Mlada Sabina Mikelić jedna je od deset polaznika Restartove Škole dokumentarnog filma koji su u subotu svečano primili završnu diplomu za svoj tromjesečni trud upijanja nefikcijskih znanja. Za razliku od većine drugih polaznika, ova diplomantica s Akademije likovnih umjetnosti iza sebe ima već dva filma, koji prema njenim riječima vuku na hibridno-dokumentarnu ekspresiju.
Sabinin završni filmski dokumentarni rad nosi ime “Motori”, a govori o ljubavi rapskih dječaka prema dvokotačnim motornim lađama. Kako je i sama kasnije rekla, povezivanje između njenog nećaka i brata najvažniji je i najopipljiviji rezultat snimanja tog završnog diplomskog rada kojeg smo nedavno imali prilike vidjeti u Dokukinu.
“Dokumentarni film mi nije bio nepoznanica”, počela je objašnjavati svoju priču Sabina Mikelić. “No, došavši u Školu dokumentarnog filma dobila sam nova saznanja o cjelokupnom procesu izrade takvih ostvarenja. Naučila sam, recimo, stvari koje se tiču redateljskih postupaka, način pričanja priče i kako ona u konačnici drži vodu.”
“U mojem slučaju to je bilo dosta bitno, pošto je moj background umjetničke prirode. Usvojila sam znanja o tome kako napraviti film a da on ne ode u previše apstraktne vode, u nešto što je mainstream gledatelju dosta strana pojava.”
Niti Sabina, poput ostalih sugovornika s kojima smo proveli neko vrijeme nakon dodjele diploma, nema namjeru uskoro baciti kameru u koprive. Što će budućnost donijeti, to naravno nitko ne zna. No, jedna je stvar barem u ovom trenutku sigurna – Sabina i ostatak mlade filmaške škvadre i u budućnosti žele nastavljati kušati slatki celuloidni kruh.
“Vidim se u filmu. Dokumentarni film je u mojoj percepciji dosta široki pojam. U njemu ima jako puno i eksperimentalnih i fiktivnih elemenata. Tako da mogu reći da se u budućnosti vidim u filmu. Recimo, meni su dragi filmovi iz 70-ih. Također, volim novi val i uglavnom kultne filmove i redatelje”, rekla nam je mlada redateljica koja ni sekunde ne dvoji o opravdanosti trošenja dragocjenih vremensko-novčanih sredstava na tromjesečnu Restartovu dokumentarnu školu.
“Apsolutno bih ljudima preporučila dolazak u Školu dokumentarnog filma. Polaznici će dobiti puno znanja, a i sama atmosfera je genijalna. Zapravo, to je glavna pozitivna stvar koju nosim otamo – stvari su dosta otvorene, a opet naučite dosta novih stvari.”
“Zvuk je, recimo, meni uvijek bio problematična stavka u snimanju filmova. Vizualni umjetnici često zanemaruju tu važnu komponentu, što je i sa mnom bio slučaj. Na tom planu imam jako puno za učiti, kao i u onom montažerskom – u kojem trenutku rezati određeni kadar. Često se vežemo za neke kadrove koji su važni isključivo nama, dok gledatelju oni ne znače ništa”, zaključila je naš kratki razgovor Sabina Mikelić.