Recenzije13. ZagrebDox: "Zasljepljujuća svjetlost sutona" - Ljudi koji su voljeli sprovode. I...

13. ZagrebDox: “Zasljepljujuća svjetlost sutona” – Ljudi koji su voljeli sprovode. I sove.

|

Pljesnivi zidovi i žene s debelim obrvama. Gruzijski film u jednoj rečenici. Dokumentarni, igrani, potpuno svejedno. Kada nam netko predloži gledanje novog naramka pokretnih slika iz svjetski poznate filmske nevelesile bivšeg Sovjetskog saveza, reakcija je uglavnom politička nekorektnost iz prve rečenice. Predrasuda? Pa sad, pogledajte prvi kadar ovog filma… nije trebalo dugo da se potvrdi naša definicija.

Zanimljivo je, zapravo, kako svako malo festivale zaskoči pokoji gruzijski dokumentarac, posebno ako znamo da je financiranje dokumentarnog stvaralaštva u toj nesretnoj zemlji rezano za 30 posto pa je gruzijskom HAVC-u ostalo tek 80 tisuća eura za kompletnu produkciju. Iz očaja, autori sve više grizu i snalaze se, a negdje u tom čudu hendlanja sitniša s većinskim koprodukcijama koje se neočekivano pojavljuju i spašavaju stvar, našla se i dugometražna debitantica Salomé Jashi. Ona u svojem dokumentarcu “Zasljepljujuća svjetlost sutona” / “The Dazzling Light of Sunset” / “Daisis miziduloba” (2016) skida veo turističke propagande i razotkriva stvarnost trauma tranzicije, procesa snalaženja u tektonskim lomovima povijesti, s navikama prošlosti i željama fantazijske budućnosti.

Raskorak je u ovom filmu na svim mogućim razinama; onoj želja i mogućnosti, globalnih simbola i lokalnog mentaliteta, glamura stranih medija i surove zbilje stvarnog bankovnog računa. Ništa ne funkcionira, a opet u tom kaosu krije se šarm – filma, naravno, sigurno ne i alanfordovskog real lifea od kojeg svatko normalan želi pobjeći; oni koji ili ne žele ili nemaju druge nade uglavnom postaju protagonisti. Jedni uživaju u raspadu, drugi u snovima. “Zasljepljujuća svjetlost sutona” vodi nas u malu zajednicu gruzijske provincije, gradić od svega 9000 ljudi po imenu Tsalenjikha, gdje pljesnivih zidova i debelih obrva, ma koliko vlastima bilo draže da se snimalo sportske terene i arhitektura centra, ima pregršt, baš kao i velikih snova izgubljenih u malim mogućnostima.

Emocionalna gradacija “Zasljepljujuće svjetlosti sutona” – montažom, glazbom i kamerom, nenapadnom, meditativnom, koliko urnebesnom i apsurdnom – odrađena je poput prave male simfonije.

Dariko je lijepo ime. I lijepa žena. Njezin posao jednako je lijep, unatoč stravičnoj scenografiji unutar koje ga obavlja; ona je jedina novinarka i voditeljica male lokalne TV-postaje bez pretjerano velikog talenta, ali s dozom upornosti i predanosti dostojne uragana nezaustavljive ambicije. Ali ona ovdje nije glavna priča, ma koliko se to čini kada čitate festivalski sažetak. Dariko se, sa svim svojim razarajućim nesigurnostima pred kamerom, pojavljuje kada treba pogoniti ili oblikovati radnju, raditi očajan intervju s lokalcem koji je ulovio rijetku sovu, moderirati raspravu političkih stranaka kao izišlih iz skečeva koje u Hrvatskoj nitko nije snimio a trebao bi (onda kada ne bi takve skečeve gledali u opet alanfordovskoj saborskoj zbilji), ili jednostavno paničariti zbog svoje potencijalno ugrožene fotelje.

Njezina televizija neovisna je lokalna postaja, koja privlači gledanost mještana snimkama sprovoda kao najpopularnijim sadržajem, iako itekako ovisi o oglašivačima pod političkom kontrolom. A dok starci pasionirano gledaju tko koga i kako šalje na vječna lovišta, klinci imaju druge preokupacije – ako su ženskog spola i imaju noge do poda, pokušavaju naučiti da nikada među ljude ne izlaze s petom manjom od 15 centimetara, posebno ako se misle nastaviti baviti manekenstvom. Ako ono što gledamo kako se razvija i konačno izvodi na pozornici dotičnog gradića uopće možemo tako nazvati.

