”, kaže jedan učenjak. “Neka to rade među svoja četiri zida”, kaže drugi. Javno. Pred kamerom. Bez srama.
Poljak je protagoniste svojeg filma tražila u tri zagrebačke gimnazije (Klasičnoj, Islamskoj i Privatnoj), a srednjoškoloci su odgovarali na pitanja o bivšoj Jugoslaviji i njihovom odnosu prema pravima homoseksualaca. Rezultat svega je i ne toliko iznenađujuća slika anemičnih kauč-domoljuba i maloljetnih ispijača kave koji niti ne pokušavaju promijeniti svijet i kroz koje progovaraju uglavnom tuđe ksenofobično-homofobne parole.
“Ne znam zašto tako mislim o homoseksualcima. Jednostavno sam stekao takvu naviku”, kaže jedan učenjak. “Neka to rade među svoja četiri zida”, kaže drugi. Javno. Pred kamerom. Bez srama.
Šteta što njihova glupost također nije ostala među toliko zazivanim zidovima. Mikrokozmos hrvatskog društva na izvol’te? Iskreno se nadamo negativnom odgovoru.
Plus za gospodina s ružama na Prideu i (rijetku) djevojčicu koja je smogla hrabrost suprotstaviti se dominantnom razrednom Reichu. “Slobodu treba tražiti pod svaku cijenu, po cijenu života” bismo rado gledali kao izvrstan prilog u “Dobro jutro Hrvatska”. Na festivalu autorskog dokumentarnog filma baš i ne.
