Već nakon šestotinjak uvodnih sekundi dokumentarca “Zoffski Grč” (2014) autora Zorana Kreme, nismo mogli pobjeći od usporedbe s filmom “Kako smo ušli u Europu – Slučaj SexA” (2013., Ines Pletikos), prošlogodišnjeg pobjednika DORF-a.
No, iako se spomenuti dokumentarni filmovi poklapaju u nemalom broju brzopoteznih dojmovnih asocijacija (likovi s margine, upitna glazbena vrijednost, manjak konačne ambicije…), “SexA” je barem u tehničkom, a pogotovo u prvom dijelu i sadržajnom smislu, dorađenije i kompletnije dokumentarno ostvarenje.
Ako se zbog nekih izrečenih stvari u Kreminom dokumentarcu treba skinuti virtualna kapa, onda je to zasigurno činjenica o 32-godišnjem krvavom trudu i beskompromisnom umjetničkom kursu lidera riječke rock grupe Grč, Zorana Štajduhara-Zoffa. Sada već u zrelim godinama i s pokojom borom više, Zoff i dalje svojim krvavim performansima na pozornici (motorna pila i kravlje glave) nadopunjuje ionako odavno izgrađeni kontroverzni imidž glazbenog odmetnika.
Krema je u šezdesetak minuta “Zoffskog Grča” korektno odradio klasičnu dokumentarističku zadaću, prikupivši solidan broj sugovornika, arhivske građe i on-location snimki, koje su se na kraju pretvorile u nezanemarivi konačni dojmovno-tehnički fijasko (zaboravljanje punjenja jednog od audio-kanala, zamjetna razlika u kvaliteti zvuka u odnosu na ostatak filma).
Kad se sve zbroji i oduzme, očekivali smo nemjerljivo subverzivniji, agresivniji i dinamičniji dokumentarac s kolikim-tolikim virkajućim umjetničkim kontekstom iza krvave kulise čovjeka čije su nastupe mnogi uspoređivali s onima od Satana Panonskog ili Gorana Bareta.
Umjesto očekivanog otimanja ekrana od strane najkontroverznije pojave hrvatske glazbene scene, dobili smo umornu, neelokventnu, neraspoloženu i po ničemu pretjerano posebnu biografiju ionako opskurnog hrvatskog benda. Nedovoljno za dobar dokumentarac…
