Recenzije"Riotsville, U.S.A." - Alternativno rješenje problema

“Riotsville, U.S.A.” – Alternativno rješenje problema

|

Dobrodošli u Riotsville! Gradić kakvih u SAD-u ima doslovce na svakom koraku. Ili ipak nema? Jednokatnice u jarkim bojama, trgovine, “Joe’s Place” – valjda lokalni kafić, prašnjava ledina raspolovljena jedinom asfaltiranom prometnicom, prevrnuti auto, helikopter koji u niskom letu nadlijeće kordone policajaca u punoj ratnoj spremi… Čekajte, pa ovdje nešto opako ne štima! I ne štima, jer je u pitanju izmišljeni, holivudski grad, stvoren potkraj 1960-ih isključivo za uvježbavanje vojske i policije kako bi što učinkovitije odgovorili i (nasiljem) suzbili rastuće prosvjede diljem zemlje, uglavnom Afroamerikanaca željnih društvenih i životnih promjena. Američka redateljica Sierra Pettengill u svom čistokrvnom arhivskom dokumentarcu tka – ili to pokušava – širu sliku koja povezuje rađanje militarizacije američke policije s represijom crnačke populacije, čije posljedice sežu i do današnjih dana. Film je prošle godine igrao na ZagrebDoxu u programu “Stanje stvari”, a sama je autorica već otprije poznata po vlastitom arhivskom doku-opusu (“The Rifleman”, “The Reagan Show”), te kao arhivska istraživačica za brojne ostale filmske stvaraoce, poput Jima Jarmuscha i Roberta Greena (“Gimme Danger”, “Kate Plays Christine”). Prije točno deset godina bila je i producentica uspješnice Zacha Heinzerlinga, “Slatkica i boksač” (2013).

“Tog ljeta ljudi su se osvetili gradovima koji su ih držali zatočenima, kao odgovor za povijest ograničavanja i prijezira”, govori nam naratorski glas glumice Charlene Modeste po tekstu pisca Tobija Hasletta. Ljeto u pitanju moglo je biti bilo koje potkraj 1960-ih – 1966., 1967., 1968…; svejedno, jer je ljudima u osvit društvenih promjena na čelu s Martinom Lutherom Kingom, jednostavno prekipjelo. Na ulice Chicaga, Newarka, Detroita i stotinu drugih američkih gradova iz korita se izlila rijeka desetina i stotina tisuća gnjevnih i ugnjetavanih, obespravljenih pojedinaca, u još itekako rasno segregiranom društvu koje je svoje crne sunarodnjake tretiralo kao građane drugog reda. Nasilje i uništena imovina kao uobičajen inventar sličnih okupljanja naroda kojima je dogorjelo ispod noktiju; reakcija s druge strane barikada umjesto širokih društvenih reformi, jačanje represivnog aparata, zašto ne i brušenje u posve izgrađenim maketama gradova – Riotsvilleima. Zašto ne i unutar vojne baze nazvane po konfederacijskom generalu i KKK-ovcu. Ima smisla.

“Riotsville, U.S.A.” korektno uparuje bogatu arhivu s poetskom naracijom Charlene Modeste te povremenim kontekstualizirajućim natpisima na ekranu.

Lyndon Johnson je 1967. godine osnovao 11-člano “Kernerovo povjerenstvo” (Kerner Commision), sa zadatkom dokučivanja razloga prosvjeda. Rezultati su bili predvidljivi – umjesto raširene teorije o unutarnjim neprijateljima, povjerenstvo je došlo do zaključka o društvenom slomu kojeg je po njihovom mišljenju odmah trebalo ublažiti/obrnuti povećanjem sredstava za socijalne programe. Alternativni prijedlog br. 2 ticao se financiranja drugačijeg rješenja problema, mnogo nasilnije prirode, dakako. Izabran je drugi.

“Riotsville, U.S.A.” zadovoljavajuće uparuje bogatu arhivu – uključujući debatu na pokojnom javnom PBL-u, preteči PBS-a, koji je među rijetkima davao stvarni prostor Afroamerikancima i njihovim problemima – s poetskom naracijom Charlene Modeste te povremenim kontekstualizirajućim natpisima na ekranu. Zanimljivo je provučen i tadašnji javni medijski diskurs (“large militant demonstrations”), kao i humoristična vinjeta američkih kućanica koje se naoružavaju i vježbaju pucati uslijed rastućih nasilnih prosvjeda. Svejedno, autorica Sierra Pettengill umjesto dublje kontekstualizacije tema koje kao u bejzbolu, fragmentarno dotiče svaku od baza, radije bira pseudofilozofski stav, nejasnog smjera i upitnih povezničkih niti, koji nekog novog ili neupućenog promatrača ni izbliza neće orijentirati kroz kompleksan društveni krajolik Sjedinjenih Država sredinom i krajem 1960-ih. Dokumentarac američke redateljice ne donosi naročite novosti vezane za otprije poznatu problematiku rasne nejednakosti, getoiziranosti Afroamerikanaca i praktički legaliziranu policijsku brutalnost; njihova geneza nije dovoljno detaljno istražena, a ni sam stilsko-estetski odmak na tragu esejističkog filma, ostavljen u 4:3 okviru originalnih snimki, ne spašava izgubljenu misiju dokučivanja istinske autorske poante.

