Recenzije"Riotsville, U.S.A." - Alternativno rješenje problema

“Riotsville, U.S.A.” – Alternativno rješenje problema

|

Dobrodošli u Riotsville! Gradić kakvih u SAD-u ima doslovce na svakom koraku. Ili ipak nema? Jednokatnice u jarkim bojama, trgovine, “Joe’s Place” – valjda lokalni kafić, prašnjava ledina raspolovljena jedinom asfaltiranom prometnicom, prevrnuti auto, helikopter koji u niskom letu nadlijeće kordone policajaca u punoj ratnoj spremi… Čekajte, pa ovdje nešto opako ne štima! I ne štima, jer je u pitanju izmišljeni, holivudski grad, stvoren potkraj 1960-ih isključivo za uvježbavanje vojske i policije kako bi što učinkovitije odgovorili i (nasiljem) suzbili rastuće prosvjede diljem zemlje, uglavnom Afroamerikanaca željnih društvenih i životnih promjena. Američka redateljica Sierra Pettengill u svom čistokrvnom arhivskom dokumentarcu tka – ili to pokušava – širu sliku koja povezuje rađanje militarizacije američke policije s represijom crnačke populacije, čije posljedice sežu i do današnjih dana. Film je prošle godine igrao na ZagrebDoxu u programu “Stanje stvari”, a sama je autorica već otprije poznata po vlastitom arhivskom doku-opusu (“The Rifleman”, “The Reagan Show”), te kao arhivska istraživačica za brojne ostale filmske stvaraoce, poput Jima Jarmuscha i Roberta Greena (“Gimme Danger”, “Kate Plays Christine”). Prije točno deset godina bila je i producentica uspješnice Zacha Heinzerlinga, “Slatkica i boksač” (2013).

“Tog ljeta ljudi su se osvetili gradovima koji su ih držali zatočenima, kao odgovor za povijest ograničavanja i prijezira”, govori nam naratorski glas glumice Charlene Modeste po tekstu pisca Tobija Hasletta. Ljeto u pitanju moglo je biti bilo koje potkraj 1960-ih – 1966., 1967., 1968…; svejedno, jer je ljudima u osvit društvenih promjena na čelu s Martinom Lutherom Kingom, jednostavno prekipjelo. Na ulice Chicaga, Newarka, Detroita i stotinu drugih američkih gradova iz korita se izlila rijeka desetina i stotina tisuća gnjevnih i ugnjetavanih, obespravljenih pojedinaca, u još itekako rasno segregiranom društvu koje je svoje crne sunarodnjake tretiralo kao građane drugog reda. Nasilje i uništena imovina kao uobičajen inventar sličnih okupljanja naroda kojima je dogorjelo ispod noktiju; reakcija s druge strane barikada umjesto širokih društvenih reformi, jačanje represivnog aparata, zašto ne i brušenje u posve izgrađenim maketama gradova – Riotsvilleima. Zašto ne i unutar vojne baze nazvane po konfederacijskom generalu i KKK-ovcu. Ima smisla.

“Riotsville, U.S.A.” korektno uparuje bogatu arhivu s poetskom naracijom Charlene Modeste te povremenim kontekstualizirajućim natpisima na ekranu.

Lyndon Johnson je 1967. godine osnovao 11-člano “Kernerovo povjerenstvo” (Kerner Commision), sa zadatkom dokučivanja razloga prosvjeda. Rezultati su bili predvidljivi – umjesto raširene teorije o unutarnjim neprijateljima, povjerenstvo je došlo do zaključka o društvenom slomu kojeg je po njihovom mišljenju odmah trebalo ublažiti/obrnuti povećanjem sredstava za socijalne programe. Alternativni prijedlog br. 2 ticao se financiranja drugačijeg rješenja problema, mnogo nasilnije prirode, dakako. Izabran je drugi.

“Riotsville, U.S.A.” zadovoljavajuće uparuje bogatu arhivu – uključujući debatu na pokojnom javnom PBL-u, preteči PBS-a, koji je među rijetkima davao stvarni prostor Afroamerikancima i njihovim problemima – s poetskom naracijom Charlene Modeste te povremenim kontekstualizirajućim natpisima na ekranu. Zanimljivo je provučen i tadašnji javni medijski diskurs (“large militant demonstrations”), kao i humoristična vinjeta američkih kućanica koje se naoružavaju i vježbaju pucati uslijed rastućih nasilnih prosvjeda. Svejedno, autorica Sierra Pettengill umjesto dublje kontekstualizacije tema koje kao u bejzbolu, fragmentarno dotiče svaku od baza, radije bira pseudofilozofski stav, nejasnog smjera i upitnih povezničkih niti, koji nekog novog ili neupućenog promatrača ni izbliza neće orijentirati kroz kompleksan društveni krajolik Sjedinjenih Država sredinom i krajem 1960-ih. Dokumentarac američke redateljice ne donosi naročite novosti vezane za otprije poznatu problematiku rasne nejednakosti, getoiziranosti Afroamerikanaca i praktički legaliziranu policijsku brutalnost; njihova geneza nije dovoljno detaljno istražena, a ni sam stilsko-estetski odmak na tragu esejističkog filma, ostavljen u 4:3 okviru originalnih snimki, ne spašava izgubljenu misiju dokučivanja istinske autorske poante.

