Recenzije"Okus cementa" - Poezija gradilišta

“Okus cementa” – Poezija gradilišta

|

Gradilišta su vjerojatno pri dnu liste svjetskih lokacija koje povezujemo s pojmovima ljepota i poezija, ali zato nas filmovi poput “Okusa cementa” / “Taste of Cement” (2017) sirijskog redatelja Ziada Kalthouma uvijek iznova obrazuju kako intuitivni osjećaji pri promišljanju određenih stvari, ne moraju nužno biti i točni. Kalthoum je s “Okusom cementa” 2017. godine osvojio Grand Prix Visions du Réela, a zajedno s libanonskim direktorom fotografije Talalom Khouryjem, nevjerojatnim vizualima gledatelja uvodi u svijet sirijskih izbjeglica – građevinskih radnika, koji sudjeluju u izgradnji Bejruta, grada stradalog u libanonskom građanskom ratu, dok u isto vrijeme njihovi vlastiti domovi nestaju u sirijskom ratnom vihoru.

Kalthoum ne bazira film isključivo na očiglednom kontrastu rušenja i građenja. Naime, ovi su radnici u Libanonu zarobljeni strogim policijskim satom koji im ne dopušta napuštanje gradilišta. Nakon završetka radnog dana na vrtoglavim visinama, ekipa silazi u podzemlje nebodera u izgradnji. Tamo vrijeme uglavnom ispunjavaju tišinom, upijajući loše vijesti iz rodne zemlje, prije nego što će odvrnuti žarulju i započeti novi dan, poput blizanaca jednak onom prethodnom. Osim iznimnih vizualnih slajsova koji uspijevaju pronaći ljepotu usred opasnih bejrutskih oblaka, Kalthoumov dokumentarac naoružan je i moćnom zvučnom slikom koja tišini noćnog smiraja suprotstavlja agresivnu buku bauštele, ali i ratnu kakofoniju do koje nas redatelj sprovodi televizijskim kanalima te izravnim snimkama s terena poput sekvence snimljene iz tenka usred prašnjavih ruševina sirijskog Alepa ili one u kojoj ljudi u istim tim ruševinama iskopavaju preživjele. Potonja je scena ujedno i jedino mjesto međusobne ljudske komunikacije, pa ostatak ovog 85-minutnog filmskog putovanja izostavljanjem razgovora samo pojačava dojam otuđenosti pojedinca u izbjeglištvu.

“Okus cementa”, koji 25. svibnja kreće u hrvatsku kinodistribuciju, više je komad celuloidne poezije nego standardni dokumentarni film.

S obzirom da “Okus cementa” pripada žanru dokumentarnog eseja, Kalhoun izbjegava klasične razgovore s protagonistima pred kamerom. Odsutan je i redateljski voice-over koji bi gledatelju mogao ponuditi smisleniji kontekst događaja, odnosno barem nadograditi viziju autora i direktora fotografije dok zajedno sa svojim protagonistima koračaju monotonim tempom svakodnevlja. U offu čujemo nekoliko neravnomjerno raspoređenih zvučnih zapisa jednog od radnika, često jednako poetsko-filozofski nabijenih poput pratećih panorama dvomilijunskog Beiruta. Ovog junaka tako slušamo dok promišlja svoju prognaničku sudbinu, sanjajući dan povratka kući i sudjelovanja u ponovnoj izgradnji vlastite domovine. Zatrpan ispod ruševina svoje sirijske kuće, već je okusio cement iz naslova. Danas isti guta u stranoj zemlji, okovan cementnim zatvorom drugačije vrste.

Khoury pronalazi brojna inovativna mjesta za postavljanje kamere, poput tenka, dizalice, unutrašnjosti mješalice kamiona… Jedan je to od razloga zašto bi film trebalo vidjeti na velikom platnu kad već nije snimljen u 3D tehnologiji, koja bi vjerojatno dodatno potencirala ljepotu okoliša, ali i dojam opasnosti s obje strane jednadžbe rata i mira. Određeni dio publike vjerojatno će odbiti nedostatak govora i aktivnog sadržaja u dokumentarcu, kao i spor tempo kojim film klizi kroz ukazane minute. Ipak, sve te stvari ključan su dio autorskog narativa kojim Kalthoum zrcali obje životne krajnosti. Jer, “Okus cementa” koji 25. svibnja kreće u hrvatsku kinodistribuciju, više je komad celuloidne poezije nego standardni dokumentarni film.

