PočetnaRecenzije"Burma VJ: Reporting from a Closed Country" - Vojnička noćna mora u...

“Burma VJ: Reporting from a Closed Country” – Vojnička noćna mora u jugoistočnoj Aziji

|

Danski redatelj Anders Østergaard u 2007. godini otišao je u Republiku Mijanmar – zapravo Burmu, prethodno ime nametnula je vladajuća vojna hunta – kako bi napravio polusatni dokumentarni portret mladog člana Democratic Voice of Burma, radio-televizijske stanice sa sjedištem u norveškom Oslu.

Ono što je, međutim, trebao biti gotovo pa rutinski zadatak za spomenutog Danca, ubrzo se pretvorilo u redateljevu najvažniju avanturu života, koja će rezultirati vrlo dobrim dokumentarcem “Burma VJ: Reporting from a Closed Country” / “Burma VJ: Reporter i et lukket land” (2008), sirovom i necenzuriranom kronikom najvećeg prosvjeda tamošnjih redovnika i običnih građana protiv vladajuće vojne garniture još od 1988. godine, kada je život izgubilo čak tri tisuće osoba.

“Ponekad mislim da su ti ljudi umrli uzalud”, tužno na početku Østergaardovog filma zaključuje Joshua, originalna Dančeva meta prije dolaska u Burmu. “Naše priče su nečujne. Strah je u svima”, procjeđuje mladi Burmanac, jedan od vođa podzemno-ilegalnog snimateljskog pokreta, čija je jedina zadaća trajno dokumentirati zvjerstva tamošnje vojne strahovlade, koje onda njegova ekipa tajnim kanalima šalje u Norvešku.

“Burma VJ” je sirovi dokumentarni poziv u pomoć jedne zemlje i njezinih građana, koji u lobotimiziranom ritmu pod uglancanom čizmom vojne diktature pravilno stenju od 1962. godine. Građana kojima je naglo povećana cijena goriva u 2007. godini samo dodatno potpalila ionako nagomilani bijes protiv nemilosrdnih vojničkih lordova.

“Burma VJ” nije tehnički ulickani dokumentarac o čijim ćete vizualnim eskapadama ushićeno kliktati drugim mamama prije još jednog u nizu roditeljskih sastanaka. Østergaardovi bezimeni junaci nisu profesionalni kamermani s najnovijim Canonima od 100 tisuća kuna ili tašti tonci iz U2-a koji divovskim guščjim perom glade Edgeove zvučne perfekcionističke preseranse.

Naprotiv, “Burma VJ” je sirovi dokumentarni poziv u pomoć jedne zemlje i njezinih građana, koji u lobotimiziranom ritmu pod uglancanom čizmom vojne diktature pravilno stenju od 1962. godine. Građana kojima je naglo povećana cijena goriva u 2007. godini samo dodatno potpalila ionako nagomilani bijes protiv nemilosrdnih vojničkih lordova.

Østergaard svoju dramaturšku napetost gradi na jasnim fabularnom okvirima, čija se dva rukavca – fikcijski (snimljeni, ali u stvarnosti odrađeni) razgovori Joshue iz Tajlanda s kolegama na terenu te nefikcijski, u kojem gledatelji svjedoče stvarnim snimkama brutalnih premlaćivanja i smrtno stradalih Burmanaca – izvrsno nadopunjuju sa zlokobno-pretkazivačkim soundtrackom od kojeg se ledi krv u žilama.

Smiješno je i tragično u istom trenutku gledati vrhušku jedne vlade, pa bila ona i vojna, kako u koprcajućoj nemoći svojim građanima zabranjuje javna okupljanja, uvodi policijske satove ili zdravo seljački okreće oružje protiv onih koje bi zapravo trebala štititi. Tri godine nakon premijere Dančevog dokumentarca “Burma VJ: Reporting from a Closed Country”, u Burmi su se ipak održali demokratski izbori, nakon kojih je konačno “Zbogom!” odrecitirala toliko omražena vojna vrhuška.

