Početna Recenzije "Armstrongova laž" - Zašto toliko želimo vjerovati u mitove?

“Armstrongova laž” – Zašto toliko želimo vjerovati u mitove?

-

“Nisam živio mnogo laži, ali zato jesam jednu veliku”, na početku filma “Armstrongova laž” / “The Armstrong Lie” (2013) govori nekadašnji biciklistički prvak Lance Armstrong filmašu Alexu Gibneyju.

Gibneyju, kojeg ni u jednom slučaju ne možemo smatrati naivnim očenašeškim redateljem, i kojem baš ne možete velikodušno prodavati verbalne ronaldinhovske bureke.

Izgleda da za sve stvari postoji prvi put.

Amerikanac se i prije uranjanja u steroidima natopljenu Armstrongovu priču narazotkrivao frontpejdžovskih skandala – od tretiranja zatvorenika u Guantanamu (“Taxi to the Dark Side”, 2007.), do korporacijskih (“Enron: The Smartest Guys in the Room”, 2005.) i crkvenih gadarija (“Mea Maxima Culpa: Silence in the House of God”).

U čemu je, dakle, krucijalna razlika između niske spomenutih dokumentarca i “Armstrongove laži”? Zanemarimo li stilski izričaj koji ne igra ulogu u samoj kontekstualnoj ekspoziciji, Gibney je svoj film, sada veće daleke 2009. godine, zamislio kao  gotovo ljubavnu feel good posvetu jednom od posljednjih američkih sportskih junaka.

Armstrong se, naime, nakon pune četiri godine odlučio vratiti iz sportske mirovine, i to upravo na Tour de Franceu kojeg je osvojio rekordno nezapmćenih sedam puta (1999. – 2005.). Suočivši se sa sve glasnijim naklapanjima o nečistim Armstrongovim poslima izvan radnog vremena, Gibney je u potpunosti morao odbaciti već manje-više posloženi dokumentarni ljubić. Ono što je imao u rukama ionako je nadmašivalo klasične kolažne hommage palim borcima iz prošlosti.

Trebalo je, međutim, proći još pune četiri godine kako bi Lance Armstrong – pritisnut dokazima i svjedočanstvima najbližih kolega i suradnika – napokon otvorio dušu i javnosti priznao (dugogogišnje nagađano, ali nikad dokazano) uzimanje cijele palete doping-sredstava.

Brže. Više. Jače. Pod cijenu vlastitog digniteta ili zdravlja. Što dođe prije. S druge strane, koliko smo i sami doprinijeli takvom razvoju događaja? Zašto toliko želimo vjerovati u mitove, čak i suočeni s opipljivim dokazima njihove grešne smrtnosti? Je li lakše nakon napornog radnog dana isključiti mozak i vjerovati u nadnaravno, vanzemaljsko, Božje nedostižno?

Čak i u takvim visokozapaljivim i emocionalno bremenitim trenucima taj je “karizmatični majstor obmane”, kako Armstrongu tepaju kolege, čvrsto stezao široku vilicu i gotovo ne trepčući pokušavao zadržati kontrolu nad događajima koji su već odavno izgubili kontakt s kontrolom leta.

Sličnu, gotovo sociopatsko-kalkulantsku hladnoću, Armstrong je zadržao i u Gibneyjevom filmu, odavajući dojam čovjeka koji ne bi mijenjao svoj životno-sportski put, tek – hipotetski, naravno – izbor nešto povjerljivijih bližih suradnika.

Nije samo Gibney nasjeo na priču o (drugom) holivudskom povratku bivšeg pacijenta oboljelog od raka testisa. U stravičnom oportunističkom puzzleu kojeg su sastavili nekadašnji Armstrongovi kolege, novinari, dužnosnici pa i sam Armstrong, doznajemo i podatak o velikodušnom žmirenju krovne biciklističke organizacije na njegove grijehe, a sve u svrhu daljnjeg održavanja bajke od sapunice.

“Armstrongova laž” je važan dokumentarni film iz nekoliko razloga. Prije svega, kritički propitkuje današnje kapitalističko društvo u kojem cilj redovito opravdava sredstvo, često negirajući brankokockičasto-utopijske zablude o meritokratskom svijetu koji nas okružuje.