Najnovije

Bogat dokumentarni program 18. Subversive Film Festivala

Na 18. izdanju Subversive Film Festivala (19.5. - 31.5.) ponovno nas čeka bogat program dokumentarnih filmova.

U hrvatska kina uskoro dolazi dokumentarac o Borivoju Dovnikoviću Bordi

U hrvatska kina uskoro dolazi dokumentarac o Borivoju Dovnikoviću Bordi - "Škola hodanja 2" (2025) Jelene Novaković.

Novo staro čulo dokumentaristike

Na 21. ZagrebDoxu po prvi put je održan i popratni program pod nazivom "Audio Dox", posvećen formi audiodokumentaraca.

21. ZagrebDox: “Invazija” – Nazvati stvari pravim imenom

"Invazija" / "The Invasion" (2024) Sergeja Loznice samim svojim naslovom ruši koncepciju suvremene povijesti kakvu ispisuje Kremlj.

“The Great War” – Početak zlatnog doba BBC-jeve dokumentaristike

Kroz seriju eseja "Zlatno doba BBC-jeve dokumentaristike" kronološki ćemo se osvrnuti na reprezentativne radove toga razdoblja.

U tijeku prijave za Tabor New Frame Film

Nakon 22 godine Tabor Film Festivala, spomenuta filmska manifestacija počinje novo poglavlje. Od ove godine kreće Tabor New Frame Film.

“Porcelain War” – Ukradeni trenuci ljepote

"Porcelain War" (2024) gotovo je u cijelosti sastavljen od snimaka koje su u ukrajinskom Harkivu bilježili tamošnji stanovnici.

21. ZagrebDox: “Željezo” – Tvrda vizualna kultura

"Željezo" (2024) Vitalija Manskog doprinosi razumijevanju toga kako se suvremena društva nose s ratnim sukobima.

21. ZagrebDox: “Ko će pokucati na vrata mog doma” – Starac i zima

"Ko će pokucati na vrata mog doma" Maje Novaković, temi iskupljeništva i isposništva pristupa esejistički svrhovito i artistički ambiciozno.

“Kritika i društvo”: Filmska kritika u regiji – mogućnosti suradnje

Prvo ovogodišnje izdanje programa "Kritika i društvo" održat će se 9. svibnja s početkom u 18 sati u zagrebačkom Dokukinu KIC.
"Okus cementa" / "Taste of Cement"
Režija: Ziad Kalthoum
Scenarij: Ansgar Frerich, Ziad Kalthoum i Talal Khoury
Producenti: Mohammad Ali Atassi, Ansgar Frerich, Eva Kemme i Tobias Siebert
Direktor fotografije: Talal Khoury
Montaža: Alex Bakri i Frank Brummundt
Glazba: Sebastian Tesch
Zemlje podrijetla: Libanon / Njemačka / Sirija / Katar / Ujedinjeni Arapski Emirati
Godina proizvodnje: 2017.
Trajanje: 85 minuta

Povezani tekstovi

“Porcelain War” – Ukradeni trenuci ljepote

"Porcelain War" (2024) gotovo je u cijelosti sastavljen od snimaka koje su u ukrajinskom Harkivu bilježili tamošnji stanovnici.

21. ZagrebDox: “Željezo” – Tvrda vizualna kultura

"Željezo" (2024) Vitalija Manskog doprinosi razumijevanju toga kako se suvremena društva nose s ratnim sukobima.

21. ZagrebDox: “Ko će pokucati na vrata mog doma” – Starac i zima

"Ko će pokucati na vrata mog doma" Maje Novaković, temi iskupljeništva i isposništva pristupa esejistički svrhovito i artistički ambiciozno.

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Režija: Ziad Kalthoum<br> Scenarij: Ansgar Frerich, Ziad Kalthoum i Talal Khoury<br> Producenti: Mohammad Ali Atassi, Ansgar Frerich, Eva Kemme i Tobias Siebert<br> Direktor fotografije: Talal Khoury <br> Montaža: Alex Bakri i Frank Brummundt <br> Glazba: Sebastian Tesch<br> Zemlje podrijetla: Libanon / Njemačka / Sirija / Katar / Ujedinjeni Arapski Emirati<br> Godina proizvodnje: 2017.<br> Trajanje: 85 minuta"Okus cementa" - Poezija gradilišta