U Karlovcu će se po drugi put zaredom, u tamošnjem Kinu Edison, od 16. do 19. listopada održati 34. Dani hrvatskog filma. Od 157 prijavljenih filmova, u ovogodišnju konkurenciju ušlo je njih 37, a posjetitelje očekuje i bogat popratni program. Za detaljniju najavu ovogodišnjih Dana, zamolili smo umjetničkog ravnatelja festivala, Silvestra Miletu.
“Za prošlogodišnji program primili smo brojne pohvale – koje osim organizacijskom trudu i vrhunskim tehničkim mogućnostima Kina Edison treba uputiti ponajprije našim aktivnim filmašima i bogatoj filmskoj povijesti – ali njegova vitalnost moguća je samo kroz neprestano jačanje i inoviranje. Svaka godina nosi stoga nove izazove, koji umnogome reflektiraju i one pred kojima se hrvatski film u cjelini nalazi u 2025. godini. Činjenica je, međutim, da smo lani uspostavili neke programske kategorije (‘Kratka retrospektiva’, ‘Iz arhivskih riznica’, ‘Trendovi’, ‘Nova hrvatska animacija za djecu’, različite diskurzivne forme) koje sada treba tek razvijati, a ne nanovo osmišljavati. Za neke članove ekipe 33. DHF predstavljao je i prvo cjelovito festivalsko iskustvo iz kojega su mogli mnogo naučiti. Lakše nam je prvenstveno zato što smo prošle godine neposredno osjetili veliku podršku naše filmske zajednice u projektu revitalizacije ove važne manifestacije, a ona ni ove godine neće izostati jer očekujemo višestruko veći broj autora koji su najavili svoj boravak na festivalu”, odgovorio Mileta je na naše inicijalno pitanje o potencijalno lakšem slaganju programa, nakon prošlogodišnjeg razbijanja festivalskog leda pa nastavio:
“U 2025. svakako smo željeli poboljšati profesionalni segment festivala na koji odaziv 2024. nije bio zadovoljavajući – vjerujem da smo u tome uspjeli oblikovanjem tematske cjeline o namjenskom filmu u kojoj će svoje radove predstaviti šestero autora iz četiri tvrtke posvećene toj razvedenoj nadvrsti, a što ćemo upotpuniti i predavanjem o njezinoj povijesti i okruglim stolom o njezinoj sudbini na razmeđu komercijalnih zahtjeva i umjetničkih potencijala. DHF je jedini filmski festival koji kontinuirano prikazuje i nagrađuje namjenski film i stoga ima obavezu prema njegovu kvalitetnijem kontekstualiziranju i predstavljanju.
“Na taj način i širu javnost – koja je na profesionalni program, bez obzira na njegov naziv, dobrodošla – upoznajemo ne samo s činjenicom da se ove godine na DHF-u natječe primjerice i Damir Urban sa sjajnim DIY stop-animiranim spotom, već da međunarodno afirmirani grafički dizajner Boris Benko, ekipa iz Slice of Life Filmsa ili Filip Trezner iz Izvan fokusa godinama rade s klijentima kao što su LEGO, Samsung, IBM, Dell, Ford, Hitachi, Red Bull, INA i Kraš, i to na kreativan i vizualno poticajan način. Ojačali smo i arhivske riznice gdje smo Hrvatskoj kinoteci, Zagreb filmu i HFS-u pridružili i ADU koji predstavlja kultne studentske filmove 1990-ih. U smjeru osnaživanja i podizanja publike te brige za budućnost našega filmotvorstva, trima visokoškolskim ustanovama na kojima se predaje film ponudili smo organizirani posjet festivalu, podigli smo i broj predavanja, tribina i razgovora s autorima, a projekcijama za osnovnoškolce, srednjoškolce i osobe oštećena vida i sluha pridodali i one za građane treće životne dobi i studente.”
Osjeti li se promjena u zraku u kontekstu boljeg momentuma oko DHF-a, odnosno barem zaustavljanje svih negativnih tendencija koje su godinama vukle jedan od najznačajnijih domaćih festivala, na marginu ili čak gore?
