IntervjuiTamara Babun: "Projekte, priče i suradnike biram intuitivno"

Tamara Babun: “Projekte, priče i suradnike biram intuitivno”

|

Prije nekoliko dana popričasmo ugodno s Moranom Komljenović Ikić, voditeljicom radionice “Distribuiraj to!”, namijenjene pojedincima željnih doznati nova znanja o pripremi i realizaciji dokumentarnih ostvarenja, od razvoja do njihove distribucije. Ako ne znate detalje prijave, samo kratko podsjećanje da je radionica besplatna, traje od 14. do 18. prosinca, a prijave se primaju do 7.12. ove godine. A na istoj će svoja dosadašnja producentska iskustva dati i Tamara Babun, nekadašnja producentica ZagrebDox Proa i Factumova izvršna producentica, a od 2017. godine vlasnica svoje produkcijske kuće Wolfgang&Dolly. O svemu više prisnažit će upravo – Tamara, naravno.

“Krajem 2016. godine slijedom kombinacije vlastitih profesionalnih iskustava, generalno i političke situacije vezane uz audiovizualni sektor partikularno, imala sam dva izbora: emigracija ili pokretanje vlastite produkcijske kuće. Odlučila sam se za potonje, s obzirom na to da su brojni segmenti života u Hrvatskoj puno ugodniji nego na raznim drugim mjestima. To znaju svi putnici”, govori za naš portal Tamara Babun.

Dakako, producentski izazovi u Lijepoj našoj nose svoje izazove, tu su i oni poslovni kad ste vlasnik vlastitog biznisa.

“U Hrvatskoj me najviše nervira stav o bavljenju filmom kao hobijem – nečemu što se radi pored nečeg, kao i nastojanje da se sve snimi sa što manjim budžetom. Svatko tko je ikada nešto ozbiljno audiovizualno razvio od početka do kraja, proveo kroz proizvodnju i doveo do plasmana – čak i ne pretjerano ambiciozan projekt – zna da je to posao koji traži više od punog radnog vremena, iziskuje stalno učenje te trening i odlično snalaženje u novim situacijama. Da ne govorimo o ulaganju cijelog niza socijalnih vještina i pokretačke energije koji se podrazumijevaju kao dio posla, a kao coaching inače danas skupo naplaćuju. Na inozemnom tržištu frustrirajuće je očekivanje kakvi filmovi trebaju dolaziti iz kojih zemalja, kutije u koje smo raspoređeni. Antikreativni i antintelektualni alati koriste se za prodaju djela koja bi, barem se nadajmo, trebala publici donijeti svojevrsno proširenje životnog iskustva”, jasna je Tamara.

A koliko su kod biranja novih projekata našoj producentici bitni sama priča, koliko možda njegov međunarodni potencijal?

“Ponekad ne biram projekte nego priče, a ponekad ne biram ni priče nego želim s nekim raditi – projekt Wolfgang&Dollyja nema uvijek istu genezu. Projekte, priče i suradnike biram intuitivno, a za duge forme najvažnije mi je u početku razvoja provjeriti međuljudski odnos između mene i autora. Ako to funkcionira, možemo premostiti i najteže stvari. U suprotnom, ne može me motivirati ni sjajna priča, kao ni uvjerenje da se radi o odličnom autorskom izričaju. Nemam interesa tri do pet godina provesti u društvu u kojem se bilo tko od uključenih osjeća kontinuirano loše ili nelagodno. Međunarodni potencijal projekta izuzetno je poželjan. Ipak, neke priče naša lokalna ili regionalna publika treba i zaslužuje. Zato vjerujem da je ključ u balansu. Također, ponekad nešto vrlo lokalno, upravo zbog svoje specifičnosti može postati međunarodno prepoznato. Znamo za brojne takve primjere”, kaže naša producentica.

Na radionici”Distribuiraj to!” Tamara Babun će podrobnije pričati i o svojem crowdfunding iskustvu s dokumentarcem “Kuća Male Zvijezde” redateljice Slađane Lučić.

“Sredstva prikupljena u toj kampanji uistinu su omogućila dovršetak snimanja filma i mnogo kvalitetniju postprodukciju. Ali zapravo smo, znajući kakav following će naša priča imati, uz zatvaranje proračuna projekta htjeli ostvariti odnos s publikom u završnoj fazi stvaranja filma. U tome smo i uspjeli. Od svih naših trenutnih projekata u Wolfgang&Dollyju, samo za jedan u strategiji imamo crowdfunding kampanju. Razlog je što opet vidimo ciljnu skupinu koja će htjeti postati dioničar baš tog filma. Ne mislim da je crowdfunding na našim prostorima realan i pouzdan način financiranja filmova, ali može biti sjajna dopuna njegovom proračunu i dopiranju do publike ukoliko priroda projekta takav pristup dozvoljava. Na radionici će naglasak svakako biti na kampanji, nastojat ću što otvorenije prikazati tijek rada na kampanji – što je bilo dobro, a što bih svakako napravila drugačije. Dotaknut ću se i drugih iskustava te podijeliti trenutna razmišljanja o temi. Teaser: bilo je trenutaka kad smo nas troje-četvero stalnih suradnika kampanje, sjedili bezvoljno na kauču i plakali; bilo je i trenutaka kad se u 23.45 navečer u tri stana, grada i države simultano plesao boogie od sreće”, duhovito poentira Tamara.

