PočetnaVijesti "Prljavi ratovi" - Teatralan, ali iznimno važan film dvojca Rowley -...

[ZAGREBDOX 2014] “Prljavi ratovi” – Teatralan, ali iznimno važan film dvojca Rowley – Scahill

|

Budimo potpuno otvoreni – Oscarom nominirani “Prljavi ratovi” / “Dirty Wars” (2013) redatelja Ricka Rowleyja te poznatog istraživačkog novinara Jeremyja Scahilla (producent i koscenarist s Davidom Rikerom) nije otvorio naročito šokantnu lepezu novih saznanja o američkom vojnom aparatu i njegovom mutnom djelovanju diljem planete.

Sad kad smo već na početku amputirali prvodojmaške slonove iz lokalne recenzijske staklarne, zašto onda odmah i ne istaknuti nepoderivi zaključak kako su Rowley i Scahill zajedničkim snagama snimili docu-poem (hvala američkim kolegama na izrazu) dokumentarac koji će vam danima ostati u osjetilnoj periferiji….

Jeremyja Scahilla definitivno ne možemo optužiti za dokumentarističko pomodarstvo i prvoloptašku zarazu nefikcijskom umjetnošću nakon uobičajenog ispunjavanja listića u lokalnoj kladari. Kao prvoklasni istraživački novinar, ovaj Amerikanac već je jednom u aferi “Blackwater” (privatne vojne kompanije u kontroverzama u Iraku i Afganistanu) uzdrmao temelje tamošnje vojno-političke vrhuške.

U tamošnjem bliskoistočnom komadu biblijskog kaosa, u kojem “noći pripadaju Talibanima”, američki novinar uz pomoć izvrsne Rowleyjeve fotografije pokušava uhvatiti fragmente ratnog ludila u kojima je njegovim uniformiranom sunarodnjacima dopuštena perolaka lakoća na oružju dnevnog izbora. U Afganistanu vaš život ionako ne vrijedi previše. Afganistanski još i manje…

Za svoj najnoviji istraživački projekt Scahill je izabrao putovanje u Afganistan, jedan od posljednjih autentičnih, i za predsjednika Baracka Obamu – naslijeđenih vrućih ratnih krumpira.

U tamošnjem bliskoistočnom komadu biblijskog kaosa, u kojem “noći pripadaju Talibanima”, američki novinar uz pomoć izvrsne Rowleyjeve fotografije pokušava uhvatiti fragmente ratnog ludila u kojima je njegovim uniformiranom sunarodnjacima dopuštena perolaka lakoća na oružju dnevnog izbora. U Afganistanu vaš život ionako ne vrijedi previše. Afganistanski još i manje…

Kada gledatelje ne bombardira sirovom dokumentacijom američkih zločina, poput prikazivanja mrtvih civila i naročito slikama izmasakrirane djece, Cahilov i Rowleyjev ekspozitorno-participativni dokumentarac dramaturški naboj uglavnom gradi na povećoj vreći fikcijskih tehnika (igrana dramatizacija određenih scena, Scahillova samovažna i pomno planirana naracija, zamrznute fotografije i pripadajući zvukovi…), što “Prljavim ratovima” daje i popriličnu filmsku težinu.

No, prije svih maloprije spomenutih điđi-miđi i ponekad uistinu očite redateljske želje za zadržavanjem gledateljeve pozornosti na ovom tehnički uzglancanom nefikcijskom BMW-u, možemo slobodno zaključiti kako “Prljavi ratovi” uz “Restrepo” (2010) i “Armadillo” (2010) spadaju u vjerojatno najrealniji prikaz stanja u ratnim psihozama odavno poharanoj afganistanskoj pustinji.

