Legendarna islandska glazbenica Björk, otac dokumentaraca o prirodi, Sir David Attenborough te redateljica Louise Hooper, zajedničkim su snagama materijalizirali jedno od neobičnijih filmskih iskustava s petog izdanja Starigrad Paklenica Film Festivala.
“When Björk Met Attenborough” (2013) propitkuje tehnologiju glazbenih struktura, znanost zvuka i matematičku konzistentnost njegovih širećih valova, stvari o kojima rijetko čitate i u specijaliranim medijima. Kao što su Attenboriugh i Björk neočekivani sugovorničko-suradnički par, tako je jednako neobična opsjednutost islandske umjetnice s hladnom matematičkom logikom vlastite glazbe.
Hooper prati atipičnu pop-zvijezdu u pripremama za unikatan (i jedini!) koncert koji predstavlja vrhunac jedne proročanske vizije ispred svog vremena. Björk u svojem projektu pod imenom Biophilia pokušava vizualizirati glazbu i dati joj opipljivu fizičku manifestaciju koju je moguće doživjeti, ali i pohraniti preko posebno dizajniranog softvera. Ima tu i neobičnih gigantskih DIY instrumenata, Teslinih munji (Tesla coil) i konačne vizije uključivanja prirode u krunski glazbeni performans.
Pomalo nes(p)retni razgovorni interludiji između dviju ikona djelomično narušavaju Hooperičin zanatski znanstveno-glazbeni dokumetarni miks, u kojem važnu obrazovnu kariku sačinjavaju i izlaganja neurologa Olivera Sacksa o ljekovitosti glazbe, pogotovo kod dementnih osoba.
U prvom i nedvojbeno lošijem dijelu dokumentarca, Attenboroughovi poprilično opsežni monolozi o prirodi zvuka / prirodi i zvuku nisu kod Björk naišli na plodno tlo, pa smo osim manjka međusobne kemije – iako uz očigledno uvažavanje – često svjedočili Islanđankinom kurtoaznom kad će ovo više završiti kimanju glave.
Pomalo nes(p)retni razgovorni interludiji između dviju ikona djelomično narušavaju Hooperičin zanatski znanstveno-glazbeni dokumetarni miks, u kojem važnu obrazovnu kariku sačinjavaju i izlaganja neurologa Olivera Sacksa o ljekovitosti glazbe, pogotovo kod dementnih osoba.
Kad se sve zbroji i oduzme, “When Björk Met Attenborough” ipak više nadahnjuje nego propovijeda, a svojom suptilnom inteligencijom i pionirskim zabijanjem zastavica u neistražena područja svijesti poziva na pažljivo i koncentrirano gledanje.