PočetnaRecenzije"Mama Europa" - Dokumentarni ćorak iz Slovenije

“Mama Europa” – Dokumentarni ćorak iz Slovenije

-

Teško je, ponekad i gotovo bogohulno, pisati o nečijem mukotropnom višegodišnjem radu iz pozicije priučenog i nikad formalno školovanog filmskog kritičira, kojem je možda bilo bolje da je ostao u lokalnoj komercijali i za život zarađivao tlačeći još potlačenije sekretaričke privjeske malih trbušastih trgovačkih voždova. Kako objasniti osobi koja je u određeni filmski projekt uložila i vrijeme i novac, vjerojatno i posljednju kap vlastite umjetničke vizije, da im je dokumentarac… pa, žešći luzeraj?

Kad vam to – nakon xy neprospavanih noći u montaži, tvrdih kreveta u priručnim terenskim sobičcima i kronične financijske grebačke odiseje – kaže neretvansko-zagrebački Rogert Ebert wannabe, što vam preostaje drugo osim da, pa vjerojatno s pravom, uskliknete: “Ajde mali, odi brat’ šargarepu i vrati se praćenju baluna…”

Trebao je to, u stvari, biti još jedan dionizijski tjedan regionalnog dokumentarnog filma za višepotpisanog autora, kojem je nakon nefikcijskog dopinga s “Ljubavnom odisejom” i “Gangsterom te voli”, film Petre Seliškar, “Mama Europa”, (2013), poslužio kao zamišljeno legitimni i po svemu prirodni nastavak oduševljenja ovogodišnjom balkanskom dokumentarnom produkcijom. Nažalost, ostvarenje slovenske redateljice, koje je kroz oči svoje četverogodišnje kćerkice Terre trebalo kontekstualizirati današnju situaciju s europskim granicama, niti blizu ne možemo svrstati u isti koš sa svevremenskim klasicima Nebojše Slijepčević i Tatjane Božić.

Nepogrešivo nas nakon nekog vremena podsjetivši na omraženi “Stories We Tell” (2013), redateljice Sarah Polley, i “Mama Europa” duboko je osobna i stilizirana obiteljska priča o autorici filma i njenom iznadprosječnom klupku pameti, radoznalosti i karakteristične dječje iskrenosti – četverogodišnjoj kćerki Terri. Petra i Terra, koje su zapravo jedino autentično i vezivno tkivo ovog smušenog ostvarenja, imaju odnos za pedagoške udžbenike u kojem nema neizgovorenih pitanja, neodgovorenih odgovora ili gubljenja vremena na jednu od tih negativnih sporednoća.

“More je more, ne pripada nikome”, kaže u jednom trenutku mala pametnica, neizgovoreno vjerojatno zaključivši kako su granice, države i međusobno ograđivanje u torove samo još jedna u nizu odraslih budalaština. Emotivni je to i stilski vrhunac dokumentarca Petre Seliškar, koja je nedugo prije zauvijek zaboravu uspjela oteti trenutak povijesti u kojem su riječi ionako suvišan rekvizit.

“More je more, ne pripada nikome”, kaže u jednom trenutku mala pametnica, neizgovoreno vjerojatno zaključivši kako su granice, države i međusobno ograđivanje u torove samo još jedna u nizu odraslih budalaština. Emotivni je to i stilski vrhunac dokumentarca Petre Seliškar, koja je nedugo prije zauvijek zaboravu uspjela oteti trenutak povijesti u kojem su riječi ionako suvišan rekvizit.

I u kojem su njih dvije, na tom malom komadiću slovenskog mora i ispod tog zanemarivog komadića slovenskog – zapravo ničijeg i svačijeg – oblačnog neba, u predvečerje jednog sasvim običnog dana, uspjele nagovoriti svijet… Da stane. Da promisli. Da shvati kako na njemu nema ništa važnije od razgovora jedne male djevojčice i njene mame.

Pažnja redateljice Petre Seliškar se, međutim, vrlo brzo disperzirala na određene političke okolnosti koje su pošteno očešale starije članove njezine uže obitelji – a čije smo detaljne životne sudbine, u kombinaciji s ispodprosječnim audio-tehnikalijama – bili prisiljeni slušati dobar dio od devedesetak minuta zakazane minutaže.

Budimo do kraja iskreni – “Mama Europa” je neujednačeno, konfuzno, suhoparno i ponekad nevjerojatno pretenciozno dokumentarno djelo (OK, Terra je super, ali polako…) koje svoj život vjerojatno nikad nije trebalo nastaviti u dugometražnom formatu.