Nadu u novi početak dobilo je i tisuće netom oslobođenih političkih zatvorenika, kojima se pridružila i San Suu Kyi, tamošnja opozicijska političarka (osvojila izbore 1990. godine) i dobitnica Nobelove nagrade za mir, koja je u zatvoru provela dvadeset godina. “Burma VJ” je uznemirujuće i pažnje vrijedno dokumentarno ostvarenje. Stavite ga u vaš Za pogledati folder.

"Burma VJ: Reporting from a Closed Country" / "Burma VJ: Reporter i et lukket land"
Režija: Anders Østergaard
Godina proizvodnje: 2008.
Zemlje podrijetla: Danska / Švedska / Norveška / Velika Britanija / SAD / Njemačka / Nizozemska / Izrael / Španjolska / Belgija / Kanada
Trajanje: 84 minute

Povezani tekstovi

23. Human Rights Film Festival: “Imago” – Kako je bila zelena moja dolina

"Imago" (2025) Oumara Pitsaeva se tako ispostavio kao sve čemu se valjda svaki autor od svog djela nada, kao i ono čega se pribojava...

23. Human Rights Film Festival: “Militantropos” – Dnevnik kolektivnog tijela u ratu

"Militantropos" (2025) formalno ne iskoračuje iz dokumentarističkih prikaza rata u Ukrajini koji je festivalska publika već imala prilike vidjeti.

23. Human Rigths Film Festival: “Inventar” – Dekonstrukcija nasljeđa

Ivan Marković zaokružuje angažman oko zgrade beogradskog Sava Centra kraćom, epilognom studijom "Inventar" (2025).

Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

23. Human Rights Film Festival: “S Hasanom u Gazi” – Brisani prostor

Očekivano za Aljafarija, "S Hasanom u Gazi" (2025) nije klasično težak film, u kojem ljudska patnja dramatično stoji u prvom planu.

23. Human Rights Film Festival: “Imago” – Kako je bila zelena moja dolina

"Imago" (2025) Oumara Pitsaeva se tako ispostavio kao sve čemu se valjda svaki autor od svog djela nada, kao i ono čega se pribojava...

“Fiume o morte!” Igora Bezinovića je najbolji europski dokumentarni film 2025. godine!

"Fiume o morte!" (2025) hrvatskog autora Igora Bezinovića je najbolji europski dokumentarni film 2025. godine!

23. Human Rights Film Festival: “Militantropos” – Dnevnik kolektivnog tijela u ratu

"Militantropos" (2025) formalno ne iskoračuje iz dokumentarističkih prikaza rata u Ukrajini koji je festivalska publika već imala prilike vidjeti.

23. Human Rigths Film Festival: “Inventar” – Dekonstrukcija nasljeđa

Ivan Marković zaokružuje angažman oko zgrade beogradskog Sava Centra kraćom, epilognom studijom "Inventar" (2025).

23. Human Rights Film Festival: “Ne shvaćajte to osobno” – Energija pobune

Najveći, središnji dio "Ne shvaćajte to osobno" Jelene Jureše zaprema ostvaraj troje umjetnika koje se može doživjeti, smatrati ili odrediti koncertom.

Masterclass Johana Grimonpreza u Dokukinu KIC

U Dokukinu KIC danas će biti održan masterclass belgijskog multimedijalnog umjetnika i redatelja Johana Grimonpreza.

23. Human Rights Film Festival: “Ono što treba činiti” – Pošto ljudsko dostojanstvo?

"Ono što treba činiti" Srđana Kovačevića prikazuje zaposlenika ljubljanskog Radničkog savjetovališta koji nude pravnu pomoć obespravljenim radnicima.

Redateljice kao gradivo tkivo slovačkog dokumentarnog filma

Slovačke redateljice posljednjih su godina sve brojnije te unose teme od osobnih interesa.

Vera Lacková – Emancipacija kroz arhiv

Vera Lacková, redateljica romskog podrijetla mlađe generacije, tematizira problematiku romske populacije kroz povijest.
Režija: Anders Østergaard<br> Godina proizvodnje: 2008.<br> Zemlje podrijetla: Danska / Švedska / Norveška / Velika Britanija / SAD / Njemačka / Nizozemska / Izrael / Španjolska / Belgija / Kanada<br> Trajanje: 84 minute"Burma VJ: Reporting from a Closed Country" - Vojnička noćna mora u jugoistočnoj Aziji