IntervjuiTamara Babun: "Projekte, priče i suradnike biram intuitivno"

Tamara Babun: “Projekte, priče i suradnike biram intuitivno”

|

Prije nekoliko dana popričasmo ugodno s Moranom Komljenović Ikić, voditeljicom radionice “Distribuiraj to!”, namijenjene pojedincima željnih doznati nova znanja o pripremi i realizaciji dokumentarnih ostvarenja, od razvoja do njihove distribucije. Ako ne znate detalje prijave, samo kratko podsjećanje da je radionica besplatna, traje od 14. do 18. prosinca, a prijave se primaju do 7.12. ove godine. A na istoj će svoja dosadašnja producentska iskustva dati i Tamara Babun, nekadašnja producentica ZagrebDox Proa i Factumova izvršna producentica, a od 2017. godine vlasnica svoje produkcijske kuće Wolfgang&Dolly. O svemu više prisnažit će upravo – Tamara, naravno.

“Krajem 2016. godine slijedom kombinacije vlastitih profesionalnih iskustava, generalno i političke situacije vezane uz audiovizualni sektor partikularno, imala sam dva izbora: emigracija ili pokretanje vlastite produkcijske kuće. Odlučila sam se za potonje, s obzirom na to da su brojni segmenti života u Hrvatskoj puno ugodniji nego na raznim drugim mjestima. To znaju svi putnici”, govori za naš portal Tamara Babun.

Dakako, producentski izazovi u Lijepoj našoj nose svoje izazove, tu su i oni poslovni kad ste vlasnik vlastitog biznisa.

“U Hrvatskoj me najviše nervira stav o bavljenju filmom kao hobijem – nečemu što se radi pored nečeg, kao i nastojanje da se sve snimi sa što manjim budžetom. Svatko tko je ikada nešto ozbiljno audiovizualno razvio od početka do kraja, proveo kroz proizvodnju i doveo do plasmana – čak i ne pretjerano ambiciozan projekt – zna da je to posao koji traži više od punog radnog vremena, iziskuje stalno učenje te trening i odlično snalaženje u novim situacijama. Da ne govorimo o ulaganju cijelog niza socijalnih vještina i pokretačke energije koji se podrazumijevaju kao dio posla, a kao coaching inače danas skupo naplaćuju. Na inozemnom tržištu frustrirajuće je očekivanje kakvi filmovi trebaju dolaziti iz kojih zemalja, kutije u koje smo raspoređeni. Antikreativni i antintelektualni alati koriste se za prodaju djela koja bi, barem se nadajmo, trebala publici donijeti svojevrsno proširenje životnog iskustva”, jasna je Tamara.

A koliko su kod biranja novih projekata našoj producentici bitni sama priča, koliko možda njegov međunarodni potencijal?

“Ponekad ne biram projekte nego priče, a ponekad ne biram ni priče nego želim s nekim raditi – projekt Wolfgang&Dollyja nema uvijek istu genezu. Projekte, priče i suradnike biram intuitivno, a za duge forme najvažnije mi je u početku razvoja provjeriti međuljudski odnos između mene i autora. Ako to funkcionira, možemo premostiti i najteže stvari. U suprotnom, ne može me motivirati ni sjajna priča, kao ni uvjerenje da se radi o odličnom autorskom izričaju. Nemam interesa tri do pet godina provesti u društvu u kojem se bilo tko od uključenih osjeća kontinuirano loše ili nelagodno. Međunarodni potencijal projekta izuzetno je poželjan. Ipak, neke priče naša lokalna ili regionalna publika treba i zaslužuje. Zato vjerujem da je ključ u balansu. Također, ponekad nešto vrlo lokalno, upravo zbog svoje specifičnosti može postati međunarodno prepoznato. Znamo za brojne takve primjere”, kaže naša producentica.

Na radionici”Distribuiraj to!” Tamara Babun će podrobnije pričati i o svojem crowdfunding iskustvu s dokumentarcem “Kuća Male Zvijezde” redateljice Slađane Lučić.

“Sredstva prikupljena u toj kampanji uistinu su omogućila dovršetak snimanja filma i mnogo kvalitetniju postprodukciju. Ali zapravo smo, znajući kakav following će naša priča imati, uz zatvaranje proračuna projekta htjeli ostvariti odnos s publikom u završnoj fazi stvaranja filma. U tome smo i uspjeli. Od svih naših trenutnih projekata u Wolfgang&Dollyju, samo za jedan u strategiji imamo crowdfunding kampanju. Razlog je što opet vidimo ciljnu skupinu koja će htjeti postati dioničar baš tog filma. Ne mislim da je crowdfunding na našim prostorima realan i pouzdan način financiranja filmova, ali može biti sjajna dopuna njegovom proračunu i dopiranju do publike ukoliko priroda projekta takav pristup dozvoljava. Na radionici će naglasak svakako biti na kampanji, nastojat ću što otvorenije prikazati tijek rada na kampanji – što je bilo dobro, a što bih svakako napravila drugačije. Dotaknut ću se i drugih iskustava te podijeliti trenutna razmišljanja o temi. Teaser: bilo je trenutaka kad smo nas troje-četvero stalnih suradnika kampanje, sjedili bezvoljno na kauču i plakali; bilo je i trenutaka kad se u 23.45 navečer u tri stana, grada i države simultano plesao boogie od sreće”, duhovito poentira Tamara.

