Prije nekoliko dana popričasmo ugodno s Moranom Komljenović Ikić, voditeljicom radionice “Distribuiraj to!”, namijenjene pojedincima željnih doznati nova znanja o pripremi i realizaciji dokumentarnih ostvarenja, od razvoja do njihove distribucije. Ako ne znate detalje prijave, samo kratko podsjećanje da je radionica besplatna, traje od 14. do 18. prosinca, a prijave se primaju do 7.12. ove godine. A na istoj će svoja dosadašnja producentska iskustva dati i Tamara Babun, nekadašnja producentica ZagrebDox Proa i Factumova izvršna producentica, a od 2017. godine vlasnica svoje produkcijske kuće Wolfgang&Dolly. O svemu više prisnažit će upravo – Tamara, naravno.
“Krajem 2016. godine slijedom kombinacije vlastitih profesionalnih iskustava, generalno i političke situacije vezane uz audiovizualni sektor partikularno, imala sam dva izbora: emigracija ili pokretanje vlastite produkcijske kuće. Odlučila sam se za potonje, s obzirom na to da su brojni segmenti života u Hrvatskoj puno ugodniji nego na raznim drugim mjestima. To znaju svi putnici”, govori za naš portal Tamara Babun.
Dakako, producentski izazovi u Lijepoj našoj nose svoje izazove, tu su i oni poslovni kad ste vlasnik vlastitog biznisa.
“U Hrvatskoj me najviše nervira stav o bavljenju filmom kao hobijem – nečemu što se radi pored nečeg, kao i nastojanje da se sve snimi sa što manjim budžetom. Svatko tko je ikada nešto ozbiljno audiovizualno razvio od početka do kraja, proveo kroz proizvodnju i doveo do plasmana – čak i ne pretjerano ambiciozan projekt – zna da je to posao koji traži više od punog radnog vremena, iziskuje stalno učenje te trening i odlično snalaženje u novim situacijama. Da ne govorimo o ulaganju cijelog niza socijalnih vještina i pokretačke energije koji se podrazumijevaju kao dio posla, a kao coaching inače danas skupo naplaćuju. Na inozemnom tržištu frustrirajuće je očekivanje kakvi filmovi trebaju dolaziti iz kojih zemalja, kutije u koje smo raspoređeni. Antikreativni i antintelektualni alati koriste se za prodaju djela koja bi, barem se nadajmo, trebala publici donijeti svojevrsno proširenje životnog iskustva”, jasna je Tamara.
A koliko su kod biranja novih projekata našoj producentici bitni sama priča, koliko možda njegov međunarodni potencijal?
“Ponekad ne biram projekte nego priče, a ponekad ne biram ni priče nego želim s nekim raditi – projekt Wolfgang&Dollyja nema uvijek istu genezu. Projekte, priče i suradnike biram intuitivno, a za duge forme najvažnije mi je u početku razvoja provjeriti međuljudski odnos između mene i autora. Ako to funkcionira, možemo premostiti i najteže stvari. U suprotnom, ne može me motivirati ni sjajna priča, kao ni uvjerenje da se radi o odličnom autorskom izričaju. Nemam interesa tri do pet godina provesti u društvu u kojem se bilo tko od uključenih osjeća kontinuirano loše ili nelagodno. Međunarodni potencijal projekta izuzetno je poželjan. Ipak, neke priče naša lokalna ili regionalna publika treba i zaslužuje. Zato vjerujem da je ključ u balansu. Također, ponekad nešto vrlo lokalno, upravo zbog svoje specifičnosti može postati međunarodno prepoznato. Znamo za brojne takve primjere”, kaže naša producentica.
Na radionici”Distribuiraj to!” Tamara Babun će podrobnije pričati i o svojem crowdfunding iskustvu s dokumentarcem “Kuća Male Zvijezde” redateljice Slađane Lučić.
“Sredstva prikupljena u toj kampanji uistinu su omogućila dovršetak snimanja filma i mnogo kvalitetniju postprodukciju. Ali zapravo smo, znajući kakav following će naša priča imati, uz zatvaranje proračuna projekta htjeli ostvariti odnos s publikom u završnoj fazi stvaranja filma. U tome smo i uspjeli. Od svih naših trenutnih projekata u Wolfgang&Dollyju, samo za jedan u strategiji imamo crowdfunding kampanju. Razlog je što opet vidimo ciljnu skupinu koja će htjeti postati dioničar baš tog filma. Ne mislim da je crowdfunding na našim prostorima realan i pouzdan način financiranja filmova, ali može biti sjajna dopuna njegovom proračunu i dopiranju do publike ukoliko priroda projekta takav pristup dozvoljava. Na radionici će naglasak svakako biti na kampanji, nastojat ću što otvorenije prikazati tijek rada na kampanji – što je bilo dobro, a što bih svakako napravila drugačije. Dotaknut ću se i drugih iskustava te podijeliti trenutna razmišljanja o temi. Teaser: bilo je trenutaka kad smo nas troje-četvero stalnih suradnika kampanje, sjedili bezvoljno na kauču i plakali; bilo je i trenutaka kad se u 23.45 navečer u tri stana, grada i države simultano plesao boogie od sreće”, duhovito poentira Tamara.
Gdje se pak trenutno nalazi domaća dokumentaristika iz kuta ove distributersko-promotivne strane? Znamo li hrvatski doku-proizvod prodati izvan naših granica?
“S obzirom na naše do sada praktički nepostojeće budžete za plasman, stojimo zapanjujuće dobro. Sve zahvaljujući nadljudskim naporima producenata, autora i njihovih ekipa koji su se odlučili posvetiti dokumentarizmu u Hrvatskoj. Naši dokumentarci putuju po najboljim festivalima, prikazuju se na relevantnim međunarodnim platformama, a doma se gledaju i u kinima, i to u zapaženim brojkama. Postoji, naravno, prostor za daljnje usavršavanje nas koji se time bavimo, kako bi u plasmanu svojih filmova bili napredniji, bolji. Nerijetko svi propuštamo očite prilike i puno nas uči isključivo u hodu, najviše na greškama, a neke stvari se mogu naučiti prije nego što se prilike propuste i greške dogode. Zato je ‘Distribuiraj to!’ važna i vrijedna inicijativa. Uz edukaciju, i s financijske strane moramo početi ozbiljno shvaćati promociju i plasman, kako ljudi koji rade filmove ne bi morali otići u burnout da bi privukli publiku. I to ne kao pojedini filmski timovi, nego kao kinematografija. Posao je to koji traži ulaganje. On nije dio filmske produkcije i ne može se financirati iz tog dijela budžeta. Hrvatski audiovizualni centar počeo je sufinancirati kinodistribuciju u 2020., ne baš najlakšoj godini. No, ipak je neki početak. Nadam se da će se taj segment uvećavati, ne nauštrb drugih kategorija financiranja, već zbog cjelokupnog povećanja budžeta HAVC-a. Sredstva za to na europskom tržištu kapitala postoje, čak i uslijed ove krize. Nadajmo se da će upravljači naše kulturne politike sve takve prilike znati prepoznati”, zaključuje Tamara Babun, producentica i skorašnja predavačica na radionici “Distribuiraj to!” koja će se, ponovimo, održati online od 14. do 18. prosinca 2020. godine.