Odlazeći na nepoznati i skliski povijesno-politički teren te ga provlačeći kroz uglavnom nezanimljivu i neinspirativnu životnu priču svoje obitelji, slovenska redateljica je kao opušak stare Drine ugušila i onaj mali optimistični plamičak svojeg dokumentarca. Plamičak kojeg nije uspjela razgorjeti ni vlastitom pažnje vrijednom vizualnom estetikom i pojedinačnim bljescima jedne očigledno suptilne umjetničke duše.

"Mama Europa"

O FILMU:

Režija: Petra Seliškar
Godina proizvodnje: 2013.
Zemlje podrijetla: Slovenija / Makedonija / Hrvatska
Produkcija: Petra Pan Film / PPFP / Restart Hrvatska / Restart Slovenija
Trajanje: 90 minuta

Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

21. Human Rights Film Festival: “Čovjek u crnom” – Čujna crnina

Wang Xilinov život kroz film "Čovjek u crnom" (2023) Wang Binga izražen je kao još jedan stavak u životu ovog kompozitora.

21. Human Rights Film Festival: “Projekt” – Odmatanje slojeva zbilje

"Projekt" (2023) Dane Komljena jezgru ima u prenamijenjenom trgovačkom kompleksu u nigerijskom Lagosu.

21. Human Rights Film Festival: “Draga Fiona” – U potrazi za idealnim gledateljem

Film "Draga Fiona" / "Dearest Fiona" (2023) redateljice Fione Tan mogao bi poslužiti kao eskperiment potrage za idealnim gledateljem.

Znanstveni skup “Filmologija, kritika, umjetnost” povodom osamdesetog rođendana Hrvoja Turkovića

Povodom osamdesetog rođendana Hrvoja Turkovića, u Zagrebu će se od 9. do 10. prosinca održavati znanstveni skup "Filmologija, kritika, umjetnost".

21. Human Rights Film Festival: “Gdje su nestali svi osmijesi?” – Izvana gladac, iznutra jadac

Na ovogodišnjem HRFF-u prikazat će se i film "Gdje su nestali svi osmijesi?" / "Where Have All the Smiles Gone" (2023) Anje Strelec.

Klasici svjetske dokumentaristike, 3. sezona

“Darwinova noćna mora” – Predatorske ribe i oružje u kolijevci čovječanstva

Posljednji esej treće sezone "Klasika" rezerviran je za dokumentarni film "Darwinova noćna mora" (2004) Huberta Saupera.

“Mali Dieter želi letjeti” – Ekstatično do neba

"Mali Dieter želi letjeti" (1997) spada među najpoznatija dokumentaristička djela velikog njemačkog redatelja Wernera Herzoga.

“Titicut Follies” – Čiste sobe i tužni varijetei

U trećem eseju treće sezone "Klasika svjetske dokumentaristike" pišemo o dokumentarcu "Titicut Follies" (1967) Fredericka Wisemana.

“Crumb” – Umjetnost kao jedini izbor

Dokumentarac "Crumb" (1994) Terryja Zwigoffa o strip-umjetniku Robertu Crumbu, spada među najistaknutije primjerke doku-biografskog žanra.

“Shermanov marš” – Generali i ljubavnici

Treću sezonu "Klasika svjetske dokumentaristike" otvaramo s dokumentarcem "Shermanov marš" / "Sherman's March" (1985) Rossa McElweeja.

Dokultura, 3. sezona

Snaga je u detalju

Posljednji esej treće sezone "Dokulture" donosi tekst o hrvatskim filmskim vaninstitucionalnim programima.

Fiksiranje na margini

Shvatimo li film kao neizostavni dio kulture i umjetničkog stvaralaštva, obrazovni je sustav prva točka stjecanja šireg filmskog znanja.

Steći filmsku kulturu – od apstrakcije prema konzumerizmu

Prvi esej treće sezone "Dokulture" bavi se (ne)dostupnošću filmova široj publici, naročito iz kuta dokumentarnog roda.
Režija: Petra Seliškar<br> Godina proizvodnje: 2013.<br> Zemlje podrijetla: Slovenija / Makedonija / Hrvatska<br> Produkcija: Petra Pan Film / PPFP / Restart Hrvatska / Restart Slovenija<br> Trajanje: 90 minuta "Mama Europa" - Dokumentarni ćorak iz Slovenije