U jedno od ugodnijih iznenađenja ovogodišnjeg ZagrebDoxa sasvim sigurno spada ostvarenje Darovana Tušeka, koji je sa svojim kratkim dokumentarcem “Ljubi bližnjega svoga” (2013., Restart) premijerno zakoračio na nefikcijsku scenu.
Zapravo, Tušekov kratki draguljčić ne sliči ničemu što ste u posljednje vrijeme inhalirali s dokumentarnog menija. Asketski ogoljen i tehnički fiksirano-amaterski, “Ljubi bližnjeg svoga” na prvo gledanje više sliči zahuktaloj vježbi s ADU-a nego punopravnom filmu iz službenog programa ZagrebDoxa.
No, ne dajte se obeshrabriti početnim dojmovnim akrobacijama, jer spremni smo potpisati kako će dokumentarac mladog redatelja bez većih problema konkurirati za najšarmantnije i najduhovitije hrvatsko nefikcijsko ostvarenje 2014. godine.
Ima nešto gangsterovsko-antepavlovićevskog miksa u Tušekovom glavnom junaku Živku Gašparu, 51-godišnjaku koji živi pokraj Sinja u Dalmatinskoj zagori. Elokventni, energični i raspjevani Živko u ovih dvadesetak minuta svog mini-portreta iznjedrio je mudrosti o kojima bi se već sada mogla napisati kratka knjižica.
Nije ni čudo što je i sam Tušek, koji također u sebi ima nešto smušene čarličaplinovštine, postao integralnim dijelom vlastitog filma, čija se konačna verzija uvelike razlikovala od unaprijed zamišljene. Tako je “Ljubi bližnjega svoga” postao film u filmu, odnosno film o snimanju filma, čiju je drugu verziju zadržao sam Živko.
Njegove izjave o kisiku, majicama, pa i scena u kojoj jedan stariji gospodin uopće ne može doći do riječi pokraj Živkove sveprisutnosti, već sada se mogu smatrati dijelom hrvatske humoristično-dokumentarne antologije.
Nije ni čudo što je i sam Tušek, koji također u sebi ima nešto smušene čarličaplinovštine, postao integralnim dijelom vlastitog filma, čija se konačna verzija uvelike razlikovala od unaprijed zamišljene. Tako je “Ljubi bližnjega svoga” postao film u filmu, odnosno film o snimanju filma, čiju je drugu verziju zadržao sam Živko.
Kad je jedina zamjerka određenom celuloidnom ostvarenju (osim određenih tehničkih koje nisu bitnije utjecale na konačnu ocjenu) njegova relativna uskraćenost u dužini, vjerojatno znate kako se u takvim slučajevima, bez suvišnog filozofiranja, radi o dobrom dokumentarnom filmu.
A “Ljubi bližnjega svoga” to u pravom smislu riječi i jest. Ako nakon dvadeset minuta tour de force nastupa neiskvarenog Johna Travolte iz Dalmatinske zagore ne odete sa širokim osmijehom iz kina, dajemo vam besplatnu godišnju pretplatu na Dokumentarni.net.