“Definitivno – da. Uz bezrezervnu podršku pojedinačnih autora, koja nije mala stvar kada se zna da su mnogi među njima uz DHF i intimno vezani (mnogi su, primjerice, ovdje nekoć i debitirali), uživamo i snažnu institucionalnu podršku svih članica Vijeća DHF-a koje su se ne samo savjetodavno, već i aktivno uključile u organizaciju festivala. Osjećamo nepodijeljene simpatije podjednako prema novom konceptu Dana hrvatskog filma te prema mogućnostima i lokaciji Kina Edison. Kako sam uz DHF u raznim ulogama vezan više od desetljeća, mogu slobodno reći da je u takvoj suradničkoj atmosferi bitno lakše raditi. Vjerujem da su prevladavanju negativnih tendencija doprinijeli ponajprije pronalazak ravnoteže između struke i publike, prihvaćanje best of karaktera manifestacije kao sublimata hrvatske kinematografije u dvogodišnjem razdoblju te decentralizacija, odnosno davanje povjerenja tehnički i ljudski obnovljenom Kinu Edison koje je energijom i znanjem pokazalo da svoju svježinu i dobre vibracije može prenijeti i na ovu važnu, ali prethodno u vremenu pomalo zaostalu manifestaciju.”
Vidi li Grad Karlovac DHF kao dugoročnog partnera, manifestaciju koju želi zadržati i razvijati u narednim godinama?
“Iako ovo pitanje valja uputiti prije svega samom Gradu Karlovcu, sa stajališta podrške koju Kino Edison kao gradska institucija dobiva pri organizaciji DHF-a, kao i sa stajališta osobne podrške koju dobivamo od gradonačelnika, gospodina Damira Mandića, rekao bih da je odgovor potvrdan. Gospodin Mandić, uostalom, otvoreno kaže da priželjkuje domaćinstvo i sljedećih Dana te da se iznimno ponosi domaćinstvom ovog i proteklog izdanja. Djelovanje Kina Edison kao institucije u okvirima Grada donosi određene tehničko-pravne izazove, kao što to čini i općenito funkcioniranje bilo kojega grada koji se nosi sa suvremenim infrastrukturnim i urbanističkim imperativima, poput onoga obnove stare gradske jezgre. Mi smo, međutim, i u tim zahtjevnim okolnostima uvijek osjećali samo dobru volju i iskrene napore da se sve prepreke povezane s festivalom prevladaju.”
Ovogodišnji dokumentarni program popunjavaju i neki povijesno uspješni filmovi poput “Fiume o morte!” Igora Bezinovića (najgledaniji domaći dokumentarac svih vremena), “Paviljon 6” Gorana Devića (prvi domaći dokumentarac na BBC-u), (zasad) pomalo nepravedno potcijenjeni “Najbolji profesor filma na svijetu” Vide Žagar kao jedan od rijetkih HR dokumentaraca koji želi koračati stazama true crime žanra…
“Selekcijska komisija natjecateljskog programa drugu godinu zaredom istakla je prinose dokumentarnoga roda kao najkvalitetniji segment hrvatskog filmskog stvaralaštva, što se odrazilo i u broju odabranih filmova: jedanaest dokumentarnih naspram osam igranih te po šest animiranih, eksperimentalnih i namjenskih). U 2025. to se posebno odnosi na dugometražne dokumentarce – nezaobilazni su naravno bili ‘Fiume o morte!’, ‘Mirotvorac’ i ‘Paviljon 6’, ali i ‘Šume šume’ Renate Poljak i ‘Lekcije mog tate’ Dalije Dozet, što me raduje, jer koliko god da je riječ o već nagrađivanim i medijski popraćenim filmovima, to sasvim sigurno ne znači da su ih vidjeli svi koji to žele, a posebno ne u savršenim kino-uvjetima Edisona.
“‘Najbolji profesor filma na svijetu’ Vide Žagar posebno je atraktivna priča – s jedne strane kao izvrsno istražen i produciran te podjednako kritički nastrojen i emocionalno intenzivan dugometražni diplomski film, a s druge kao pogled u slijepu pjegu naše filmologije kojoj nudi priliku za samorefleksiju.