"Riotsville, U.S.A."
Režija: Sierra Pettengill
Scenarij: Tobi Haslett
Producenti: Sara Archambault i Jamila Wignot
Montaža: Nels Bangerter
Glazba: Jace Clayton
Zemlja podrijetla: SAD
Godina proizvodnje: 2022.
Trajanje: 91 minutu

Povezani tekstovi

“Becoming Led Zeppelin” – Autorska kontrola iznad svega

"Becoming Led Zeppelin" izbjegava uloviti se u koštac s kontroverzama te se u pojedinim dijelovima pretvara u dosadnjikavu hagiografiju.

Dobri, loši & zli dokumentarci sa streaming servisa (I)

Streaming servisi odgovorni su za puno toga, ali za to što su učinili dokumentarcima nećemo ih previše kuditi.

“Mogwai: If the Stars Had a Sound” – Slavlje komercijalnog trijumfa iznad umjetničkog

Mistika Mogwaija ostaje sačuvana, ali pitanje je koliko je to dobro za dokumentarac o njemu - "Mogwai: If the Stars Had a Sound" (2024).

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

Igoru Bezinoviću ovogodišnja nagrada “Vedran Šamanović” za film “Fiume o morte!”

Ovogodišnji dobitnik nagrade "Vedran Šamanović" je Igor Bezinović za film "Fiume o morte!" (Restart / Nosorogi / Videomante; 2025.).

“Life on Earth” – Vrhunac i kraj dominacije BBC-ja

Okolnosti su htjele da uspjeh serijala "Life on Earth" ostane zabilježen kao kulminacija težnji i karakteristika cijele mini-epohe BBC-jevog dokumentarca.

Dobri, loši & zli dokumentarci sa streaming servisa (II)

U posljednjem tjednu mjeseca lipnja 2025., najgledaniji naslov Netflixova kataloga bio je "Trainwreck: Poop Cruise" (2025).

“Fiume o morte!” je najgledaniji domaći dokumentarac od samostalnosti!

"Fiume o morte!" (2025) redatelja Igora Bezinovića postao je najgledaniji domaći dokumentarac od samostalnosti!

“Becoming Led Zeppelin” – Autorska kontrola iznad svega

"Becoming Led Zeppelin" izbjegava uloviti se u koštac s kontroverzama te se u pojedinim dijelovima pretvara u dosadnjikavu hagiografiju.

Hrvatski dokumentarci na Locarnu i DokuFestu, niz projekata podržanih od strane Eurimagesa

Donosimo nekoliko informacijskih crtica oko hrvatskih dokumentarnih filmova/projekta na međunarodnoj i regionalnoj sceni.

18. Gledalište Kinokluba Zagreb – Jednostavnost i igra

U zagrebačkoj Kinoteci od 28. je svibnja do 1. lipnja održano i odgledano 18. Gledalište Kinokluba Zagreb.

Dobri, loši & zli dokumentarci sa streaming servisa (I)

Streaming servisi odgovorni su za puno toga, ali za to što su učinili dokumentarcima nećemo ih previše kuditi.

“Mogwai: If the Stars Had a Sound” – Slavlje komercijalnog trijumfa iznad umjetničkog

Mistika Mogwaija ostaje sačuvana, ali pitanje je koliko je to dobro za dokumentarac o njemu - "Mogwai: If the Stars Had a Sound" (2024).

Filmska lica i naličja kinematografije represije i otpora

Prvi film na prostoru današnje Indonezije prikazan je 5. prosinca 1900. u Bataviji, današnjoj Jakarti.
Režija: Sierra Pettengill<br> Scenarij: Tobi Haslett<br> Producenti: Sara Archambault i Jamila Wignot<br> Montaža: Nels Bangerter<br> Glazba: Jace Clayton<br> Zemlja podrijetla: SAD<br> Godina proizvodnje: 2022.<br> Trajanje: 91 minutu"Riotsville, U.S.A." - Alternativno rješenje problema