Iz Sarajeva za Dokumentarni.net: Iva Rosandić
Jučerašnji su festivalski dan obilježila događanja industrijskog programa drugog “AJD Industry Days @ AJB DOC” u sklopu AJB DOC-a. Tri dana intenzivnog povezivanja, predstavljanja projekata u nekoj od fazi nastanka i susreta s financijerima, odnosno programerima festivala odvijao se u prostoru Kamernog teatra 55, kazalištu avangardne provenijencije osnovanog još 1955. godine. Danas je u kulturnu memoriju posebno upisana njegova uloga u vrijeme okupacije Sarajeva i kulturni otpor tamošnjih izvođača. Smješten u neposrednoj blizini Vječne vatre, prolazu u Titovoj u kojem je donedavno postojao alternativni klub “Underground”, već sama lokacija priziva neumoljivu realnost sve skučenijih okvira razvoja kulture. U takvoj smo konstelaciji pogledali prezentaciju projekata podvedenih pod naziv “Balkan Stars”, očito tematski i produkcijski vezanih za regionalnu problematiku, a koji je obilovao hrvatskom produkcijom. Na prvi je pogled bilo moguće uočiti razliku u pristupu u usporedbi s projektima predstavljenima dva dana ranije u sklopu kategorije “Main Pitch”, a koja se krije u izraženoj autorskoj prisutnosti i naglasku na temi pripadnoj estetici.
Nagrađeni projekt (nagrada za koprodukciju koju dodjeljuje Al Jazeera Documentary Channel) “I Don’t Want To” Hanisa Bagashova, tematizira naprimjer obiteljski razdor uzrokovan latentnim društvenim rasizmom, razvijajući opservacijske postupke u tretmanu protagonista. Nagrađen je i projekt Damira Markovine “Još jedan film o ratu, ocu i domu” (Wolfgang&Dolly), a koji također balansira između osobnog i društvenog, donoseći povijest ovih prostora kroz individualnu vizuru, ujedno se odlikujući za autora prepoznatljivom estetikom. Utoliko se čini da zbog esejističkog prosedea i razvoja priče posredstvom filmskog jezika najviše potencijala ima “Kontraadmiral” (Restart / Artikulacija Film) Mladena Ivanovića. Međutim, komentari dijela producenata na projekt pokazuju da neki uopće ne razumiju mogućnosti dokumentarnog filma i značaj nadilaženja uspostavljenih strukturalno-estetskih normi, stoga nas u tom kontekstu ne treba čuditi srednjostrujaški status dokumentarca danas, a koji očekivanja svodi na priču, ne i izvedbu.
Budući da su na programu prisustvovali predstavnici HRT-a, posebnu su nagradu za razvoj projekta dodijelili Antonu Mezuliću za budući film “Cordon” (Restart / Cinephage Productions), a koji istražuje tinjajuće konflikte i prateću socijalnu depriviranost na primjeru mikrozajednice Vojnića. Nagradu u kategoriji “Main Pitch” osvojili su projekti “The Rabbis’ Intifada” Heather Tenzer, otkrivajući paralelnu verziju ortodoksnog židovstva usmjerenu na oslobođenje Palestine; i “The Srebrenica Tape” Chiare Sambuchi, utemeljen na amaterskoj snimci koja dokumentira svakodnevicu u enklavi.
Festivalski se segment nastavio u uhodanom tonu, a pogledali smo “Dolazak proljeća u Buču” / “When Spring Came to Bucha” (2022) Marcusa Lenza i Mile Tešajeve, opservacijski film snimljen nedugo nakon oslobođenja grada od ruskih trupa. Dokumentarac svjedoči novonastaloj rutini između traume, daljnjih razdora uzrokovanih indoktrinacijom obje strane, ali i neumoljivom voljom za preživljavanje.
Neočekivano lagodnog tona, dokazujući da protagonist pun duha film samostalno iznosi na viši nivo, jest “Dear Memories” (2022) Nahuela Lopeza. Film počiva na razvoju nekoliko linija iz života fotografa Thomasa Hoepkera, a koji uključuju povijest njegove fotografije, aktualno poduzeto proputovanje SAD-om i borbu s tinjajućim Alzheimerom. Fotografija postaje doslovno utjelovljeno sjećanje, a sam je autoironijski pristup bolesti od strane Hoepkera dobrodošao odmak od filmova, koji protagoniste u sličnoj poziciji češće tretiraju pokroviteljski, no što im zadržavaju ravnopravnost.