“Zbog prirode selekcijskog procesa i ograničenih vremenskih okvira DHF-a, „ispod crte“ je ostalo još nekoliko vrlo dobrih dugih dokumentaraca, tako da nema nikakve sumnje da je proteklo dvogodišnje, pa i četverogodišnje razdoblje povijesno izvanredno za dokumentarni film. Natjecateljski program sadrži i niz fantastičnih kraćih dokumentarnih djela, kao što su ‘Kruh Mati Tradicije’ Marka Plejića, svojevrsni ‘Od 3 do 22’ za novo doba; ‘Grand Prize’ Anje Koprivšek, nominalno o domaćoj ballroom sceni, ali doista o Teu, Valentini i njihovom prekrasno autentičnom odnosu; potresna ‘Bol’ preminulog doajena Ivana Faktora; pomalo šokantni ‘Projekt Nika’ Tadije Tadića o mladoj influenserici i njezinoj majci-menadžerici; te ‘Žive slike’ Tibora Đurđeva, posvećene profesorici Janici Tomić. Želim skrenuti pozornost i na popratni program ‘Trendovi’ u kojem igraju važan film Karle Jelić ‘I tako još jedna’ te urnebesni found footage ‘Ćaća’ Mateja Beluhana.
“Sjajni dokumentarci ‘1001 noć’, ‘Srebrne’ i ‘Cijeli dan nisam stala’ vrte se, pak, u sklopu Filmaktivove inkluzivne projekcije, a dokumentarističku vrijednost posjeduje i jedini film Alda Paquole ‘Automati želja’, koji se prikazuje u sklopu in memoriama za tog velikog riječkog i hrvatskog kritičara. Ljubiteljima povijesti domaće dokumentaristike zanimljive će biti i tzv. filmske kozerije, nerijetko hibridni, dokumentarno-igrani, a manje poznati duhoviti filmovi Zvonimira Berkovića, Nikše Fulgosija, Obrada Gluščevića i Zlatka Sudovića koje nam predstavlja Hrvatska kinoteka u izboru Juraja Kukoča, baš kao i klasični ratni dox ‘Hotel Sunja’ Ivana Salaja i ‘Autobiografija’ Jelene Rajković koji stižu s ADU-a u izboru Jelene Modrić.”
Što možeš reći o ostatku programa: popratnom, specijaliziranim filmskim cjelinama, tribinama…?
“I ove godine priređujemo retrospektivu kratkometražnog stvaralaštva istaknutog domaćeg autora/ice, a riječ je o Hani Jušić čiji se studentski i rani profesionalni radovi poput ‘Zimice’, ‘Terarija’, ‘Pametnica’, ‘Rođendana’, ‘Mušica, krpelja i pčela’ te ‘Da je kuća dobra i vuk bi je imao’ danas s pravom smatraju modernim klasicima ove filmske vrste. Istaknuo bih i Tribinu ‘Psihijatrija i film’ Klinike za psihijatriju Vrapče i HDFK-a, koja se prvi puta održava na jednom filmskom festivalu, a vezuje se uz cjelinu natjecateljskog programa koju smo nazvali ‘Osobenjaci’ (‘Psihonauti’ Nike Radasa, ‘Fleka’ Sare Alavanić, ‘Jogurt, sok, cigarete’ Josipa Lukića, ‘Kičma’ Marte Margetić, ‘Bol’ Ivana Faktora). Gostuju doc. dr. sc. Marko Ćurković, dr. sc. Karla Lončar, dr. med. Igor Salopek i redatelj Niko Radas.
“Uz predavanja (o povijesti filma u Karlovcu i onoj industrijskog filma), radionice (filmske kritike i inkluzivnog filma), predstavljanja (knjige Hrvoja Turkovića, mrežnih stranica arhiva HFS-a), izložbu Željka Nemeca i live podcaste s filmskim kritičarima, ne zaboravimo ni na zabavu – sviraju nam gipsy jazz sastav Špirologija i DJ Simon, a ove godine namjeravam se i sam okušati u filmskom kvizu koji je na rasporedu u petak 17. listopada. Ulaz na sve filmske i popratne programe 34. DHF-a ponovno je besplatan; ulaznice za natjecateljski program potrebno je preuzeti putem sustava Entrio ili na blagajnama Edisona, a dolazak u Karlovac moguć je i vlakom uz 40 posto popusta Hrvatskih željeznica.”
