U (pre)dugih devedesetak minuta dokumentarnog filma “Can’t Be Silent” (2013), njemačka filmašica Julie Oelkers kombinira otužne prizore tamošnjih azilantskih centara i glazbu kao jedino oruđe spasa za pojedine imigrantske nesretnike, koje u zajednički bend okrupnjava glazbenik Heinz Ratz.
Neizvjesna sudbina je, uz ljubav prema glazbi, zajednički nazivnik ovim talentiranim glazbenicima iz svih krajeva svijeta. Na dolazak u Njemačku ih je natjerala neimaština i potraga za boljim životom, a većinu njih, kako kasnije nažalost doznajemo, uglavnom čeka jednosmjerna karta u suprotnom smjeru.
Njemački dokumentarac “Can’t Be Silent” redateljice Julije Oelkers tegobna je i zanatski korektna, no stilski presigurna i već nebrojeno puta viđena made for TV reciklaža emigrantskih problema u Europi. Ništa nećete propustiti ukoliko svojih sat i pol vremena poklonite autorski kompletnijim pokretnim slikama slične tematike.
