U slavu Međunarodnog praznika rada, popularno Prvog maja – Restart i Dokukino online pripremili su niz filmova koji problematiziraju ili reimaginiraju pitanje radništva i moderne radničke klase u kontekstu neoliberalnog kapitalizma kojeg globalno živimo. Izabrani dokumentarni filmovi bave se životom i smrti radničke klase i to kroz različita povijesna razdoblja, od specifičnog trenutka u povijesti britanskog kapitalizma kada je nakratko prevladala ideja javnog dobra i potreba za socijalnom pravdom nakon ujedinjujućeg iskustva Drugoga svjetskog rata, preko post-tranzicijskog žala za socijalističkim ekonomskim uređenjem i radničkim samoupravljanjem na primjeru Poljske i bivše Jugoslavije, do esejističkog prikaza suvremenih načina eksploatacije (nevidljivih) radnika, u ovom slučaju sirijskih izbjeglica u Libanonu.
Film prikazan u prošlogodišnjoj selekciji Hot Docsa, “Simfonija tvornice Ursus” / “Symphony of the Ursus Factory” / “Symfonia Fabryki Ursus” (2018) poljske redateljice Jásmine Wójcik, predivno bizarna oda radničkoj klasi i neuništivosti ljudskog duha, premijerno je prikazana na prestižnom DOK Leipzigu te u međunarodnoj konkurenciji ZagrebDoxa. Zvučna je to reprodukcija jednog radnog dana u tvorničkom pogonu koji više ne postoji i čiji bivši radnici uz pomoć zvukova i memorije vlastitih tijela stvaraju simfoniju sačinjenu od mehaničkih zvukova i pokreta koji su ispunjavali nekad svjetski poznatu tvornicu traktora Ursus. Film je dostupan na platformi volimdokumentarce.net uz minimalnu naknadu.
Na platformi su potpuno besplatna dva dokumentarca s vrlo aktualnom temom nužnosti postojanja javno dostupnih socijalnih usluga države, i to do sljedećeg četvrtka, 6. svibnja, samo uz unos novog kôda PRVI-MAJ. Radi se o filmovima “Duh četrdeset i pete” / “The Spirit of ’45” (2013) legendarnog britanskog redatelja Kena Loacha i “Okus cementa” / “Taste of Cement” (2017) sirijskog redatelja Ziada Kalthouma.
“Duh četrdeset i pete” i “Okus cementa”
Dobitnik dvije kanske Zlatne palme i veteran socijalnog filma, Loach se u “Duhu četrdeset i pete” bavi upravo ovom godinom zbog njezine presudnosti u povijesti britanskog kapitalizma. Nakon iskustva Drugog svjetskog rata i zajedničke borbe protiv fašizma, u Ujedinjenom kraljevstvu stvorio se duh vremena koji je doveo do ideje o boljoj budućnosti sveukupne populacije čijih je gotovo 70 posto činila obespravljena radnička klasa, a koja je 1945. dobila pristup zdravstvenoj i socijalnoj skrbi te adekvatnom stanovanju, sve dok državu blagostanja nije sasjekla željezna lady Margaret Thatcher proglasivši društvo i sve njegove potrebe nepostojećima.
Pobjednik prestižnog festivala Visions du Réel, europske nagrade Doc Alliance i više od dvadeset priznanja, “Okus cementa” je filmski esej o sirijskim izbjeglicama koji u Bejrutu grade neboder, dok njihove kuće stradavaju u bombardiranju. U pričama ovih nevidljivih radnika cement čini poveznicu između prošlosti i sadašnjosti te između života i smrti. Sirijski redatelj Ziad Kalthoum gostovao je prošlog svibnja u Hrvatskoj, razgovarajući nakon projekcija sa zainteresiranom publikom u Zagrebu, Rijeci, Zadru, Dubrovniku i Splitu.
Na platformi je dostupan i film srpskog nezavisnog dokumentarista Marka Cvejića “Radnička klasa odlazi u raj” (2017), autentični portret svakodnevice petorice radnika iz danas opustošenog i oronulog Zrenjanina, nekoć jednog od industrijskih centara Jugoslavije. Radi se o posveti zaboravljenim junacima jugoslavenskog samoupravnog socijalizma snimljenoj u maniri cinéma véritéa, koja funkcionira i kao memento za radničku klasu koju je tranzicija prognala iz društvene svijesti.
Hrvatski dokumentarci
Na virtualnom programu Dokukina bit će prikazana i tri domaća kratka filma, za vrijeme prvomajskog tjedna potpuno besplatno. Neumorni kroničar post-tranzicijske Hrvatske Goran Dević u “Dvije peći za udarnika Josipa Trojka” (Petnaesta umjetnost, 2012.) donosi još jednu priču iz bivše željezare u Sisku – ovoga puta o demontiranju čuvene peći Siemens-Martin s kojom su radnici u nekoliko navrata oborili svjetski rekord u proizvodnji željeza.
“Pravo na Rad: Onako kako smo ga ostavile” (Skribonauti / Kino klub Split; 2015.) je art brutovska minijatura o sudbinama radnica i uništavanju splitskog tekstilnog poduzeća Uzor, s film su snimili Marica i Ivan Lasić, maloljetnici iz doma za nezbrinutu djecu. “Samoupravni film” (2012) snimili su radnici brodogradilišta “Mali Lošinj” pod mentorstvom Igora Bezinovića. Ovaj participativni film radnički je komentar na raspravu o brodogradnji kao strateškoj nacionalnoj industriji, a nastao je u sklopu Restart Laboratorija.
Od početka Restartove kampanje za ublažavanjem mjera izolacije prošlo je punih sedam tjedana, a zbog odličnog odaziva publike Restart Label od ovog četvrtka trajno snižava cijene trećine svog bogatog doku-kataloga.