U 96. godini života jučer je preminuo jedan od najznačajnijih američkih i svjetskih dokumentarista, Frederick Wiseman (1930. – 2026.).
Wiseman je u karijeri snimio pedesetak filmova, dominantno dokumentaraca, koje je uglavnom sam montirao. Od svog iznimnog zapaženog debija “Titicut Follies” (1967) o štićenicima Državne bolnice Bridgewater, do posljednjeg filma “Menus-Plaisirs – Les Troisgros” (2023) o francuskom restoranu s tri Michelinove zvjezdice, Wiseman je do posljednjeg trenutka života zadržao vječnu znatiželju prema svijetu koji ga je okruživao.
Često nazivan najvećim živućim dokumentaristom, Wisemanovu karijeru obilježio je interes prema (dominantno američkim) institucijama na koje otpada polovica njegovog stvaralaštva; snimao je, primjerice, Bostonsku gradsku vijećnicu (“City Hall”, 2020.), Njujoršku javnu knjižnicu (“Ex Libris”, 2017.), Nacionalnu galeriju u Londonu (“National Gallery”, 2014.), Sveučilište Berkeley (“At Berkeley”, 2013.)…
Njegov opservacijski stil bez naracije i direktnih intervjua pred kamerom, sporog tempa i dugog trajanja, koji je pozivao na strpljenje, gledateljevu pažnju i angažman bez skrolanja po mobitelu, odavno su postali Amerikančev zaštitni znak, čija je karijera – nevjerojatno – započela tek u njegovim kasnim tridesetima.
Wiseman je bio prepoznatljiv i po strogoj kontroli nad snimljenim materijalom – većinu vlastitih filmova sam je montirao, iznimno maloj filmskoj ekipi, ali i činjenici da nije temeljito radio istraživačku pripremu svojih tema, već se uglavnom oslanjao na instinkt za vrijeme samog snimanja.
U karijeri je Wiseman osvojio pedesetak filmskih nagrada, uključujući i počasnog Oscara za životno djelo 2016. godine te počasnog Zlatnog lava u Veneciji, dvije godine ranije.
Supruga Zipporah Batshaw Wiseman, s kojom je proveo 65 godina u braku, umrla je 2021. godine, dok preminuli američki dokumentarist iza sebe ostavlja ostavlja dvoje djece (David i Eric) te tri unuka.