Gdje se pak trenutno nalazi domaća dokumentaristika iz kuta ove distributersko-promotivne strane? Znamo li hrvatski doku-proizvod prodati izvan naših granica?

“S obzirom na naše do sada praktički nepostojeće budžete za plasman, stojimo zapanjujuće dobro. Sve zahvaljujući nadljudskim naporima producenata, autora i njihovih ekipa koji su se odlučili posvetiti dokumentarizmu u Hrvatskoj. Naši dokumentarci putuju po najboljim festivalima, prikazuju se na relevantnim međunarodnim platformama, a doma se gledaju i u kinima, i to u zapaženim brojkama. Postoji, naravno, prostor za daljnje usavršavanje nas koji se time bavimo, kako bi u plasmanu svojih filmova bili napredniji, bolji. Nerijetko svi propuštamo očite prilike i puno nas uči isključivo u hodu, najviše na greškama, a neke stvari se mogu naučiti prije nego što se prilike propuste i greške dogode. Zato je ‘Distribuiraj to!’ važna i vrijedna inicijativa. Uz edukaciju, i s financijske strane moramo početi ozbiljno shvaćati promociju i plasman, kako ljudi koji rade filmove ne bi morali otići u burnout da bi privukli publiku. I to ne kao pojedini filmski timovi, nego kao kinematografija. Posao je to koji traži ulaganje. On nije dio filmske produkcije i ne može se financirati iz tog dijela budžeta. Hrvatski audiovizualni centar počeo je sufinancirati kinodistribuciju u 2020., ne baš najlakšoj godini. No, ipak je neki početak. Nadam se da će se taj segment uvećavati, ne nauštrb drugih kategorija financiranja, već zbog cjelokupnog povećanja budžeta HAVC-a. Sredstva za to na europskom tržištu kapitala postoje, čak i uslijed ove krize. Nadajmo se da će upravljači naše kulturne politike sve takve prilike znati prepoznati”, zaključuje Tamara Babun, producentica i skorašnja predavačica na radionici “Distribuiraj to!” koja će se, ponovimo, održati online od 14. do 18. prosinca 2020. godine.

Povezani tekstovi

Poznat program 23. Liburnia Film Festivala

Ovogodišnji, 23. Liburnia Film Festival, održava se od 26. do 30. kolovoza na nekoliko lokacija u Opatiji.

“Funk YU” – Nedostupna singlica pod bljeskom disko-kugle

"Funk YU" (2024) redatelja Franka Dujmića, osim tematskim sadržajem, osvaja i kao privlačan slikovno-zvučni sustav.

“Funk YU” Franka Dujmića na 8. Funk konferenciji

Dokumentrarni film "Funk YU" (2024) Franka Dujmića bit će prikazan na 8. Funk konferenciji.

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

73. Pulski filmski festival: Srđanu Kovačeviću Zlatna arena za najbolju režiju

Svečana dodjela nagrada 73. Pulskog filmskog festivala održala se sinoć u Istarskom narodnom kazalištu uz bogat popratni program.

73. Pulski filmski festival: “Yugo ide u Ameriku” – Balkan u Americi

U konačnici, Grujić i Borković u filmu "Yugo ide u Ameriku" zapravo ne rekonstruiraju povijest Yuga u Americi, nego tvore popkulturni kolaž...

Ivanu Ramljaku dodijeljena ovogodišnja Nagrada “Vedran Šamanović”

Sedamnaesta nagrada "Vedran Šamanović" dodijeljena je Ivanu Ramljaku, autoru kratkog dokumentarno-eksperimentalnog filma "Pozdrav iz Sekretarijata".

“Daleko od Vijetnama” – Resnais, zadnji put

Krajem 1950-ih službeno je završilo razdoblje snimanja dokumentarnih filmova redatelja Alaina Resnaisa.

24. Tabor New Frame Film Festival: Hrvatski filmovi – zahtjev eksperimenta i ugoda klasike

U tri natjecateljska programa 24. Tabor New Frame Film Festivala prikazano je devet dokumentaraca, od čega pet hrvatskih.

Kylie Minogue, Questlove i nova ljubav prema arhivi

U dobu ekrana i 4K videa, ne čudi da su 16mm vrpca koncertne arhive, kućni video s kamkordera ili stari negativi iz kutije za cipele gurnute na tavan, ujedno i egzotični vizualni začin analogne povijesti kod mlađih generacija prikovanih za streaming servise.

Popularna etnografija Libanona

"Voliš li me" (2025) Lane Daher pokazuje da popularna kultura može biti jedan od najbogatijih izvora suvremene etnografije.

“Snajka: Dnevnik očekivanja” u parku Kuće halubajskega zvončara

U sklopu programa "Slučajno kino", u četvrtak, 16. srpnja u 21 sat, bit će prikazan film "Snajka: Dnevnik očekivanja".

Maccamanija

U posljednje vrijeme izašla su dva dokumentarna filma o Paulu McCartneyju te jedan o Beatlesima.

Nakon deset izdanja gasi se Shpeena Dox

Nakon deset izdanja gasi se Shpeena Dox, festival dokumentarnog filma koji je od 2015. godine dovodio dokumentarni sadržaj u Labin.