Salomé kaže da je u snimanje i krenula s idejom dokumentarca o životu i radu televizijske postaje – “Postaja” je bio i prvi naslov – ali brzo je TV priča postala tek “sporedni alat za pričanje mnogih drugih priča”, pri čemu joj linearno pripovijedanje, kako sama napominje, nije važno, koliko emocionalna gradacija. A ona je ovdje montažom, glazbom i kamerom, nenapadnom, meditativnom, koliko urnebesnom i apsurdnom, odrađena poput prave male simfonije.

“Zasljepljujuća svjetlost sutona” / "The Dazzling Light of Sunset" / "Daisis miziduloba"
Režija: Salomé Jashi
Zemlje podrijetla: Gruzija / Njemačka
Godina proizvodnje: 2016.
Trajanje: 74 minute

Povezani tekstovi

23. Zagreb Film Festival: “Vjetre, pričaj sa mnom” – Slavlje života na jezeru

"Vjetre pričaj sa mnom" (2025) sretno objedinjuje narativnost i poetičnost, postupno se semantički rastačući do fluidne osjećajnosti.

4. Cherry Pop Festival: “As I Was Looking Above, I Could See Myself Underneath” – Sedam kosovskih LGBTQ duša

"As I Was Looking Above, I Could See Myself Underneath" lIlira Hasanaja prikazan je na Cherry Pop Festivalu u sklopu programu gostovanja Prištinskog queer festivala.

4. Cherry Pop Festival: “Faustyna” – Skica za portret

Kratkometražni film "Faustyna" (2024) poljske redateljice Natalie Dutkiewicz najavljuje identitetsku podvojenost mlade istoimene protagonistice.

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

Redateljice kao gradivo tkivo slovačkog dokumentarnog filma

Slovačke redateljice posljednjih su godina sve brojnije te unose teme od osobnih interesa.

Vera Lacková – Emancipacija kroz arhiv

Vera Lacková, redateljica romskog podrijetla mlađe generacije, tematizira problematiku romske populacije kroz povijest.

Novi projekt Morane Komljenović na “matchmaking” programu u Trentu

U skopu "matchmaking" programa "Vis-à-Vis" sudjelovao je i dokumentarni projekt "Praznovjerje slobode - Misterij San Marina" Morane Komljenović.

Marek Šulík – Točke susreta

Martin Šúlik pripadnik je mlađe generacije redatelja koji suvremene mogućnosti snimanja iskorištavaju za odabir relevantnih tema.

Martin Slivka – Eksperimentalnost istraživača

"A Man Leaves Us" / "Odchádza človek" (1968) Martina Slivke je esejistički film koji neumoljivo podsjeća na "Tijelo" Ante Babaje.

“Linije pogleda” u Dokukinu KIC

Sljedećeg ponedjeljka u Dokukinu KIC će biti prikazano svih pet epizoda dokumentarnog serijala "Linije pogleda" (Dokumetar / FPS Media; 2025.).

Hrvatska koprodukcija u službenom natjecateljskom programu 42. Sundance Film Festivala

Hrvatska manjinska filmska koprodukcija "Planina" (2025) Biljane Tutorov i Petra Glomazića, imat će svjetsku premijeru na 42. Sundanceu.

Dušan Hanák – Paroksizam društvenih tragedija

U seriji tekstova "Kontradikcije slovačkog dokumentarizma" nastojat ćemo tek nesustavno skicirati neke od raspoznatljivih poetika u ostvarenjima koja su do danas ostala u zakutcima zajedničkog kulturnog imaginarija.

57. Revija hrvatskog filmskog stvaralaštva: Nakanjeno, potrebno, moguće

Ovogodišnja, 57. Revija hrvatskog filmskog stvaralaštva upriličena je u Šibeniku, u Kući umjetnosti Arsen.

“Ne zaboravite ostaviti recenziju” – Instagramična turistifikacija

"Ne zaboravite ostaviti recenziju" ne doima komentarom niti se čini da se njome zastupa kakvo mišljenje ili daju kakvi sudovi.
Režija: Salomé Jashi<br> Zemlje podrijetla: Gruzija / Njemačka<br> Godina proizvodnje: 2016.<br> Trajanje: 74 minute13. ZagrebDox: "Zasljepljujuća svjetlost sutona" - Ljudi koji su voljeli sprovode. I sove.