PočetnaVijesti17. DokuFest: Hrvatskim autorima po jedno priznanje i nagrada

17. DokuFest: Hrvatskim autorima po jedno priznanje i nagrada

|

Sretan je taj Prizren za hrvatske dokumentariste. Svake godine, dosadno i uporno poput neke fiksne kamate u domaćoj banci, autori iz Lijepe naše osvajaju nagrade i priznanja na kosovskom DokuFestu. Sedamnaesto izdanje ovog međunarodnog festivala dokumentarnog i kratkometražnog filma državalo se od 3. do 11. kolovoza, uz stotinu prikazanih filmova iz pedeset različitih zemalja u službenoj natjecateljskoj konkurenciji. Ukupno je pak bilo prikazano 259 filmova iz šezdesetak zemalja, dok su slavljenicima nagrade i priznanja bili uručeni na sinoćnjoj svečanosti u prizrenskom kinu Lumbardhi.

Idemo najprije od naših. U regionalnoj konkurenciji (Balkan Dox) Posebno priznanje zaslužio je Ivan Ramljak s filmom “Dom boraca” (Akademija dramske umjetnosti u Zagrebu / Restart; 2018.), koji se opservacijski zavlači u pukotine Doma boraca NOB-a u Kumrovcu.

Žiri (Goran Dević, Marina D. Richter i Tara Judah) je svoju odluku objasnio riječima: “Želimo odati priznanje talentu filma koji ne samo da se vraća u povijest, već duboko rezonira i sa sadašnjošću. Zbog svoje besprijekorne tehnike; kroz izvrsno kadriranje, uporabu boje i spretnu ruku gledajući preko ramena ljudi te hvatajući njihov osjećaj melankolije i nostalgije, uručujemo Posebno priznanje filmu ‘Dom boraca'”.

Uz režiju filma, Ivan Ramljak potpisuje i scenarij. Producent dokumentarca je Tibor Keser, koproducentica Vanja Jambrović, direktor fotografije bio je pak Jurica Marković, za montažu zvuka bio je zadužen Ivor Šonje te za oblikovanje zvuka Borna Buljević.

Nagrada za najboljeg nadolazećeg mladog filmaša s područja Balkana (Best Balkan Newcomer) pripala je Josipu Lukiću za dokumentarac “Majči” (Akademija dramske umjetnosti u Zagrebu / Blank; 2018.), koji prati autora i njegovu majku u nevjerojatno iskrenom razgovoru u kojem nema tabu teme.

“Zbog jedinstvenog osjećaja intimnosti i otvorenosti pristupa temi, kao i nevjerojatne sposobnosti izrade portreta člana obitelji koji istražuje sjecišta osobnog i političkog, od feminizma do nacionalnog identiteta, Nagradu za najboljeg debitanta dodjeljujemo filmu ‘Majči'”, obrazložio je žiri odluku u Lukićevu slučaju.

Scenarij, režiju i producentski posao oko “Majči” odradio je Josip Lukić. Kao direktor fotografije potpisuje se Marinko Marinkić, montažu i glazbu je napravio Marko Klajić, a oblikovanje zvuka Lana Horvatić.

Od glavnih nagrada ovogodišnjeg DokuFesta, najboljim filmom regionalne konkurencije (Balkan Dox) proglašen je “Distant Constellation” (2017) Shevaun Mizrahi, Amerikanke s turskim korijenima, koja dokumentira svakodnevicu jednog turskog doma za umirovljenike prepunog živopisnih likova. U međunarodnoj konkurenciji dugog metra (International Dox) slavio je turski autor Gürcan Keltek, koji kroz svoj film “Meteors” / “Meteorlar” (2017) o nestajanju (ljudi, mjesta i stvari) isprepliće ovozemaljsko i metafizičko, poput političkog komentara i kozmosa.

Ostale slavodobitnike 17. DokuFesta potražite na službenoj stranici festivala.

Povezani tekstovi

Novi projekt Morane Komljenović na “matchmaking” programu u Trentu

U skopu "matchmaking" programa "Vis-à-Vis" sudjelovao je i dokumentarni projekt "Praznovjerje slobode - Misterij San Marina" Morane Komljenović.

Hrvatska koprodukcija u službenom natjecateljskom programu 42. Sundance Film Festivala

Hrvatska manjinska filmska koprodukcija "Planina" (2025) Biljane Tutorov i Petra Glomazića, imat će svjetsku premijeru na 42. Sundanceu.

Sinoć otvoren 23. Human Rights Film Festival

Dokumentarnim filmom "Ono što treba činiti" Srđana Kovačevića sinoć je u zagrebačkom kinu Kinoteka otvoren 23. Human Rights Film Festival.

Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

23. Human Rights Film Festival: “S Hasanom u Gazi” – Brisani prostor

Očekivano za Aljafarija, "S Hasanom u Gazi" (2025) nije klasično težak film, u kojem ljudska patnja dramatično stoji u prvom planu.

23. Human Rights Film Festival: “Imago” – Kako je bila zelena moja dolina

"Imago" (2025) Oumara Pitsaeva se tako ispostavio kao sve čemu se valjda svaki autor od svog djela nada, kao i ono čega se pribojava...

“Fiume o morte!” Igora Bezinovića je najbolji europski dokumentarni film 2025. godine!

"Fiume o morte!" (2025) hrvatskog autora Igora Bezinovića je najbolji europski dokumentarni film 2025. godine!

23. Human Rights Film Festival: “Militantropos” – Dnevnik kolektivnog tijela u ratu

"Militantropos" (2025) formalno ne iskoračuje iz dokumentarističkih prikaza rata u Ukrajini koji je festivalska publika već imala prilike vidjeti.

23. Human Rigths Film Festival: “Inventar” – Dekonstrukcija nasljeđa

Ivan Marković zaokružuje angažman oko zgrade beogradskog Sava Centra kraćom, epilognom studijom "Inventar" (2025).

23. Human Rights Film Festival: “Ne shvaćajte to osobno” – Energija pobune

Najveći, središnji dio "Ne shvaćajte to osobno" Jelene Jureše zaprema ostvaraj troje umjetnika koje se može doživjeti, smatrati ili odrediti koncertom.

Masterclass Johana Grimonpreza u Dokukinu KIC

U Dokukinu KIC danas će biti održan masterclass belgijskog multimedijalnog umjetnika i redatelja Johana Grimonpreza.

23. Human Rights Film Festival: “Ono što treba činiti” – Pošto ljudsko dostojanstvo?

"Ono što treba činiti" Srđana Kovačevića prikazuje zaposlenika ljubljanskog Radničkog savjetovališta koji nude pravnu pomoć obespravljenim radnicima.

Redateljice kao gradivo tkivo slovačkog dokumentarnog filma

Slovačke redateljice posljednjih su godina sve brojnije te unose teme od osobnih interesa.

Vera Lacková – Emancipacija kroz arhiv

Vera Lacková, redateljica romskog podrijetla mlađe generacije, tematizira problematiku romske populacije kroz povijest.