"Riotsville, U.S.A."
Režija: Sierra Pettengill
Scenarij: Tobi Haslett
Producenti: Sara Archambault i Jamila Wignot
Montaža: Nels Bangerter
Glazba: Jace Clayton
Zemlja podrijetla: SAD
Godina proizvodnje: 2022.
Trajanje: 91 minutu

Povezani tekstovi

10. Cinema Eye Honors: “Cameraperson” i Kirsten Johson do tri CEH nagrade

10. Cinema Eye Honors: Američka snimateljica Kirsten Johnson i njen "Cameraperson" (2016) osvojili su tri nagrade na jučerašnjim 10. Nagradama Cinema Eye.

32. Dokumentarne nagrade IDA: Najbolji “O.J.: Made in America, “The White Helmets”, “4.1 Miles”…

U Los Angelesu su prije nekoliko dana po 32. put dodijeljene Dokumentarne nagrade IDA.

32. Dokumentarne nagrade IDA: Nominacije za Kirsten Johnson, Gianfranca Rosija, Ezru Edelmana…

Nominacije za ovogodišnju nagradu Međunarodnog udruženja dokumentarista zaslužili su Kirsten Johnson, Gianfranco Rosi, Ezra Edelman...

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

“I kipovi umiru” – Muzeji kao mjesto smrti

Danas je teško pojmiti kontroverznost filma "I kipovi umiru" jer se kritika kolonijalizma može učiniti pomalo apstraktnom.

22. ZagrebDox: “Subjektivna” – Subjektivnost nije slabost, već polazišna točka

U konačnici, "Subjektivna" (2026) Anje Koprivšek skica je festivalskog iskustva i dnevnički zapis osobne introspekcije.

Posljednje ovosezonske “Vizije” posvećene filmu “Zidane, portret 21. stoljeća”

Posljednje ovosezonske "Vizije" posvećene su filmu "Zidane, portret 21. stoljeća" / "Zidane: A 21st Century Portrait" / "Zidane, un portrait du 21e siècle" (2006).

“Cannes Docs” – Svijet dokumentaraca Filmskog festivala u Cannesu

Kratki posjet paviljonu "Cannes Docs" podsjeća vas da dokumentaraca nikada nije bilo više na tržištu, koji nailaze na sasvim nove probleme i izazove.

19. Beldocs: “Zalazak” – Arhitektura socijalne države

Miloš Jaćimović u svom filmu "Zalazak" (2026) vrijednost nestalog sustava ne komunicira gorčinom ni transferima krivnje.

15. Škola dokumentarnog filma: Još ruka-dvije

15. Škola dokumentarnog filma trajala je od listopada 2025. do travnja 2026., a pohodilo ju je desetero polaznika.

Otvorene prijave za 35. Dane hrvatskog filma

Dani hrvatskog filma pozivaju na prijavu filmova za 35. izdanje koje će biti održano od 15. do 18. listopada 2026. u karlovačkom Kinu Edison.

Predstavljen program 36. Animafesta

U Galeriji Kranjčar u utorak je održana konferencija za medije 36. Svjetskog festivala animiranog filma – Animafesta Zagreb 2026.

22. ZagrebDox: “Tragovi pripadanja” – Aporija bezdomnosti

Materijal filma "Tragovi pripadanja" je istodobno introspektivan, logoreičan i kinetičan; veoma osoban, ali uvjetno rečeno i kolektivan.

“Ono što treba činiti” najbolji međunarodni dokumentarac 19. Beldocsa

U Beogradu je završio 19. Beldocs, na kojem su hrvatski projekti te autorice i autori osvojili niz nagrada i priznanja.
Režija: Sierra Pettengill<br> Scenarij: Tobi Haslett<br> Producenti: Sara Archambault i Jamila Wignot<br> Montaža: Nels Bangerter<br> Glazba: Jace Clayton<br> Zemlja podrijetla: SAD<br> Godina proizvodnje: 2022.<br> Trajanje: 91 minutu"Riotsville, U.S.A." - Alternativno rješenje problema