Zlatno doba slovačkog filma na Kratkom utorku

Zagrebačka publika večeras (utorak, 30. travnja, u 19 i 21 sat) će na Kratkom utorku u kinu Tuškanac imati prilike družiti se sa slovačkim filmom 60-ih i 70-ih. I dok znamo gotovo sve o češkim redateljskim junacima toga vremena, na ovom programu upoznat ćemo i njihove ništa manje kvalitetne slovačke kolege. U 19 sati najprije na veliko platno dolazi izbor kratkih filmova najpoznatijih slovačkih autora – Juraja Jakubiska, Dušana Hanáka i Dušana Trančíka. Dva sata kasnije prikazat će se i film koji je 2000. u velikoj anketi tamošnjih filmskih kritičara proglašen najboljim slovačkim filmom svih vremena – srednjemetražni dokumentarac “Slike staroga svijeta” / “Obrazy starého sveta” (1972) Dušana Hanáka. Svi filmovi bit će projicirani s 35mm filmskih kopija.

Ova selekcija predstavlja najznačajnije filmove većinom napravljene u tzv. zlatno doba 60-ih, kad su političko uplitanje i birokratska kontrola u čehoslovačkoj filmskoj industriji oslabljeli. Po prvi put nakon poslijeratnog ponovnog starta slovačkog filma 1945., ponajviše mlada generacija filmaša počela je pokazivati sklonosti k eksperimentu, koje su se najviše mogle primijetiti u radovima Dušana Hanáka, Juraja Jakubiska i Dušana Trančíka. Osim toga i autori starije generacije, kao što su bili Vlado Kubenko i Martin Slivka, počeli su istraživati različite mogućnosti rada s filmskim slikama, glazbom ili zvukovima, pronalazeći načine kako da ne prikažu, ne pripovijedaju (odbijajući korištenje voice-overa) i ne ilustriraju stvari. Pomak u njihovim razmišljanjima u isto vrijeme bio je inspiriran suvremenom eksperimentalnom elektronskom glazbom, pa su značajni glazbeni kompozitori tog vremena (Ilja Zeljenka, Roman Berger i Pavol Šimai) počeli surađivati na njihovim filmovima.

Program su pripremili Marián Hausner, direktor nacionalnog filmskog arhiva Slovačkog filmskog instituta i Martin Kaňuch, programski urednik Slovačkog filmskog instituta, a predstavit će ga njihove kolege Rastislav Steranka i Tomáš Hudák.
Program kratkih filmova u 19 sati započinje redateljskim debijem pionira etnografskog filma Martina Slivke, “Voda i rad” / “Voda a práca” (1963) o spomenicima tehnike, u kojem autor koristi sugestivnu montažu i komponiranu glazbu Ilje Zelenke baziranu na zvukovima vodoturbina. Tu je i film “Došao nam je Old Shatterhand” / “Prišiel k nám Old Shatterhand” (1966), sarkastični izvještaj o životu iza željezne zavjese koji je režirao Dušan Hanák. U njemu redatelj razotkriva klonulost socijalističkog društva, umornog od izgradnje svjetlije budućnosti. Filmsko djelo “Pakao skretničarskog tornja” / “Hr. Peklo” (1967) Vlade Kubenka minimalistički je skeč o životu stoički raspoloženog otpravnika vlakova u mjestu usred ničega u planinama središnje Slovačke, prigodno nazvanom Pakao (Peklo). Prikazat će se i film “Bukteće rijeke” / “Ohnivé rieky” (1965) Ctibora Kovača, spektakularna dokumentarna poema posvećena alkemiji proizvodnje čelika. Kompozicije boja u širokom formatu popraćene su hipnotizirajućom glazbenom pratnjom Ladislava Kupkoviča.

Nakon toga slijedi film Dušana Trančíka “Fotografiranje obitavatelja” / “Fotografovanie obyvateľov domu” (1968), svojevrsni dokumentarni eksperiment o životu (i smrti) na selu, prikazan kroz proces gradnje kuće. Film preispituje sukob velikih očekivanja i svakodnevne stvarnosti, kao i cijenu udobnosti socijalizma. Film “Oko” (1968) Juraja Bindzára eksperimentalna je animacija proizašla iz autorovog kolažnog rada za brojne magazine, a referira se na radove Borowczyka, Lenice i Vanderbeeka. U njoj se autor bavi sukobom individualizma i kolektivnog, dozvoljenog i zabranjenog, slobode i pokoravanja. Posljednji film u programu bit će rad vjerojatno najpoznatijeg slovačkog redatelja svih vremena Juraja Jakubiska, “Bubnjar Crvenog križa” / “Bubeník Červeného kríža” (1977). Radi se o namjenskom filmu naručenom od strane češkog Crvenog križa, koji se u rukama avangardnog autora opsjednutog magičnim realizmom pretvorio u nešto posve neočekivano.

U 21 sat na rasporedu je pravo remek-djelo koje se ne bi smjelo propustiti. “Slike staroga svijeta” poetski su dokumentarni vizualni esej Dušana Hanáka o starcima koji jedva preživljavaju u selima u slovačkim regijama Liptov i Orava. Inspiriran iskrenom osjećajnošću crno-bijelih fotografija Martina Marinčeka nastalih na istim lokacijama, Hanák oslikava jedinstvene likove, njihovu čudesnu nevinost i odnos prema životu, koji odiše unutrašnjom slobodom. Iako je nastao 1972., film je bio zabranjen sve do 1988. jer prikaz alkoholizma, siromaštva i religioznosti likova nije odgovarao komunističkim vlastima. Usprkos tome, “Slike staroga svijeta” nisu politički, niti socijalno angažirani film, nego moćan prikaz ljudskog stanja ruralne zajednice koju je zaboravio moderni svijet. Film je 2000. u anketi slovačkih filmskih kritičara proglašen najboljim slovačkim filmom svih vremena.

Program se održava u organizaciji Hrvatskog filmskog saveza, u partnerstvu sa Slovačkim filmskim institutom. Filmovi se puštaju sa 35mm kopija iz njihovog filmskog arhiva, imaju engleske titlove, a ulaz na program je 20 kuna. Jedna karta vrijedi za oba programa.