Gdje se pak trenutno nalazi domaća dokumentaristika iz kuta ove distributersko-promotivne strane? Znamo li hrvatski doku-proizvod prodati izvan naših granica?

“S obzirom na naše do sada praktički nepostojeće budžete za plasman, stojimo zapanjujuće dobro. Sve zahvaljujući nadljudskim naporima producenata, autora i njihovih ekipa koji su se odlučili posvetiti dokumentarizmu u Hrvatskoj. Naši dokumentarci putuju po najboljim festivalima, prikazuju se na relevantnim međunarodnim platformama, a doma se gledaju i u kinima, i to u zapaženim brojkama. Postoji, naravno, prostor za daljnje usavršavanje nas koji se time bavimo, kako bi u plasmanu svojih filmova bili napredniji, bolji. Nerijetko svi propuštamo očite prilike i puno nas uči isključivo u hodu, najviše na greškama, a neke stvari se mogu naučiti prije nego što se prilike propuste i greške dogode. Zato je ‘Distribuiraj to!’ važna i vrijedna inicijativa. Uz edukaciju, i s financijske strane moramo početi ozbiljno shvaćati promociju i plasman, kako ljudi koji rade filmove ne bi morali otići u burnout da bi privukli publiku. I to ne kao pojedini filmski timovi, nego kao kinematografija. Posao je to koji traži ulaganje. On nije dio filmske produkcije i ne može se financirati iz tog dijela budžeta. Hrvatski audiovizualni centar počeo je sufinancirati kinodistribuciju u 2020., ne baš najlakšoj godini. No, ipak je neki početak. Nadam se da će se taj segment uvećavati, ne nauštrb drugih kategorija financiranja, već zbog cjelokupnog povećanja budžeta HAVC-a. Sredstva za to na europskom tržištu kapitala postoje, čak i uslijed ove krize. Nadajmo se da će upravljači naše kulturne politike sve takve prilike znati prepoznati”, zaključuje Tamara Babun, producentica i skorašnja predavačica na radionici “Distribuiraj to!” koja će se, ponovimo, održati online od 14. do 18. prosinca 2020. godine.

Povezani tekstovi

Poznat program 23. Liburnia Film Festivala

Ovogodišnji, 23. Liburnia Film Festival, održava se od 26. do 30. kolovoza na nekoliko lokacija u Opatiji.

“Funk YU” – Nedostupna singlica pod bljeskom disko-kugle

"Funk YU" (2024) redatelja Franka Dujmića, osim tematskim sadržajem, osvaja i kao privlačan slikovno-zvučni sustav.

“Funk YU” Franka Dujmića na 8. Funk konferenciji

Dokumentrarni film "Funk YU" (2024) Franka Dujmića bit će prikazan na 8. Funk konferenciji.

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

“I kipovi umiru” – Muzeji kao mjesto smrti

Danas je teško pojmiti kontroverznost filma "I kipovi umiru" jer se kritika kolonijalizma može učiniti pomalo apstraktnom.

22. ZagrebDox: “Subjektivna” – Subjektivnost nije slabost, već polazišna točka

U konačnici, "Subjektivna" (2026) Anje Koprivšek skica je festivalskog iskustva i dnevnički zapis osobne introspekcije.

Posljednje ovosezonske “Vizije” posvećene filmu “Zidane, portret 21. stoljeća”

Posljednje ovosezonske "Vizije" posvećene su filmu "Zidane, portret 21. stoljeća" / "Zidane: A 21st Century Portrait" / "Zidane, un portrait du 21e siècle" (2006).

“Cannes Docs” – Svijet dokumentaraca Filmskog festivala u Cannesu

Kratki posjet paviljonu "Cannes Docs" podsjeća vas da dokumentaraca nikada nije bilo više na tržištu, koji nailaze na sasvim nove probleme i izazove.

19. Beldocs: “Zalazak” – Arhitektura socijalne države

Miloš Jaćimović u svom filmu "Zalazak" (2026) vrijednost nestalog sustava ne komunicira gorčinom ni transferima krivnje.

15. Škola dokumentarnog filma: Još ruka-dvije

15. Škola dokumentarnog filma trajala je od listopada 2025. do travnja 2026., a pohodilo ju je desetero polaznika.

Otvorene prijave za 35. Dane hrvatskog filma

Dani hrvatskog filma pozivaju na prijavu filmova za 35. izdanje koje će biti održano od 15. do 18. listopada 2026. u karlovačkom Kinu Edison.

Predstavljen program 36. Animafesta

U Galeriji Kranjčar u utorak je održana konferencija za medije 36. Svjetskog festivala animiranog filma – Animafesta Zagreb 2026.

22. ZagrebDox: “Tragovi pripadanja” – Aporija bezdomnosti

Materijal filma "Tragovi pripadanja" je istodobno introspektivan, logoreičan i kinetičan; veoma osoban, ali uvjetno rečeno i kolektivan.

“Ono što treba činiti” najbolji međunarodni dokumentarac 19. Beldocsa

U Beogradu je završio 19. Beldocs, na kojem su hrvatski projekti te autorice i autori osvojili niz nagrada i priznanja.