Jesmo li oduvijek bili svjesni američke nesamokritičnosti, pogotovo na vojnom polju? Vjerojatno. Jesmo li oduvijek beskompromisno mogli povezati ljudsko lice s patnjama običnih Afganistanaca koji su se, najmanje svojom krivicom, našli između američkog čekića i talibanskog nakovnja? Ne, vjerojatno ne…

I zato su “Prljavi ratovi” nesumnjivo jedan od bitnijih prošlogodišnjih filmova, koji su u jednu Pollockovu sliku spojili Jay Lenovo posprdno patroniziranje i afganistansku djevojčicu koja anđeoski nevinim glasićem opisuje brisanje svoje obitelji s lica zemlje; vađenje metaka iz afganistanskih civila i ignorantske vojne vrhuške; obasipanje JSAQ specijalaca izrazima nepodijeljene zahvalnosti i jedne zauvijek izgubljene mlade sudbine, čiji se izrazi sreće i veselja više neće ponavljati izvan gabarita jedne sasvim obične video-vrpce.

Pustite Cahilov larger than life/film-noir nastup i povremeno redateljsko GPS-ovsko navođenje osnovnim setom raspoloživih emocija. “Prljavi ratovi” su važan, analitičan i beskompromisan dokumentarni film, koji je zaslužio većinu dodijeljenih kritičarskih hvalospjeva.

Povezani tekstovi

Otvorene prijave za 26. Mediteran Film Festival

Otvorene su prijave za 26. Mediteran Film Festival, koji će od 7. do 11. listopada 2025. biti održan u Širokom Brijegu.

21. ZagrebDox: Veliki regionalni pečat “Lekcijama mog tate” Dalije Dozet!

U Zagrebu su jučer u Centru Kaptol dodijeljeni nagrade i priznanja 21. Međunarodnog festivala dokumentarnog filma ZagrebDox.

Sinoć otvoren 21. ZagrebDox

U zagrebačkom Kaptol centru, odnosno Kaptol Boutique Cinema, sinoć je svečano otvoren 21. Međunarodni festival dokumentarnog filma ZagrebDox.

Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

“Arhitekton” – Gdje je nestao kamen

"Arhitekton" (2024) Viktora Kosakovskog je dojmljiva vježba za oko slabijeg kritičkog dometa od onoga za koji djeluje da je postojala ambicija.

“Fiume o morte!” Igora Bezinovića treći najgledaniji hrvatski dokumentarac od osamostaljenja

Nakon dva mjeseca kinodistribucije film "Fiume o morte" Igora Bezinovića je pogledalo 21.592 gledateljica i gledatelja.

“Nasmijana Gruzija” na programu Al Jazeere Balkans

Dokumentarni film "Nasmijana Gruzija" (2023) autora Luke Beradzea, danas se prikazuje na programu Al Jazeere Balkans.

21. ZagrebDox: “Pod sretnom zvijezdom” – Nadići bačenost u svijet

Za "Pod sretnom zvijezdom" (2024) Pétera Kerekesa bitno je što gledatelju omogućuje uronjenost u sjevernotalijanski kulturni kontekst.

Premijera filmova polaznika 14. Škole dokumentarnog filma

U zagrebačkom Dokukinu KIC u srijedu će premijerno biti prikazani završni filmovi polaznica i polaznika 14. Škole dokumentarnog filma.

“Heartworn Highways” – Odmetnički manifest

Scenu "odmetničkog countryja" predstavlja redatelj James Szalapski u svom filmu "Heartworn Highways" (1976).

21. ZagrebDox: “U mraku” – Plamičak otpora u srcu tame

Film "U mraku" (2024) Nelsona Makenga iscrtava hrabro preživljavanje pojedinaca jedne zajednice, bez herojskih gesta ili parola.

21. ZagrebDox: “Najglasnija tišina” – Oblici otpora

"Najglasnija tišina" (2025) prije svega jest dokument vremena, crtica na razmeđu potrebe za reakcijom i valorizacije zatečenih ideja.

Nebojša Slijepčević: “Zbivanja u parku na Savici razotkrivaju brojne procese koji upravljaju našim društvom”

Nebojša Slijepčević je na ovogodišnjem ZagrebDoxu predstavio svoj najnoviji film, "Crveni tobogan" (Umjetnička organizacija Paradoks, 2025.).

“Pod sretnom zvijezdom” Pétera Kerekesa od danas u hrvatskim kinima

U hrvatska kina danas dolazi dokumentarni film "Pod sretnom zvijezdom" / "Wishing on a Star" (2024) slovačkog redatelja Pétera Kerekesa.