Dokumentarni film “BOOM! A Film About the Sonics” (2018) Amerikanca Jordana Albertsena o kultnom bendu The Sonics, najavljen je u ulozi svojevrsnog headlinera 13. Festivala dokumentarnog rock filma – DORF-a. Direktor vinkovačkog festivala Toni Šarić nije propustio naglasiti da niti jedno dosadašnje izdanje ove dokumentarno-glazbene veselice nije prošlo bez Sonicsa u zvučnicima. Stoga i ne čudi sinoćnje otvaranje 13. DORF-a (21. – 24.8.) upravo s Albertsenovim dokumentarcem o utjecajnim američkim glazbenicima. O Sonicsima smo već pisali u našem najavnom tekstu, a sada koristimo priliku za produbljavanje pogleda na biografiju zanimljivog benda koji je utisnuo trag u povijesno naslijeđe rock glazbe, zatim nestao sa scene, da bi se neočekivano vratio te u poodmakloj dobi svojim unikatnim zvukom privukao novu i obradovao staru publiku.
Glazbu The Sonicsa, osnovanih 1960. godine u gradu Tacomi, u državi Washington na sjeverozapadu SAD-a, moglo bi se približno okarakterizirati kao proto-proto-punk, odnosno žešćim oblikom garažnog rock and rolla, prije nego su primili dodatnu pankersku injekciju inspiracije bendova sa Srednjeg Zapada, poput MC5 i The Stoogesa. Njihov je zvuk postao jednim od zaštitnih znakova grada Seattlea, mnogo prije grunge eksplozije početkom devedesetih godina prošlog stoljeća. Bend se proslavio i danas omiljenim pjesmama “The Witch” i “Psycho”, izdavši nekoliko dugosvirajućih albuma koji su utjecali na brojne kasnije slavne izvođače – Nirvanu, Brucea Springsteena, The Fall i mnoge druge.
Albertsen velik dio filma posvećuje razgovorima s članovima klasične postave benda, braćom Parypa, klavijaturistom i vokalom Gerryjem Rosliejem, bubnjarom Bobom Bennettom te saksofonistom Robom Lindom, ujedno i jedinim članu udarne ekipe koji trenutno održava koncertne nastupe. Ostatak benda uglavnom se iz zdravstvenih razloga povukao iz napornog života putujućih glazbenika. Momci se tako u intervjuima prisjećaju slavnih i manje slavnih trenutaka, kada su primjerice imali poteškoća svojom glazbom probiti graničnu opnu Zapadne Amerike. Bili su stoga primorani svirati u ulozi pratećeg benda popularnijim glazbenicima toga vremena, pa se tako u jednoj od zabavnijih anegdota mislima vraćaju koncertu gdje su nastupili kao backing sastav grupi The Shrangri-Las. Problem je što uopće nisu znali njihove pjesme, tako da je avantura završila pravom katastrofom.
The Sonics su važan bend, vrijedan vlastitog filma, dok Albertsen sasvim kvalitetno odrađuje svoj posao u odavanju počasti, kao i u širenju evanđelja svima onima koji još nisu upoznati s nasljeđem ovih punk jednoroga.
Nakon neuspjelog proboja šire-nacionalne barijere, bend se rasformirao, a njegovi su članovi krenuli u lov na neke druge karijere. Za to vrijeme, bez njihovog znanja, interes za glazbom Sonicsa ne jenjava, zahvaljujući zalaganju pokojnog producenta Bucka Ormsbyja koji je Boomove pjesme usmjerio prema nekoliko rockabilly kompilacija. Bend je, kako kažu u filmu, postao neka vrsta “jednoroga punk scene”, neuhvatljivo tajanstveno biće čije su pjesme pobudile maštu europske publike. Dosta godina kasnije, organizatori koncerata garažne i rockabilly glazbe kreću u akciju, počevši članove benda obasipati pozivima na nastupe. Sad već ostarjeli momci instrumente su odavno objesili o klinove, ali očito im neki vrag nije dao mira – pokleknuli su pred izazovom i krenuli uvježbavati davno odsvirane pjesme. U početku je to izgledalo sramežljivo, iako ih je publika dočekala poput legendi nesvjesnih vlastite veličine. Nakon dobrog feedbacka, Sonicsi zaposijedaju studio i snimaju novi album “This Is The Sonics”, prošle godine uživo predstavljen i u Zagrebu.
Osim uobičajene biografije naslovnih junaka, Albertsen u “BOOM! A Film About the Sonics” donosi i svoju osobnu, obiteljsku stranu priče. S ocem, naime, nije dijelio mnogo zajedničkih životnih interesa, dok mu ovaj nije otkrio Sonicse i njihovu kultnu ploču “Boom” iz naslova dokumentarca. Otac i sin na taj su se način povezali, zajedno pohodivši i jedan od njihovih povratničkih nastupa. Da se razumijemo, film nema obilježja Hallmarkovih srcedrapateljskih limunada u kojem svjedočimo povijesnom obiteljskom pomirenju dvojice muškaraca. Svejedno, ovaj narativni rukavac cijeloj priči daje dobrodošao osobni ton, kao i odmak od šprance prosječnog arhivskog biografskog dokumentarca.
Osim članova benda, Albertsen je okupio i neka poznata te manja razvikana imena u funkciji sugovornika, pa ćemo tako čuti mišljenja Mike McCreadyja iz Pearl Jama, Marka Arma iz Mudhoneya, Nancy Wilson iz Hearta i mnogih drugih. Svi oni potvrđuju Sonicse kao ekipu koja je, svjesno ili ne, stvorila temelje žanra koji će u desetljeću nakon njih promijeniti lice rock and rolla i popularne kulture. The Sonics su stoga važan bend, vrijedan vlastitog filma, dok Albertsen sasvim kvalitetno odrađuje svoj posao u odavanju počasti, kao i u širenju evanđelja svima onima koji još nisu upoznati s nasljeđem ovih punk jednoroga.
