Recenzije"Usidjelice" - Udaja kao imperativ

“Usidjelice” – Udaja kao imperativ

|

Već prvi prizor “Usidjelica” / “Leftover Women” (2019) američko-izraelskih redateljica, scenaristica i producentica Shosh Shlam i Hille Medallije donosi ono najbolje što taj film nudi. Tridesetčetvorogodišnja Kineskinja Qiu Hau Mei, uspješna, nenametljivo dotjerana, mlada, privlačna zrela žena određenog životnog iskustva, dolazi u agenciju za bračno posredovanje u Beijingu. U razgovoru s predstavnicom tvrtke izlaže svoje, rekli bismo razumne želje i očekivanja glede mogućeg budućeg supruga. Posrednica joj, međutim, uljudno, no bez okolišanja uzvrati da bi bilo poželjno da snizi kriterije jer, uz ostalo, nije više mlada, a ni osobito lijepa. Psihofizička preobrazba Qiu Hau Mei iz dostojanstveno samouvjerene žene koja je ušla u ured u nesigurnu osobu punu dvojbi i koja izlazi iz ureda fascinantna je. U izgledu Qiu HauMei nije se promijenilo gotovo ništa, a promijenilo se sve. Urušavanje samopouzdanja čitamo joj u očima, izrazu lica, držanju, kretnjama, pri čemu nije riječ o radikalnim pomacima, već o nizu nijansi čije sabiranje i odnosi predočavaju gotovo posve drugačije izgrađenu ličnost. Da je posrijedi igrani film, pomislili bismo da je riječ o vrhunskoj glumi, štono riječ za Oscara!.

Problemsko središte “Usidjelica” koje su jučer počele svoju hrvatsku kinoturneju, jest jedna od nevolja suvremene Kine. Kao posljedica politike jednoga djeteta danas je u toj zemlji 30 milijuna (!) muškaraca više nego žena. Stoga se očekuje da se sve žene udaju rano i rađaju potomstvo, a društvo, snažno potaknuto i vladinim stavom, djelovanjem i odredbama, vrši u tom smislu snažan pritisak na mlade. Neudane žene starije od 27 godina naziva se, kako navodi engleski naziv filma leftover women – ostacima, otpadom – a u hrvatskom je prijevodu taj pojam prilagođen u usidjelice. Osvrćući se na film, dio inozemnih kritičara zamjera mu dvoje: da vrlo slabo informira o polaznom problemu i da ponajviše prati spomenutu Qiu Hau Mei, zanemarujući druge dvije protagonistice – 28-godišnju radijsku voditeljicu Xu Min i 36-godišnju profesoricu filma i televizije Gai Qi – i njihovo nošenje s prisilnim uplovljavanjem u bračnu luku.

Mikrofon i kamera Shosh Shlam i Hille Medallije neintruzivno promatrački, no vazda u neposrednoj blizini bilježe mnoge zanimljive, uzbudljive, emotivne obiteljske situacije, razgovore i dijaloge koji uobičajeno ne izlaze izvan četiri zida.

Rečene primjedbe nisu neopravdane, ukoliko procjenjujemo i doživljavamo iz toga kuta. O politici jednog djeteta ne doznajemo baš ništa osim otprilike toga što je navedeno u gornjem odlomku – bilo bi, čini se, malne elementarno informirati o tomu otkad-dokad je trajala i tko ju je i zašto uveo, a vjerojatno ne bi bilo zgorega ni čuti kakvo tumačenje ili komentar nekadašnjeg ili aktualnog nadležnika. Minutaža posvećena Xu Min i Gai Qi uistinu je osjetno kraća negoli ona odvojena za Qiu Hau Mei. No kakve god bile prvotne namjere filmašica, čini se pohvalnim da su tijekom rada na filmu prepoznale Qiu Hau Mei kao najzanimljiviju među trima, jer uz gore opisan početni prizor, ona u barem još dva izrazito dojmljivo iskazuje slične dragocjene vrline. Otapanje nalik prvome zbiva se za razgovora s potencijalnim mužem koji otvoreno objašnjava da želi biti dominantna glava obitelji, a previranja gotovo očajničke unezvjerenosti na licu Qiu Hau Mei kad se, po posjetu roditeljskoj bračnoj tržnici (nešto poput alanfordovsko-crnotalasnog improviziranog uličnog placa na kojem roditelji traže supružnike djeci) u suočavanju s problemom koji joj se čini nerješivim – ona se ne želi udati, a svi je na to tjeraju – pravi je dragulj filmskoga zapisa. Antologijskih odlika, kad bi se okolnosti tako uobličile.