Brže. Više. Jače. Pod cijenu vlastitog digniteta ili zdravlja. Što dođe prije.

S druge strane, vrijedi se zapitati i koliko smo i sami doprinijeli takvom razvoju događaja? Zašto toliko želimo vjerovati u mitove, čak i suočeni s opipljivim dokazima njihove grešne smrtnosti? Je li lakše nakon napornog radnog dana isključiti mozak i vjerovati u nadnaravno, vanzemaljsko, Božje nedostižno?

Vjerojatno.

Lance Armstrong nije osoba s kojom biste popodne popili šalicu kava ili čaja. Proračunat, osvetoljubiv i dokazani profesionalni lažljivac s pogledom ubojice, američki biciklist nije zaslužio nediskriminatorno idolopoklonstvo.

A opet, s čisto tehničke strane, Lance Armstrong je vjerojatno bio najbolji biciklist svih vremena.

Šteta što tu tvrdnju nikada nećemo moći i službeno potvrditi…

Karizmatični i slojeviti majstor obmane trenutno ima puno važnijih zadataka. Prokljuviti smisleni odgovor na pitanje: “Koju sam točno ostavštinu ostavio iza sebe?”. A onda taj odgovor što bezbolnije prenijeti i svojoj djeci…

"Armstrongova laž" / "The Armstrong Lie"

O FILMU:

Režija: Alex Gibney
Godina proizvodnje: 2013.
Zemlja podrijetla: SAD
Trajanje: 124 minute

Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

5. Dok’n’Ritam: “Indexi” – Konfuzija sarajevske rock religije

Na 5. Dok'n'Ritmu svjetsku premijeru doživio je dokumentarni film "Indexi" (2020) bh. redatelja Bojana Hadžiabdića i Zorana Kubure.

31. Nordisk Panorama: “Umjetnica i lopov” najbolji nordijski dokumentarac 2020. godine

Završena je 31. Nordisk Panorama, godišnja smotra najboljih nordijskih kratkometražnih i dokumentarnih filmova.

Dina Pokrajac: “Namjera Arterije je približiti život i stvaranje umjetnika koji su obilježili svoje vrijeme”

Selektorica programa Dina Pokrajac za naš portal najavljuje ovogodišnje, četvrto izdanje festivala Arteria - tjedan filma o umjetnicima.

Hrvatski dokumentarci na posebnom izdanju ZagrebDoxa

U sklopu ovogodišnjeg posebnog izdanja ZagrebDoxa (4. - 11.10.) bit će prikazano dvanaest hrvatskih filmova.

Otvorene prijave za 52. Reviju hrvatskog filmskog stvaralaštva

Otvorene su prijave za 52. Reviju hrvatskog filmskog stvaralaštva, koja će se održati u Buzetu.

Dodijeljeni 72. Kreativni Emmyji i 41. Emmyji za najbolje vijesti i dokumentarne filmove

Doznali smo pobjednike 72. Kreativnih Emmyja i 41. Emmyja za najbolje vijesti i dokumentarne filmove.

U utorak počinje 4. Arteria – tjedan filma o umjetnicima

Ovog utorka u Zagrebu počinje četvrta Arteria - tjedan filma o umjetnicima u organizaciji Kulturno informativnog centra (KIC).

“Inconvenient Indian” do glavne doku-nagrade 45. Međunarodnog filmskog festivala u Torontu

Prije nekoliko dana dodjelom nagrada i priznanja završio je 45. Međunarodni filmski festival u Torontu (10. - 19.9.).

U petak se ponovno otvaraju vrata Dokukina KIC

U petak, 25. rujna ponovno se otvaraju vrata Dokukina KIC, jedinstvenog kina specijaliziranog za dokumentarce u centru Zagreba.

Poziv hrvatskim autorima za prijavu na DOK Film Market

U suradnji s HAVC-om, DOK Leipzig je otvorio poziv hrvatskim autorima za prijavu na ovogodišnje izdanje DOK Film Marketa.