Recenzije"Joan Baez: Ja sam glasna" - Vlastita inačica spokoja

“Joan Baez: Ja sam glasna” – Vlastita inačica spokoja

|

U hrvatska kina jučer je stigao dokumentarac “Joan Baez: Ja sam glasna” / “Joan Baez: I Am a Noise” (2023) o legendarnoj američkoj folk ikoni i aktivistici Joan Baez. Sada u 84., a u doba snimanja filma i taman u pred-COVID vrijeme napunivši 79, dok se sprema na oproštajnu turneju povodom albuma “Whistle Down the Wind”, Baez u dokumentarnom filmu Miri Navasky, Maeve O’Boyle i Karen O’Connor razotkriva najvažnije karijerne i životno-osobne postaje: od nagle slave u osamnaestoj, suradnje i duboke veze s Bobom Dylanom, do gorkih intimnih priznanja o vlastitoj neadekvatnosti i svakodnevnoj borbi s unutarnjim demonima.

Ono što se izvana možda nekome činilo kao idiličan život neke više srednje američke klase (otac Albert poznati fizičar, poznat po ranim otkrićima vezanima za rendgen-uređaje), bila je zapravo tek iluzija. Prije nego što će požeti svjetsku slavu, Joan će kao djevojčica u svoj dnevnik – čije odabrane dijelove slušamo u offu – zapisivati misli i zapažanja okružujućeg svijeta. Najviše će (u početku) zazvoniti djevojčina sumnja u vlastitu vrijednost, uzevši u obzir njeno djelomično meksičko nasljeđe s očeve strane; mala Joan je, naime, zbog svoje tamnije boje kože, naročito ljeti, bila na meti lokalnih dječjih glupančića.

Film koji je svjetsku premijeru imao na prošlogodišnjem Berlinaleu, a hrvatsku na ovogodišnjem ZagrebDoxu, dotiče većinu glazbeničinih, uglavnom disfunkcionalnih odnosa: već spomenuti s Dylanom kojem je trebala majčinska figura, ratnim aktivistom Davidom Harrisom s kojim je dobila jedino dijete (bubnjar Gabriel Harris), sestrama Mimi i Pauline s kojima nikad nije razvila prisniji odnos, ocem Albertom kojeg je optužila za seksualno zlostavljanje… Potonje svjedočanstvo će i dan danas izazivati kontroverze, jer zlostavljanje nikad nije službeno dokazano, dok će sam otac traume pripisati sindromu lažnog sjećanja, koje psihijatri često znaju usaditi svojim pacijentima. I sama Baez u dokumentarcu ostavlja djelić šanse da neka od sjećanja nemaju uporište u stvarnosti.

Film svejedno pati od izostanka agresivnije montažerske ruke i određenih nedosljednosti…

“Joan Baez: Ja sam glasna” stukturiran je oko glavnih razgovora s glazbenicom u tipičnoj talking heads maniri, ali dovoljno često razbijenog bogatom arhivom, animiranim dnevničkim ulomcima i živim pripremama glazbenice za nastup i snimkama istog, da bi kod gledatelja izazvalo značajnije komešanje u stolici. Film svejedno pati od izostanka agresivnije montažerske ruke, određenih nedosljednosti poput nerazjašenog (osobnog) pakla u Engleskoj u mlađim danima, pa i dubljeg uvida u očito kompliciranu obiteljsku dinamiku koja je obilježila život Bazeove.

Autorski trojac Navasky – O’Boyle – O’Connor pomalo štreberski i računovodstveno hladno, kao u bejzbolu dotiče sve važnije karijerne baze, s dobro poznatim podacima koji tvrdokornijim fanovima neće donijeti previše novoga; s druge strane, mnogo je uspješniji onaj osobni dio, gdje Baez priznaje višedesetljetnu borbu s psihičkim bolestima – neurozom, depresijom i paničnim napadima, između ostalih, s kojima je naučila živjeti, ali koje nikada nisu nestale iz njenog života. Danas u svojim osamdesetima (u filmu upravo ušla u osamdesetu godinu), Baez je odavno oprostila svima koji su je povrijedili i, čini se, bar je takav dojam promatrača sa strane – konačno pronašla, ako ništa, onda barem neku svoju inačicu spokoja…