Mikrofon i kamera Shosh Shlam i Hille Medallije neintruzivno promatrački, no vazda u neposrednoj blizini bilježe mnoge zanimljive, uzbudljive, emotivne obiteljske situacije, razgovore i dijaloge koji uobičajeno ne izlaze izvan četiri zida – neke od njih i s druge dvije prezrele udavače – a ne odmičući pogled od brakosklopnog problema zahvaćaju i mnogo šire i dublje u prikaz i narav ljudskih odnosa, bez obzira na podnevnice, usporednice i vrijeme zbivanja. Trenja ili razmimoilaženja različitih logika, shvaćanja, razmišljanja, individulanog i kolektivnog, utuvljenog i promišljenog, tradicionalnog i suvremenog, slobodnog i zadrtog, usvojenog i stečenog prisutna su uvijek i svugdje. Takvi smo.

"Usidjelice" / "Leftover Women"
Scenarij i režija: Shosh Shlam i Hilla Medalia
Producenti: Shosh Shlam i Hilla Medalia
Kamera: Jian Fan i Mi Shen
Montaža: Joelle Alexis
Glazba: Ran Bagno
Zemlje podrijetla: Izrael / SAD
Godina proizvodnje: 2019.
Trajanje: 83 minute

Povezani tekstovi

“Hollywoodgate” – Tko je ovdje luđi?

Ibrahim Nash'at u filmu "Hollywoodgate" ne bilježi toliko banalnost koliko okrutnu glupost i nasilnu nepismenost talibanskih vođa.

“Blum – Gospodari svoje budućnosti” – Propaganda općeg boljitka

"Blum – Gospodari svoje budućnosti" (2024) Jasmile Žbanić nas podsjeća i sokoli na to da možemo djelovati za opće dobro.

18. Subversive Film Festival: “Prema zapadu, u Zapati” – Moćan autorski debi kao otisak antologijske ljepote

Dojmljivo je kako se u filmu "Prema zapadu, u Zapati" , sloj po sloj, nenametljivo i eliptično, razlaže jedna individualna pripovijest.

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

U četvrtak riječka premijera “Mirotvorca” Ivana Ramljaka

U četvrtak se održava riječka premijera dokumentarnog filma "Mirotvorac" (Factum, 2025.) redatelja Ivana Ramljaka.

Izlišnost iluzija

Od 26.5. do 3.6. ove godine u Novom Sadu je održano 70. Sterijino pozorje.

“Funk YU” – Nedostupna singlica pod bljeskom disko-kugle

"Funk YU" (2024) redatelja Franka Dujmića, osim tematskim sadržajem, osvaja i kao privlačan slikovno-zvučni sustav.

Vraćaju se “Doksi u Kleti” uz projekciju “Grand Prizea” Anje Koprivšek

Nakon godine dana pauze vraćaju se "Doksi u Kleti", uz projekciju "Grand Prizea" (2024) redateljice Anje Koprivšek.

1. “Dokumentarni.days”, drugi dan: Vlastita obitelj ispred kamere

Drugoga dana prvog izdanja programa "Dokumentarni.days", upriličena je dodjela 6. Nagrade Dokumetar, potom i panel "Aktualni trenutak hrvatske dokumentaristike: Obiteljski dokumentarni film".

1. “Dokumentarni.days”, prvi dan: Civilizacijski domet

U zagrebačkom Dokukinu KIC, 11. i 12. lipnja održani su prvi "Dokumentarni.days", priredba u organizaciji Udruge Dokumetar.

Filmski kolaž nestanka, konzumerizma i sjećanja

Ben Rivers i Anocha Suwichakornpong režirali su iznimno zanimljiv primjer eksperimentalne filmske meditacije - "Krabi, 2562" (2019).

6. Nagrada Dokumetar: “Motel” Filipa Mojzeša je najbolji hrvatski dokumentarni film 2024. godine!

Ovogodišnju, šestu po redu Nagradu Dokumetar za najbolji hrvatski dokumentarni film 2024., dobio je "Motel" (2023) Filipa Mojzeša.

“Hollywoodgate” – Tko je ovdje luđi?

Ibrahim Nash'at u filmu "Hollywoodgate" ne bilježi toliko banalnost koliko okrutnu glupost i nasilnu nepismenost talibanskih vođa.

“Blum – Gospodari svoje budućnosti” – Propaganda općeg boljitka

"Blum – Gospodari svoje budućnosti" (2024) Jasmile Žbanić nas podsjeća i sokoli na to da možemo djelovati za opće dobro.
Scenarij i režija: Shosh Shlam i Hilla Medalia<br> Producenti: Shosh Shlam i Hilla Medalia<br> Kamera: Jian Fan i Mi Shen<br> Montaža: Joelle Alexis<br> Glazba: Ran Bagno<br> Zemlje podrijetla: Izrael / SAD<br> Godina proizvodnje: 2019.<br> Trajanje: 83 minute"Usidjelice" - Udaja kao imperativ