Recenzije"Naomi Osaka" - Rađanje nove teniske zvijezde

“Naomi Osaka” – Rađanje nove teniske zvijezde

|

Kako profesionalni sportaši hendlaju različite vrste pritisaka kojima su svakodnevno izloženi, uključujući onaj medijski? Na ova i još mnoga pitanja iz slične domene pokušava odgovoriti Netflixov mini-serijal “Naomi Osaka” (2021), pristigao na tržište prije točno osam dana. Njegovu pak autoricu Garrett Bradley poznajemo po zapaženom dokumentarcu “Time” (2020), jednom od pet ovogodišnjih kandidata za nagradu Oscar. E sad, zašto su se redateljica, producenti pa i sama najveća svjetska streaming platforma (ili netko od ovih zainteresiranih strana) odlučili na ovakav serijski koncept, kad je cijela priča o novom ženskom teniskom superstaru Naomi Osaki mogla i trebala – ne samo zbog ukupnog trajanja svih epizoda koje ne premašuje dva sata – biti prezentirana u klasičnom formatu cjelovečernjeg dokumentarca, posve je upitan par rukava. Bilo kako bilo, pred nama se materijalizirao film, dobro – serija o sportu koji za razliku od nekih drugih fizičkih aktivnosti, u svijetu autorskog dokumentarnog filma nema previše značajnih recki. Serijal “Naomi Osaka” nije promijenio odnos snaga na ovoj kvalitativnoj vagi, dapače.

Kako bismo dobili kompletniju sliku o the trenutku rađanja nove sportske i teniske zvijezde, moramo se vratiti u ne tako davnu povijest, točnije 8. rujan 2018. godine. Finale je posljednjeg Grand Slam turnira, US Opena. Na jednoj strani nalazi se 36-godišnja Amerikanka Serena Williams, možda i najveća tenisačica u povijesti, koja je u prilici pobjedom izjednačiti rekord Margaret Court po broju ukupno osvojenih Grand Slamova (24); na drugoj dotad relativno nepoznata Japanka Naomi Osaka, dvadesetogodišnjakinja koja je godinu započela kao 68. tenisačica svijeta. Na terenu je, međutim, postojala samo mlada nadolazeća Osaka, pobijedivši svojeg idola s uvjerljivih 6:2, 6:4. Ne bez kontroverze – Serena je za vrijeme meča (naravno, djelomično i zbog vlastite nemoći) triput kažnjena od glavnog suca meča Carlosa Ramosa: zbog nedopuštenog signala trenera, razbijanja reketa i verbalnog delikta protiv suca. U jednom od bizarnijih teniskih finala, pa i mečeva uopće, Williams je pritom suca optuživala za krađu, otvoreno ga nazivajući lopovom, sve uz žestoke reakcije navijača s tribina. Kasnija scena s ceremonije proglašenja pobjednika, svim ljubiteljima sporta i tenisa zauvijek će ostati uklesana u pamćenje: vulgarno buanje izrazito nekorektne američke publike prema uplakanoj Osaki, koja se doslovce ispričavala zbog posve zaslužene pobjede…

Garrett Bradley u svojoj seriji melakonoličnog tona, miksa arhivske snimke događaja i mečeva, intimne kadrove u obliku video-dnevnika te one snimane za potrebe serijala, s izjavama i razmišljanjima glavne protagonistice u offu.

Možda biste ovako na prvu zaključili – hej, pa ovdje ima materijala, ako ništa barem za dobar početak dokumentarca, pa onda red istraživanja mogućeg rivalstva, red zavirivanja iza kulisa najpoznatijeg ženskog teniskog finala u recentnoj povijesti, red čega god već drugoga… Znate gdje ovo već vodi, zar ne? Bradley, doduše, serijal započinje kultnim finalom, nakon kojeg će mlada 23-godišnja Japanka i trenutno druga na WTA listi, osvojiti još tri Grand Slam naslova. No, umjesto izvornog događaja sa svim svojim on i off screen posebnostima, američka autorica odlučuje se publici ponuditi njegovu sasvim razvodnjenu G verziju, gdje Osaka nakon par dinamičnih kadrova meča, sretno i zadovoljno, kao da se ništa prethodno nije dogodilo, na podiju kojeg bombardidaju konfeti u bojama američke zastave, sa zadovoljstvom diže pehar namijenjen pobjednici.