"Joan Baez: Ja sam glasna" / "Joan Baez: I Am a Noise"
Režija: Miri Navasky, Maeve O'Boyle i Karen O'Connor
Producentice: Miri Navasky i Karen O'Connor
Kamera: Timothy Grucza, Wolfgang Held i Ben McCoy
Montaža: Maeve O'Boyle
Glazba: Sarah Lynch
Zemlja podrijetla: SAD
Godina proizvodnje: 2023.
Trajanje: 113 minuta

Povezani tekstovi

23. Zagreb Film Festival: “Vjetre, pričaj sa mnom” – Slavlje života na jezeru

"Vjetre pričaj sa mnom" (2025) sretno objedinjuje narativnost i poetičnost, postupno se semantički rastačući do fluidne osjećajnosti.

4. Cherry Pop Festival: “As I Was Looking Above, I Could See Myself Underneath” – Sedam kosovskih LGBTQ duša

"As I Was Looking Above, I Could See Myself Underneath" lIlira Hasanaja prikazan je na Cherry Pop Festivalu u sklopu programu gostovanja Prištinskog queer festivala.

4. Cherry Pop Festival: “Faustyna” – Skica za portret

Kratkometražni film "Faustyna" (2024) poljske redateljice Natalie Dutkiewicz najavljuje identitetsku podvojenost mlade istoimene protagonistice.

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

Redateljice kao gradivo tkivo slovačkog dokumentarnog filma

Slovačke redateljice posljednjih su godina sve brojnije te unose teme od osobnih interesa.

Vera Lacková – Emancipacija kroz arhiv

Vera Lacková, redateljica romskog podrijetla mlađe generacije, tematizira problematiku romske populacije kroz povijest.

Novi projekt Morane Komljenović na “matchmaking” programu u Trentu

U skopu "matchmaking" programa "Vis-à-Vis" sudjelovao je i dokumentarni projekt "Praznovjerje slobode - Misterij San Marina" Morane Komljenović.

Marek Šulík – Točke susreta

Martin Šúlik pripadnik je mlađe generacije redatelja koji suvremene mogućnosti snimanja iskorištavaju za odabir relevantnih tema.

Martin Slivka – Eksperimentalnost istraživača

"A Man Leaves Us" / "Odchádza človek" (1968) Martina Slivke je esejistički film koji neumoljivo podsjeća na "Tijelo" Ante Babaje.

“Linije pogleda” u Dokukinu KIC

Sljedećeg ponedjeljka u Dokukinu KIC će biti prikazano svih pet epizoda dokumentarnog serijala "Linije pogleda" (Dokumetar / FPS Media; 2025.).

Hrvatska koprodukcija u službenom natjecateljskom programu 42. Sundance Film Festivala

Hrvatska manjinska filmska koprodukcija "Planina" (2025) Biljane Tutorov i Petra Glomazića, imat će svjetsku premijeru na 42. Sundanceu.

Dušan Hanák – Paroksizam društvenih tragedija

U seriji tekstova "Kontradikcije slovačkog dokumentarizma" nastojat ćemo tek nesustavno skicirati neke od raspoznatljivih poetika u ostvarenjima koja su do danas ostala u zakutcima zajedničkog kulturnog imaginarija.

57. Revija hrvatskog filmskog stvaralaštva: Nakanjeno, potrebno, moguće

Ovogodišnja, 57. Revija hrvatskog filmskog stvaralaštva upriličena je u Šibeniku, u Kući umjetnosti Arsen.

“Ne zaboravite ostaviti recenziju” – Instagramična turistifikacija

"Ne zaboravite ostaviti recenziju" ne doima komentarom niti se čini da se njome zastupa kakvo mišljenje ili daju kakvi sudovi.
Režija: Miri Navasky, Maeve O'Boyle i Karen O'Connor<br> Producentice: Miri Navasky i Karen O'Connor<br> Kamera: Timothy Grucza, Wolfgang Held i Ben McCoy<br> Montaža: Maeve O'Boyle<br> Glazba: Sarah Lynch<br> Zemlja podrijetla: SAD<br> Godina proizvodnje: 2023.<br> Trajanje: 113 minuta"Joan Baez: Ja sam glasna" - Vlastita inačica spokoja