Do kraja serije – čije epizode “Rise”, “Champion Mentality” i “New Blueprint” označavaju različite životno-sportske faze sportašice – upoznajemo Osaku kao sramežljivu djevojku s visokom radnom etikom, zanimljive rasne kombinacije (majka iz Japana, otac s Haitija) koja godinama balansira između savršene djevojke koja bi trebala biti uzor mladima diljem svijeta i svoje prave osobnosti, zapravo pronalaženja vlastitog puta kojeg svi ultimativno pokušavamo pronaći. Osaka isto u konačnici i uspijeva (barem koliko je to moguće vidjeti s ove naše pozicije”), otvoreno se zauzimajući za ciljeve pokreta Black Lives Matter, kasnije i (izvan dokumentarca) javno progovorivši o mentalnim problemima s kojima se sportaši, ali i ona osobno svakodnevno susreću. Garrett Bradley u svojoj seriji melakonoličnog tona, miksa arhivske snimke događaja i Osakinih teniskih mečeva, intimne kadrove u obliku video-dnevnika te one snimane za potrebe serijala, s izjavama i razmišljanjima glavne protagonistice u offu. Osaka je simpatična, draga, nepretenciozna individua – ali pritom izuzetno zatvorena, neelokventna i uglavnom robotski neizražajna; ukratko, posve nefilimična iz rakursa ugodnog dokumentarnog iskustva, čemu ne pomaže ni spoznaja o poprilično običnom, netalasajućem životnom putu o kojem se i nema bogznašto snimiti. Ako i postoji druga Osaka, Bradley do iste nije uspjela doprijeti.

"Naomi Osaka"
Režija: Garrett Bradley
Scenarij: Leonard François
Producenti: Lauren Cioffi i Katy Murakami
Direktor fotografije: Jon Nelson
Glazba: Devonté Hynes i Theodosia Roussos
Montaža: Keith Fraase, Daniel Garber i Abhay Sofsky
Zemlja podrijetla: SAD
Godina proizvodnje: 2021.
Broj epizoda i trajanje: 3 / 113 minuta

Povezani tekstovi

Obznanjene nominacije 93. Oscara

Američka Akademija filmskih umjetnosti i znanosti jučer (ponedjeljak, 15.3.) je obznanila službene nominacije 93. nagrada Oscar.

Objavljena prednominacijska lista 93. Oscara: Među doku-kandidatima i “Notturno”, “Dobrodošli u Čečeniju”, “Dick Johnson Is Dead”…

Objavljena je prednominacijska lista 93. Oscara, a među doku-kandidatima su i "Notturno", "Dobrodošli u Čečeniju", "Dick Johnson Is Dead"...

36. Nagrade za dokumentarni film IDA: “Crip Camp” najbolji dokumentarac, Garrett Bradley naj-redatelj

Na 36. Nagradama za dokumentarni film "Crip Camp" je proglašen najboljim dokumentarcem, Garret Bradley redateljem.

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

“I kipovi umiru” – Muzeji kao mjesto smrti

Danas je teško pojmiti kontroverznost filma "I kipovi umiru" jer se kritika kolonijalizma može učiniti pomalo apstraktnom.

22. ZagrebDox: “Subjektivna” – Subjektivnost nije slabost, već polazišna točka

U konačnici, "Subjektivna" (2026) Anje Koprivšek skica je festivalskog iskustva i dnevnički zapis osobne introspekcije.

Posljednje ovosezonske “Vizije” posvećene filmu “Zidane, portret 21. stoljeća”

Posljednje ovosezonske "Vizije" posvećene su filmu "Zidane, portret 21. stoljeća" / "Zidane: A 21st Century Portrait" / "Zidane, un portrait du 21e siècle" (2006).

“Cannes Docs” – Svijet dokumentaraca Filmskog festivala u Cannesu

Kratki posjet paviljonu "Cannes Docs" podsjeća vas da dokumentaraca nikada nije bilo više na tržištu, koji nailaze na sasvim nove probleme i izazove.

19. Beldocs: “Zalazak” – Arhitektura socijalne države

Miloš Jaćimović u svom filmu "Zalazak" (2026) vrijednost nestalog sustava ne komunicira gorčinom ni transferima krivnje.

15. Škola dokumentarnog filma: Još ruka-dvije

15. Škola dokumentarnog filma trajala je od listopada 2025. do travnja 2026., a pohodilo ju je desetero polaznika.

Otvorene prijave za 35. Dane hrvatskog filma

Dani hrvatskog filma pozivaju na prijavu filmova za 35. izdanje koje će biti održano od 15. do 18. listopada 2026. u karlovačkom Kinu Edison.

Predstavljen program 36. Animafesta

U Galeriji Kranjčar u utorak je održana konferencija za medije 36. Svjetskog festivala animiranog filma – Animafesta Zagreb 2026.

22. ZagrebDox: “Tragovi pripadanja” – Aporija bezdomnosti

Materijal filma "Tragovi pripadanja" je istodobno introspektivan, logoreičan i kinetičan; veoma osoban, ali uvjetno rečeno i kolektivan.

“Ono što treba činiti” najbolji međunarodni dokumentarac 19. Beldocsa

U Beogradu je završio 19. Beldocs, na kojem su hrvatski projekti te autorice i autori osvojili niz nagrada i priznanja.
Režija: Garrett Bradley<br> Scenarij: Leonard François<br> Producenti: Lauren Cioffi i Katy Murakami<br> Direktor fotografije: Jon Nelson<br> Glazba: Devonté Hynes i Theodosia Roussos<br> Montaža: Keith Fraase, Daniel Garber i Abhay Sofsky<br> Zemlja podrijetla: SAD<br> Godina proizvodnje: 2021.<br> Broj epizoda i trajanje: 3 / 113 minuta"Naomi Osaka" - Rađanje nove teniske zvijezde